Lideri koji su "pali" zbog krize (za sada)

Svjetski lideri koji nisu uspjeli da izdrže sve prepreke koje je pred njih postavila ekonomska kriza. Zasad ih ima dvanaest, a ostaje da se vidi da li će ih biti još, piše "Forin polisi".
0 komentar(a)
Ažurirano: 11.02.2012. 21:28h

Geir Harde, Island

Izgubio vlast: 1. februara 2009.

Okolnosti: Bankarska kriza na Islandu bila je neka vrsta uvertire za ono što je slijedilo u ostataku Evrope, a njegova vlada bila je prva koja je pala kao direktan rezultat ekonomske krize. Harde, koji je postao premijer 2006, objavio je ostavku svoje koalicije poslije sedmica uličnih protesta nakon kolapsa bankarskog sektora.

Sadašnje stanje: Hardea je naslijedila Johana Sigurdardotir, prva premijerka Islanda i prva lezbijka u svijetu koja je izabrana za šeficu jedne vlade. Nakon nekoliko sumornih godina – BDP se smanjio za 9,6 procenata 2009. – čini se da je krvarenje sada zaustavljeno, sa prognozom rasta od 2,5 odsto za ovu godinu. Naredne godine vjerovatno se očekuje i žestoka debata o tome da li Island treba da se pridruži Evropskoj uniji.

Ivars Godmanis, Letonija

Izgubio vlast: 12. marta 2009.

Okolnosti: Godmanis, koji je na funkciji premijera bio malo više od godinu, podnio je ostavku zbog nasilnih uličnih protesta, stope nezaposlenosti od 50 odsto i smanjenja BDP-a od 10,5 odsto u posljednjem kvartalu 2008. Predsjednik Valdis Zatlers imenovao je bivšeg ministra finasija Valdisa Dombrovskisa za njegovog nasljednika.

Sadašnje stanje: Finansijska kriza je dovela do smanjenja plata u Letoniji za oko 19 procenata, saopštio je Međunarodni monetarni fond (MMF). Vlada je bila primorana da usvoji mjere štednje i poveća poreze u iznosu od oko 15 odsto ekonomske proizvodnje, kao uslov za pomoć MMF-a. Očekuje se da će ove godine biti ponovo zabilježen rast, ali stopa nezaposlenosti i dalje je velika, a pod velikim znakom pitanja je da li će Letonija uspjeti da se pridruži eurozoni.

Ferenc Đurčanj, Mađarska

Izgubio vlast: 14. aprila 2009.

Okolnosti: Đučanj je jedini poskomunistički premijer u Mađarskoj koji je ponovo izabran 2006. Međutim, nemiri su izbili nedugo nakon što je na snimku koji je procurio u javnost priznao da je lagao o finansijskom stanju u zemlji da bi dobio novi mandat. Kako nije uspio da progura ekonomske reforme, lider socijalista Đurčanj je dao ostavku, nazvavši sebe „preprekom“ u naporima svoje zemlje da se oporavi od kreditne krize.

Sadašnje stanje: Mađarska ekonomija je i dalje osjetljiva, uz rast nezaposlenosti, pad povjerenja ulagača, a pregovori o krajnje neophodnoj pomoći EU i MMF-a prekinuti su prošlog mjeseca. Štaviše, vlada zabitnost o budućnosti mađarske demokratije usljed gušenja slobode štampe i kontroverznih amandmana na ustav koje je predložio aktuelni premijer Viktor Orban.

Viktor Juščenko, Ukrajina

Izgubio vlast: 25. februara 2010.

Okolnosti: Juščenko je 2005. bio ljubimac međunarodne javnosti zahvaljujući „Narandžastoj revoluciji“ koja ga je dovela na vlast, preokrenuvši rezultate krađom obilježenih izbora. Zahvaljujući pogoršanju ekonomske klime i političkoj blokadi 2009, Juščenko je imao nezavidnu ulogu da vodi najnepopularniju demokratsku vladu u svijetu, sa podrškom javnosti od svega četiri procenta. Na izborima 2010, Juščenko je završio peti sa samo 5,5 odsto osvojenih glasova. Njegov rival iz perioda „Narandžaste revolucije“ Viktor Janukovič vratio se na mjesto predsjednika.

Sadašnje stanje: Ekonomski izgledi za Ukrajinu i dalje su sumorni, sa rastom koji je usporen na kraju prošle godine, stopom nezaposlenosti od oko 8,5 procenata i sve većim brojem beskućnika. Štaviše, NVO tvrde da je Janukovič gotovo uništio ostvarene demokratske uspjehe Ukrajine napadima na slobodu štampe, civilno društvo, te suđenjem i hapšenjem Juščenkove bivše premijerke i saveznice iz perioda revolucije Julije Timošenko, za koje se uveliko vjeruje da je politički motivisano.

Brajan Kauen, Irska

Izgubio vlast: 9. mart 2011.

Okolnosti: Sa istorijski niskom podrškom zbog načina na koji se bavio kolapsom bankarskog sistema u Irskoj, Kauen je podnio ostavku sa mjesta šefa njegove partije Fiana feil u januaru 2011, ali je ostao na toj funckiji do izbora u martu. Međutim, to nije moglo spasiti partiju koja je vladala Irskom 60 od 80 godina koliko je nezavisna – Fiana je doživjela najgori politički kolaps u irskoj istoriji.

Sadašnje stanje: Nakon što je vlada aktuelnog premijera Ende Kenija progurala oštre mjere štednje i 2010. dobila paket pomoći od 85 milijardi eura od EU i MMF-a, izgledalo je kao da se stvari kreću na bolje 2011, a stopa rasta je premašila one Francuske i Njemačke. Nažalost, prognozira se da će irska ekonomija u 2012. zabilježiti rast od svega 1,3 procenta, mnogo manje nego što su bile prognoze vlade. Stopa nezaposlenosti ostaje na 14,2 procenta – i to je vještački nisko, s obzirom na rekordno visok broj mladih Iraca koji traže posao van zemlje.

Gordon Braun, Velika Britanija

Izgubio vlast: 11. maja 2010.

Okolnosti: Braun je 2007. stigao u Dauning strit 10 nakon što je 10 godina bio ministar finansija u vladi Tonija Blera. Međutim, njegovo predsjedavanje vladom brzo je podrila eskalacija kreditne krize u Britaniji – dug je dostigao 10 odsto BDP-a – koliko je u to vrijeme iznosio i dug Grčke – a stopa nezaposlenosti je udvostručena do izbora 2010. Laburisti su na izborima izgubili 91 mjesto u parlamentu i nakon pet dana pregovora iza zatvorenih vrata, Dejvid Kameron je formirao koalicionu vladu sa liderom Liberalno-demokratske partije Nikom Klegom.

Sadašnje stanje: Britanska ekonomija je nastavila silazni trend i za vrijeme Kamerona, primoravajući premijera da brani oštre mjere štednje koje je progurao. Očekuje se da će Banka Engleske u narednim danima saopštiti da će ponovo ubrizgati milijarde funti u njen program kvantitativnog olakšavanja.

Žoze Sokrateš, Portugal

Izgubio vlast: 21. juna 2011.

Okolnosti: Sa dužničkom krizom poput one u Grčkoj i Irskoj, Sokrateš je prvi put podnio ostavku u martu 2011. nakon što je pet opozicionih stranaka u parlamentu odbacilo njegov program štednje, koji je uključivao kresanje troškova i povećanje poreza. To je bio četvrti program štednje koji je Sokrateš te godine pokušao da progura, a nakon čega je uslijedilo odobravanje paketa pomoći od EU i MMF-a od 78 milijardi eura. Sokrateš je ostao do juna da vodi vladu, kada je Socijaldemokratska partija Pedra Pasosa Koelja porazila njegovu Socijalističku stranku.

Sadašnje stanje: Portugal se i dalje nalazi u jednoj od najdubljih recesija u svijetu, a očekuje se da će ekonomija pretrpjeti pad od tri procenta ove godine a stopa nezaposlenosti iznositi 13,6 odsto. Uprkos učešću javnog duga u BDP od oko 105 procenata, Koeljo smatra da je nivo duga održiv. „Nećemo dopustiti da se ono što se desilo Grčkoj dogodi nama“, kazao je Koeljo.

Jorgos Papandreu, Grčka

Izgubio vlast: 10. novembar 2011.

Okolnosti: Papandreu je došao na vlast 2009, obećavajući da će pomoći problematičnoj grčkoj ekonomiji i eliminisati probleme nakon serije korupcionaških skandala. Međutim, nakon dvije godine obilježene bolnim mjerama štednje, nasilnim demonstracijama i ponižavajućim paketima pomoći, Papandreu je podnio ostavku. Kap koja je prelila čašu bila je Papandreuova inicijativa da održi referendum o usvajanju paketa pomoći, što je razbjesnilo evropske kreditore. Papandreua je zamijenio Lukas Papademos, bivši zvaničnik Evropske centralne banke sa snažnom podrškom Brisela.

Sadašnje stanje: Uprkos njegovom međunarodnom ugledu, Papademos se suočio sa istim poteškoćama da bi progurao zakone o mjerama štednje i paketu pomoći kroz vrlo neprijateljski nastrojenu grčku vladu i parlament.

Silvio Berluskoni, Italija

Izgubio vlast: 16. novembra 2011.

Okolnosti: Berluskoni, koji je tri puta bio premijer, preživio je seriju kriminalnih i seksualnih afera koji bi davno srušili većinu političara, ali je on konačno objavio svoju ostavku prošle godine nakon što nije uspio da implementira prijeko potrebne ekonomske reforme koje su izazvale revolt unutar redove njegove partije i sukob sa njegovim glavnim koalicionom saveznikom. Predsjednik Đorđo Napolitano pozvao je ekonomistu i bivšeg zvaničnika Evropske komisije Marija Montija da formira vladu nakon Berluskonijeve ostavke.

Sadašnje stanje: Od preuzimanja vlasti, Monti je objavio sveobuhvatni paket mjera štednje koji je uključivao velika povećanja poreza. Reakcija međunarodnih tržišta bila je pozitivna. A evropski lideri su vjerovatno odahnuli zbog Montijevog jednostavnog stila nakon što su se troškovi zajma za vrijeme Berluskonija približili nivou Grčke. Međutim, dobra volja kontinenta možda neće dugo trajati, s obzirom na to da bivši eurokrata stalno napada Njemačku, nazivajući je „kolovođom globalne netolerancije“.

Hoze Luis Rodriges Sapatero, Španija

Izgubio vlast: 21. decembra 2011.

Okolnosti: Sapatero, koji je došao na vlast 2004, samo je planirao da odsluži dva četvorogodišnja mandata. Međutim, sa Španijom koja je upala u najgoru recesiju u 60 godina, premijer je podnio ostavku ranije da bi omogućio njegovoj Socijalističkoj partiji bolje šanse da zadrži vlast. Štaviše, partija je pretrpjela najgori poraz od kada je Španija ponovo uvela demokratiju. Konzervativni političar Marijano Rahoj preuzeo je funkciju, obećavajući sveobuhvatne ekonomske reforme.

Sadašnje stanje: Rahoj je naslijedio stopu nezaposlenosti od 22,8 odsto i budžetski deficit od osam procenata. Njegova vlada je u januaru progurala plan štednje od 15,1 milijardi eura i plan da sljedećeg mjeseca predstavi novi plan zapošljavanja.

Emil Bok, Rumunija

Izgubio vlast: 6. februar 2011.

Okolnosti: Rumunska ekonomija je zabilježila rast prošle godine, ali to nije bilo dovoljno da se spase Bok, na vlasti od 2008, koji je podnio ostavku početkom sedmice usljed velikih uličnih protesta. Bok je progurao smanjenje plata u javnom sektoru za 25 odsto i nove poreze na prodaju u drugoj najsiromašnijoj zemlji Evrope kako bi Rumunija i dalje mogla da traži zajmove od MMF-a. Rumunski predsjednik je imenovao šefa obavještajne službe Mihaja Razvana Ungureanua za Bokovog nasljednika.

Sadašnje stanje: Ungureanu je otkrio sastav nove vlade, koji je odborio parlament. Parlamentarni izbori najavljeni su za sljedeći novembar, ali će oni vjerovatno biti pomjereni za ljeto. Ljevičarska USL partija trenutno vodi u anketama u odnosu na koaliciju desnog centra koja uključuje Bokovu i Ungureanovu partiju. Očekuje se rast od 1,5 do dva osto ove godine, ali još puno toga mora da uradi kako bi dostila nivo od prije krize.

Iveta Radičova, Slovačka

Izgubila vlast: Napustiće funkciju nakon izbora 10. marta

Okolnosti: Oči međunarodne zajednice su u oktobru 2010. na kratko bile uprte u Slovačku, kada je parlament glasao o odobravanju proširenja fonda za pomoć eurozoni, čime je ugrozila planove za ekonomsko spasavanje Grčke i Italije. Radičova je zaprijetila da će podnijeti ostavku ako njen predlog ne bude usvojen, što se i desilo. Apetit za spasavanje Grčke nije bio velik u jednoj od najsiromašnijih zemalja eurozone, koja se i sama suočava sa visokom stopom nezaposlenosti i usporenim rastom. Parlament je dva dana kasnije usvojio inicijativu, pod žestokim pritiskom EU, ali je njena vlada do tada već pala.

Sadašnje stanje: Novi parlamentarni izbori zakazani su za mart – ali bez Radičove, čiji će kratak mandat kao prve slovačke premijerke biti završen. Čini se da će pobjedu na izborima vjerovatno odnijeti ljevičarska partija Smer, koju vodi njen prethodnik na mjestu premijera Robert Fico.

Bonus video: