Erdogan ne sluša EU

Dio problema je u tome što Evropska unija gotovo da nema nikakav uticaj na Tursku - što zvanična Ankara veoma dobro zna
27 komentar(a)
Ažurirano: 01.04.2014. 06:55h

Pobjeda vlajuće partije AKP na lokalnim izborima u Turskoj, čiju ubjedljivost - kako pojedini ističu - nije pomutilo autoritarno ponašanje premijera Tajipa Erdogana, po svemu sudeći će već hladne odnose Ankare i Brisela još više rashladiti.

Poslije mjeseci istrage o korupciji na najvišem nivou i burnih reakcija koje je izazvala odluka vlade da blokira Tviter i Jutjub, Turska se našla u oštrom sukobu sa EU sa kojom je pregovore počela 1999.

Rojters navodi da je previše uloženo u taj proces da bi se on obustavio - trgovinske, energetske i infrastrukturne veze jednako je teško prekinuti kao i napraviti korak naprijed. Međutim, malo je vjerovatno da će EU podgrijavati evropske nade Ankare dok Erdogan ne pokaže da je spreman da osigura građanske slobode, pravdu i vladavinu prava.

Nekoliko sati nakon objave da je AKP osvojila ubjedljivih 46% glasova, Evropska komisija zauzela je jasan stav. „Poslije zabrinjavajućeg razvoja događaja u protekla tri mjeseca, Turska sada hitno mora da se potpuno posveti reformama u skladu sa evropskim standardima“, kazala je portparolka EK, ističući da u tom cilju mora „da komunicira sa svim građanima“. Ali se čini da Erdogan ne sluša mnogo ove poruke. Kao lider zemlje od gotovo 75 miliona stanovnika koja je energetski i trgovinski centar i često vodi glavnu riječ u nestabilnom regionu, on smatra da Turska ima kontrolu.

Njegov stav prema članstvu u EU mogao bi se sumirati ovako: „Evropi više treba Turska, nego ona nama“. Njegovo samopouzdanje samo je ojačao prekjučerašnji rezultat izbora.

„Danas misli da je visok 150 metara, što ga čini nemilosrdnim i sposobnim da učini šta god hoće“, kazala je Amanda Pol, stručnjak za Tursku pri briselskom Centru za evropsku politiku. „Sada ćemo proći kroz zaista težak period. Kada je riječ o pristupanju, sa sigurnošću mogu reći da 2014. neće donijeti nijedan ozbiljan korak naprijed“.

Dio problema je u tome što EU gotovo da nema nikakav uticaj na Ankaru - što Turska zna veoma dobro. Premda bi EU mogla zamrznuti pregovore o viznoj liberalizaciji, za kojom Turska dugo žudi, zvaničnici kažu da se to neće desiti. Koristi od ukidanja viza imala bi EU koliko i Turska, a prekidanje pregovora smatralo bi se pretjerano oštrom sankcijom.

Umjesto toga, treba ostati angažovan što je konstruktivnije moguće, čak iako se ne postigne napredak u pravcu članstva.

„Ne želimo da otvorimo novi front sa Turskom, naročito u ovom geopolitičkom kontekstu sa ukrajinskom krizom“, kazao je Rojtersu jedan visoki zvaničnik EU.

Još jedna briga je Kipar. Turska je od ključnog značaja za napore da se nastave mirovni pregovori oko podijeljenog ostrva. To ima uticaja na energetsku sigurnost Evrope, s obzirom na to da Kipar sjedi na velikim rezervama gasa.

Iako se može voditi rasprava ko kome treba više, ono što se ne može osporiti je da Turska i Evropa imaju dalekosežne zajedničke interese koji nadmašuju kratkoročne političke brige.

Galerija

Bonus video: