Njemačka, gigant koji to ne želi da bude

Svoju rastuću ekonomsku moć Nemačka nije pretvorila u međunarodnu političku snagu, navodi se u analizi agencije AP
1 komentar(a)
Ažurirano: 19.09.2013. 10:08h

Zemlja koja ima najmoćniju ženu na svijetu, najmoćniju privredu u Evropi i industriju na kojoj joj zavidi cijela planeta - ipak, sa svom tom snagom nije spremna da preuzme ulogu nespornog lidera Evrope, što bi se od Njemačke moglo očekivati, piše u analizi agencije AP.

Njemačka je "nevoljni gigant", navodi se u analizi i ukazuje da se ne očekuje da će se taj njemački stav promijeniti poslije izbora zakazanih za ovu nedjelju, jer ga zastupaju sve stranke, a i njemačka javnost.

Ako je politička debata u izbornoj kampanji išta pokazala, to je da ni konzervativne snage dosadašnje kancelarke Angele Merkel, ni njeni rivali lijevog centra, a ni njemački narod nemaju nikakvu želju da postanu evropski ili globalni lider, mada se u rješavanju evropske dužničke krize jasno vidi njemački uticaj, piše agencija AP.

Njemačkoj je izgleda dovoljno da bude u sijenci, možda da tiho vuče konce ili vrši pritisak, ali nespremna je da preuzme rizik koji sa sobom donosi pravo političko vođstvo.

Ta činjenica se jasno videla u izbornoj kampanji, tokom koje se vrlo malo raspravljalo o ulozi Njemačke u Evropi i šire u svijetu, ili o budućnosti zajedničke valute eura, ukazuje agencija.

Takve teme su gurnute u stranu u korist svakodnevnih pitanja kao što su viši porezi za bogate ili nacionalna minimalna plata.

Merkelova i njen rival Per Štajnbrik hitro su isključili mogućnost učestvovanje Njemačke u eventualnim vojnim udarima na Siriju.

Njemačka je doduše postala zemlja bez koje malo važnih odluka može da se donese u Evropi od početka evropske dužničke krize prije četiri godine, pokrenute problemom grčkog duga.

Saveznici očekuju više

Šezdeset osam godina od pada nacističkog režima Adolfa Hitlera, Berlin je u novom položaju vođstva poslije više decenija tokom kojih je bio na ravnoj nozi sa drugom jakom silom u Evropi, Francuskom.

Ali sada bi čak i neke zemlje koje su bile žrtve njemačke agresije tokom Drugog svjetskog rata želele da Njemačka otvoreno prihvati svoju lidersku ulogu.

Radek Šikorski, ministar spoljnjih poslova Poljske, zemlje koja tradicionalno zazire od svog velikog susjeda, rekao je da niko drugi ne može da preuzme ulogu vođe u Evropi.

"Manje se plašim njemačke moći, nego što počinjem da se plašim njemačke neaktivnosti", rekao je Šikorski pred njemačkim auditorijumom još 2011. godine.

Kancelarka Merkel često govori da Evropa mora da postane konkurentnija sada, sa jačanjem Kine i drugih zemalja, ali nije ponudila neke velike vizije oporavka evropskog kontinenta.

Merkelova, koja je obazriva političarka, evropskim problemima pristupa postupno, korak po korak, rješavajući probleme duga i konkurentnosti kontinenta pritom strogo kontrolišući njemačku kasu.

I ako saveznici Njemačke žele da ona pokaže nešto više od "meke moći", biće najvjerovatnije razočarani, ocjenjuje AP.

"Berlin jednostavno nema političku ambiciju da pruži jasno vođstvo u nemirnim vremenima", napisala je Ulrike Girot iz Evropskog savjeta za međunarodne poslove u jednoj analizi ovog mjeseca.

Vlada velika zabrinutost van Evrope zbog plašljivog stava Njemačke prema globalnim pitanjima, posebno imajući u vidu da je ona jedna od najvećih članica NATO.

"Vlada velika frustracija u Vašingtonu oko njemačkog oklijevanja da preuzme veću ulogu, posebno u pitanjima međunarodne bezbjednosti", rekao je Kris Čivis, istraživač u RAND korporaciji.

"Čak se pomišlja, s pravom ili ne, da Njemačka ponekad koristi istoriju kao izgovor za nepreuzimanje odgovornosti koje se očekuje od zemlje sa njenim bogatstvom i njenim globalnim interesima", rekao je Čivis.

Njemci ne žele "njemačku Evropu"

Njemački političari iz raznih stranaka javno govore da Njemačka ne želi da preuzme dominantnu političku ulogu.

Ministar finansija Volfgang Šojble rekao je u julu da je ideja da Evropa treba da bude, ili čak samo da može da bude, predvođena jednom zemljom - vrlo pogrešna, ne samo zbog njemačke istorije, nego zato što složena EU sa 28 zemalja nije prilagođena dinamici vođe i sljedbenika.

"Mi ne želimo njemačku Evropu", rekao je Šojble.

Joakim Fric-Vaname iz njemačke Bertelsman fondacije rekao je da je Njemačka postala samopouzdanija, ali i dalje odbija da preuzima vođstvo i ne želi da čuje riječ "hegemon".

Rekao je da od toga psihološki zaziru i izborno tijelo i vodeći političari.

Nedostatak volje za istaknutu ulogu kao što sada ima SAD ili koju su imale Britanija i Francuska, znači da Njemačka nije prenijela svoju ekonomsku snagu u međunarodnu političku snagu, navodi se u analizi.

Njemačka je podržala bombardovanje SR Jugoslavije 1999. godine tokom krize na Kosovu i pristala da pošalje vojnike u Avganistan, ali Njemci su odbili da se pridruže američkoj invaziji Iraka 2003. i zapadnoj vazdušnoj intervenciji u Libiji 2012. godine kada je srušen libijski vođa Muamer Gadafi, piše AP.

Može se čak reći da se nespremnost Njemačke da se pridruži vojnim intervencijama povećala posljednjih godina.

Ministar inostranih poslova Gido Vestervele zalaže se za "kulturu vojne uzdržanosti", što je stav koji podržava većina stranaka.

Merkelova je zauzela obazriv stav prema Siriji, zalažući se za diplomatski napredak i ne baveći se time da li je eventualna vojna akcija neke druge zemlje legitimna ili ne.

Partija koja je protiv eura mogla bi da uđe u parlament

Prvi put nova njemačka partija koja je protiv eura, Alternativa za Njemačku (AfD), dostigla je neophodan cenzus od pet odsto glasova za ulazak u parlament, pokazuju najnovija istraživanja javnog mnjenja agencije INSA danas obljavljena.

To ukazuje da kancelarka Angela Merkel možda neće moći da ponovo formira koaliciju desnog centra poslije izbora u nedjelju, 22. septembra, navela je agencija Rojters.

Prema najnovijoj anketi, konzervativci Merkelove imaju 38 odsto glasova birača, dok Liberali (FDP) imaju šest odsto, što je ukupno 44 odsto glasova, jedan procentni poen niže od ukupnog zbira tri partije lijevog centra.

Opozicione Socijaldemokrate (SPD) imaju, kako pokazuje istraživanje, 28 odsto glasova, Zeleni osam odsto i tvrdokorni ljevičari devet odsto glasova birača.

Bonus video: