Angela Merkel je u ponedjeljak objavila da se, poslije 18 godina, više neće kandidovati za predsjednicu svoje Hrišćansko-demokratske unije. Početkom decembra će posrnula, ali i dalje najveća partija Njemačke, dobiti novo prvo lice koje će vjerovatno biti sljedeći kandidat za kancelara.
Premda sama Merkel kaže da namjerava da završi i četvrti mandat na čelu Vlade, mnogim komentatorima njemačke štampe djeluje kao naučna fantastika da njen kabinet potraje do redovnih izbora 2021. godine. Prvo, sljedeći lider Demohrišćana može poželjeti da bude kancelar ili kancelarka; drugo, koalicioni partneri Socijaldemokrate djeluju sve bliže odluci da napuste Saveznu vladu ne bi li se spasili potpunog potonuća.
„Bilo je krajnje vrijeme“, piše o početku kraja ere Merkel ljevičarski kolumnista Jakob Augštajn. „Ova savezna kancelarka je ostala na funkciji i kad joj je vrijeme isteklo. To je bila teška greška. I pokazatelj da misli da je bogomdana, što je neoprostivo. U krizi – a kada to nije kriza? – je Angela Merkel mislila da je nezamjenjiva. Nije.“
„Dok je još bila u punoj političkoj moći, Merkel je stalno istrajavala na spajanju funkcije u stranci i u Vladi. Imala je jak razlog: šefica vladajuće partije automatski ima legitimitet da vodi vladu. I sada to kao više ne važi? Čemu se Merkel nada? Milosti svog nasljednika? Kancleramt nije poligon milosti. Suluda je priča da će ostati na funkciji još cijele tri godine dok nasljednik cupka od nestrpljenja da preuzme to mjesto – nedostojno je što je uopšte kancelarka ovakvu priču prodala javnosti“, piše Augštajn za Špigel onlajn i dodaje:
„Po tome se vidi da Merkel nije onakva kakva bi htjela da bude. Trebalo je da pravovremeno odstupi prije prošlih izbora, pobjedonosna i neporažena. To bi bilo vrijedno divljenja. Sada ide kao gubitnica. Baš kao i svi prije nje. To nije sramota u jednoj demokratiji. Ali jeste gorko za ženu koja je sebe uvek predstavljala posebno samosvjesnom.“
Demohrišćani poslije žestokog pada na nedjeljnim izborima u Hesenu većinom vjeruju da im je neophodna promjena na vrhu. Prema anketama, Unija CDU i bavarske CSU na saveznom nivou može računati još samo sa četvrtinom glasova, a koalicioni partneri Socijaldemokrate sa svega petnaestak odsto.
„Angela Merkel je svojoj stranci otvorila vrata za poslemerkelsku eru“, piše Vestfalen blat (Bilefeld). „Šta će CDU uraditi sa tom šansom, o tome se kancelarka tek donekle pita. Možda je zato na konferenciji za štampu djelovalo kao da joj je laknulo. Republika sa druge strane treba da se pripremi za turbulentna vremena. Ovaj 29. oktobar 2018. je istorijski dan za našu zemlju. Doživljavamo smjenu epoha.“
U tonu panegirika piše i Hanoverše algemajne cajtung: „Trezvena u analizi, dostojanstvena u tonu. I istovremeno pomalo šarmantna. Takva je bila ova kancelarka, uskoro će se pisati: zainteresovana samo za moguće. Zainteresovana da služi ovoj zemlji – u svijetu čijom političkom binom sve više dominiraju muškarci opsjednuti moći, beskrupulozni diktatori, samozaljubljeni predsjednici.“
Kao najizgledniji kandidati za nasljednika na čelu stranke pominju se četiri imena: premijer Sjeverne Rajne-Vestfalije Armin Lašet, ministar zdravlja Jens Špan, generalna sekretarka stranke Angeret Kramp-Karenbauer i bivši šef poslaničkog kluba Fridrih Merc. Potonje troje je već izrazilo namjeru da se kandiduje, a Lašet najprije sondira raspoloženje u stranci.
„CDU upravo oživljava“, smatra zato komentator Frankfurter algemajne cajtunga. „Autovala su se uobičajena sumnjiva lica: Kramp-Karenbauer, Špan i Merc. Ali ko od njih treba da vodi CDU u svjetliju budućnost? Mudro je što Merkel nije davala preporuke u tom pogledu – njene preporuke bile bi balast. Nakon 18 godina partija ima izbor između više kandidata, raznih priroda i profila. Ali može li neko od aspiranata postati i kancelar? To je kriterijum koji šef CDU mora da ispunjava više nego ikad. Jer koja uopšte druga partija može u ovim vremenima dati šefa njemačke vlade?“
Mnogi su najavu kancelarke Merkel pročitali kao posljednje saplitanje velikih rivala i koalicionih partnera iz SPD. Jer Merkel je sad rekla kako će stvari teći u njenoj partiji, dok SPD još nije. Tamo se fotelja opasno ljulja šefici stranke Andrei Nales i to poslije tek šest mjeseci na funkciji. Istovremeno, to je pritisak na ministra unutrašnjih poslova Horsta Zehofera koji nije htio da se povuče sa mjesta šefa bavarske CSU ni posle fijaska te partije na bavarskim izborima prije dvije sedmice.
„Era Merkel se završava“, piše Zidojče cajtung. „Obnova i reformacija CDU može da počne. To dovodi CSU i SPD u cajtnot. I unosi novu dinamiku u njemačku politiku jer ni u redovima koalicionih partnera neće moći da samo kažu idemo dalje. Ako Merkel ide, moraju i drugi. Ovoliko početka nismo odavno imali.“
Bonus video:
