Ako pomognem drugu da dobije ugovor, je li to samo prijateljski gest? Što je loše u tome da službenim autom odvedem djecu na plažu? I zašto ne ostati duže na ručku u restoranu ako na poslu nije prevelika gužva? O ovim pitanjima raspravljaju lokalne birokrate u Firenci, u prvoj italijanskoj antikorupcijskoj školi za državne zvaničnike.
Na časovima se analiziraju mali primjeri svakodnevne korupcije, u kojima mnogi Italijani ne vide ništa loše, piše Asošiejtid pres (AP).
Forsira se pristup koji predlaže sasijecanje korupcije u korijenu, a to je duboko usađeni mentalitet, gdje prijateljsko vraćanje usluga može lako preći u nepotizam, i gdje tolerancija, sa jedne strane za pohvalu, takođe može značiti žmurenje na nedozvoljene radnje.
Takve tendencije možda ne pokreću uvijek korupciju, ali mogu omogućiti njeno cvjetanje, navodi AP.
"Suština je u tome da birokrate i građani shvate da ova vrsta ponašanja više nije ispravna, da ne mogu više to da rade“, kaže Marko Đuri, jedan od predavača.
"Jer u našem mentalitetu to nije korupcija, nego samo pomoć. Ne radi se o tome da plaćate za uslugu, nego je to prosto ljubaznost između kontakata, rođaka, prijatelja. To su pojave koje zakon nastoji da suzbije i uobičajene su jer je to zaista u DNK Italijana".
Škola u Firenci je dio inicijative koja je u Italiji nedavno pokrenuta, da se pređe sa preventivnih umjesto na kaznene mjere u borbi protiv korupcije, uvedene zakonom iz 2012.
Prema novim pravilima, svaka lokalna vlast mora imenovati osobu koja će nadzirati probleme i sastavljati planove za borbu protiv korupcije i transparentnost.
Pitanja koja postavljaju polaznici kursa pokazuju da je korupcija često kulturni problem u Italiji.
"To su ponekad vrlo mali problemi...možda neko koristi službeni automobil za lične potrebe“, kaže Simone Kućinote.
"Zbog mentalnog sklopa smo malo elastični povodom tih pitanja.“ Predavači u školi u Firenci navode studente da se fokusiraju na lociranje problema, da ohrabruju zaposlene da 24 sata dnevno prijavljuju sumnje na koruptivno ponašanje.
Od njih se traži i da prave planove za edukaciju zaposlenih o tome šta čini korupciju. A što je najvažnije, da bilježe sve aktivnosti jer bez pismenog dokaza nemaju ništa.
"Ako ljudima na sastancima objasnite da će biti provjera, oni se na to naviknu. Možda će bolje razmisliti prije nego što to urade. Jer, ako misliš da niko ne provjerava, veće je iskušenje da daš sebi slobodu", kaže Kučinote.
A te slobode, male ili velike, mogu imati ozbiljan uticaj. Đuri kaže za AP da su birokratska neefikasnost i endemsko nepoštovanje pravila oblik korupcije koji može biti štetan koliko i podmićivanje, pogađajući ekonomiju i smanjujući povjerenje u institucije.
"Koncept korupcije, prema našem zakonu, je puno širi nego prosto podmićivanje, iznuda ili 'ugrađivanje'“, kaže Đuri.
"Nepoštovanje radnih obaveza takođe spada u ovaj veoma široki koncept antikorupcije".
Zviždači su slabo zaštićeni
Đuri se oprezno nada da će ovakva edukacija smanjiti nivo korupcije i ističe da zaposleni moraju početi da prijavljuju primjere korupcije da bi sistem funkcionisao.
Iako zakon, u teoriji, zabranjuje diskriminaciju zviždača, Đuri kaže da je za štita i dalje slaba. Osim toga, problem se m ože vratiti u kulturnu sferu.
Jedno je učiti definicije korupcije a drugo boriti se protiv stigme kada vas proglase „špijunom“.
Bonus video:
