"Evropska Kina"

Turska: Od regionalne sile do globalnog igrača

Turska želi u regionu ali i u svijetu da preuzme snažniju političku ulogu. Unutrašnjopolitički problemi i regionalne krize stavljaju međutim ovu zemlju pred velike političke izazove
5 komentar(a)
Turska, Foto: Rojters
Turska, Foto: Rojters
Ažurirano: 23.02.2019. 21:11h
Turska kao pretežno islamska zemlja, s nereligioznim i demokratskim sistemom i liberalnom ekonomijom, važi kao mogući primjer za budućnost zemalja Bliskog istoka i Afrike.

On je još dodao: "Postoji u ovome što ću reći izvjesna ironija ali ako pogledamo na ekonomski učinak onda se moramo upitati je li Turska zaista treba da pristupi EU ili EU Turskoj ". Ova primjedba jasno stavlja do znanja kakav zapažen ekonomski i politički preokret je doživjela Turska i koliko se promijenila percepcija ove zemlje na međunarodnoj sceni.

"Evropska Kina"

Na Tursku se još prije deset godina gledalo kao na nedovoljno razvijenu i nedemokratsku zemlju koja je zavisila od pomoći Međunarodnog monetarnog fonda, zemlju koja je očajnički pokušavala da uđe u Evropsku uniju. Sada, nakon desetogodišnjeg neprekidnog privrednog rasta, Tursku nazivaju "evropskom Kinom".

Turska kao pretežno islamska zemlja, s nereligioznim i demokratskim sistemom i liberalnom ekonomijom, važi kao mogući primjer za budućnost zemalja Bliskog istoka i Afrike.

U EU niko ne osporava rastući privredni i politički značaj Turske za Uniju. Ipak, pristupni postupak je zaustavljen. S jedne strane zbog višedecenijskog spora sa Kiprom a s druge strane zbog stava nekih vodećih zemalja EU koje umjesto članstva zagovaraju "privilegovano partnerstvo" sa Turskom.

Šestogodišnji politički zastoj ovu zemlju međutim nije spriječio da proširi svoj politički uticaj. Turska vlada je za to vrijeme uspostavila dobre ekonomske i političke kontakte s organizacijama širom svijeta. Uticajni turski ministar spoljnjih poslova Ahmet Davotoglu to naziva "spoljnjom politikom od 360 stepeni."

Turska je otvorila desetine novih ambasada i konzulata, posebno u Africi i na Bliskom istoku. Proširila je svoje članstvo na sva multikulturna udruženja - od Organizacije američkih država do "Azijsko-pacifičkog ekonomskog udruženja".

Turska je 2005. godine dobila status posmatrača u Afričkoj uniji. Iste godine je na ministarskom nivou počela da održava susrete s predstavnicima Arapske lige. Ova aktivna spoljnopolitička strategija Turskoj je pomogla da 2009. i 2010. u Savjetu bezbjednosti UN-a dobije mjesto nestalne članice.

Širenje moći

Husein Bagci, profesor za međunarodne odnose smatra da sva ova nastojanja Turske nisu alternativa pristupu EU. On smatra da kroz svoje aktivnosti Turska postaje atraktivan partner za EU.

Bagci Tursku opisuje kao "srednju silu", odnosno zemlju koja političke tokove ne može da određuje i reguliše sama, već koja raspolaže korisnim činiocima moći za postizanje uspjeha prilikom saradnje s drugim zemljama ili međunardonim institucijama.

"Nastojanja Turske da dobije više uticaja u svijetu usko su povezana s ekonomskim razvojem, rastućim uspjehom, rastućom političkom stabilnošću i kandidovanjem zemlje za pristup EU, " kaže profesor Husein Bagci u razgovoru za Dojče Vele. On odbacuje komentare da iza spoljnopolitičke strategije konzervativne AKP vlade stoje "neo-osmanlijski" ili islamistički ciljevi. "Turska je članica u gotovo svim političkim, ekonomskim i sigurnosno-političkim institucijama Zapada. Turska sarađuje za zapadnim svijetom", kaže on.

Turska privreda danas je na 17. mjestu u svijetu. Prema prognozama Međunarodnog monetarnog fonda, već sljedeće godine bi se mogla popeti na 15. mjesto. Zbog svog angažmana Turska će 2015. godine preuzeti predsjedavanje grupom G20.

Zamjenik turskog premijera Ali Babacan je optimista. On je rekao da do 2023. godine, na 100 godišnjicu osnivanja republike, Turska želi da bude među deset ekonomski najrazvijenijih zemalja svijeta. Takođe do 2023. godine ona želi da postane članica EU-a.

Uprkos ovim ambicioznim ciljevima, posljednji događaji u samoj zemlji pružili su razlog za zabrinutost i postavili pitanje na kojem nivou su demokratski standardi u zemlji. Riječ je o borbi za vlast između sekularista i konzervativno-religiozne AKP vlade, autoritarnim antidemokratskim tendencijama u samoj vladi kao i o neriješenom kurdskom pitanju.