MILIJARDA ZA DAN

Dan kada je Soroš srušio britansku funtu

Soroš sebe smatra filantropom koji se zalaže za slobode na svim nivoima društva, kako u ekonomiji, tako i politici
7 komentar(a)
Ažurirano: 23.02.2019. 08:03h

Berzanskim špekulantima se neki dive, dok ih neki preziru, jer traže slabe tačke država, a potom ih napadaju.

Na današnji dan je prije 20 godina to primjenio Džordž Soroš spektakularnim napadom na britansku Nacionalnu banku.

Soroša danas jedni slave kao propovjednika slobodnog tržišta, a drugi ga napadaju kao bezobzirnog berzanskog žonglera.

Soroš sebe smatra filantropom koji se zalaže za slobode na svim nivoima društva, kako u ekonomiji, tako i politici.

U jugoistočnoj i istočnoj Evropi je poznat kao osnivač Fonda otvoreno društvo, koje finansijski pomaže nevladine organizacije koje se zalažu za uspostavljanje slobodnog i demokratskog društva, piše Dojče Vele.

Njegovo bogatstvo prema magazinu Forbs iznosi 14 milijardi američkih dolara.

Njemačko ujedinjenje

Soroš je do ogromnog bogatstva došao berzanskim špekulacijama.

Vratimo se u 1992. godinu, kada je Evropska unija imala "samo" 12 članova.

Njemačku je ujedinjenje koštalo mnogo novca, što je promijenilo politički i ekonomski sistem, zemlja se zadužila, a inflacija porasla.

Kako bi spriječila dalji rast cijena Njemačka savezna banka je povećala svoju osnovnu kamatu – iznos kamate za zajmove koje ta banka daje drugim bankama. Time je njemačka marka postala skuplja.

To je tada bilo moguće, budući da još nije postojala zajednička valuta euro i nacionalne banke su bile samostalne u svojim odlukama. Ali zemlje Evropske unije su ipak bile usko povezane i u monetarnom smislu i to u okviru Evropskog deviznog sistema (EWS). 

Povećanje njemačke osnovne kamate prisililo je međutim i druge zemlje na sličan korak, kako bi spriječile prevelik pad vrijednosti vlastite nacionalne valute. U to vrijeme je prije svih britanska funta bila znatno precijenjena. U to vrijeme je i američki dolar počeo gubiti na vrijednosti, što je pritisak na Euvopu samo još povećalo. Tu slabost sistema je iskoristio Soroš.

Krimić u Londonu

Soroš je rođen 1930. u Mađarskoj, a familija je uprkos jevrejskom porijeklu preživjela nacistički režim.

Nakon rata se sele u Veliku Britaniju, gdje Soroš završava studije ekonomije, a 1956. odlazi u Sjedinjene Američke Države.

Soroš tamo dolazi s 5000 dolara u džepu, ali se zahvaljujući uspješnim poslovima na berzi ubrzo pretvara u bogataša. Te 1992. godine on je vidio pod kakvim se pritiskom nalazi britanska vlada, djelimično i zbog vrlo lošeg stanja državne blagajne, te je došao do zaključka da će London ili morati znatno smanjiti vrijednost funte, ili će morati istupiti iz EWS-a.

On je zajedno s nekolicinom drugih investitora prikupio velike količine novca kako bi ciljano oslabio britansku funtu. U tu svrhu je velike količine funti s kojima je raspolagao počeo mijenjati u njemačku marku i francuski franak.

Britanska Nacionalna banka je reagovala i počela je u velikom stilu kupovati funte, kako bi stabilizovala kurs, ali bez uspjeha.

Zbog toga je 16. septembra britanska osnovna kamata povećana s 10 na 12 posto, kako bi se privukli investitori da ulažu u funtu, a samo nekoliko sati kasnije je kamata povećana čak na 15 posto.

Ali Soroš i drugi spekulanti na tu ponudu nisu pristali i nastavili su čekati. U 19 sati tog dana je britanski ministar finansija objavio da zemlja istupa iz sustava EWS-a. Taj dan je u istoriju Velike Britanije ušao kao "crna srijeda". A Soroš je u jednom danu zaradio milijardu dolara i postao legenda.

Špekulisanje bez granica

Do svog odlaska u penziju prošle godine, dakle kao 81-godišnjak, Soroš je cijelo vrijeme bio aktivan u traženju slabih tačaka pojedinih država i u špekulisanju protiv njih. A istovremeno je postao i uzor brojnim "učenicima".

Pogotovo u vrijeme finansijske i dužničke krize špekulante su često proglašavali glavnim krivcima.

Političari rado upiru prstom u njih i navode ih kao glavne krivce za lihvarske kamate koje prezadužene države moraju plaćati na finansijskom tržištu.

Ti političari međutim pritom rado zaboravljaju da nisu špekulanti oni koji su doveli krize, već tu krizu koriste za ostvarivanje profita. A zadatak je politike da žonglerima na berzama, koji u sekundi "okreću" milijarde eura, postave jasna pravila igre, podsjeća Dojče Vele.