Silvio Berluskoni je podnio ostavku što su Italijani proslavili na ulicama.
Sedamnaest godina Berluskonijeve vladavine obilježio je porast siromaštva, rasprostranjeno namještanje cijena, porast organizovanog kriminala, procvat sive ekonomije i zapanjujući odliv mozgova. Stoga njegov odlazak Italiji može donijeti samo dobro.
Svijet ga je ismijavao zbog seksualnih skandala i suđenja za korupciju, ali svaki put kada bi izgledalo da je gotov, uslijedio bi čudesni povratak vječno osunčanog premijera.
Medijski baron je bio premijer tri puta u posljednjih 17 godina – harizmatičan, mada je izazivao podjele, prodao je Italijanima san o uspjehu sopstvenom pričom o transformaciji od pjevača na kruzerima do najbogatijeg Italijana. Takođe posjeduje fudbalski klub Milan.
Međutim, posljednjih godina je postao gotovo groteskna karikatura šarmantnog milijardera koji je omađijao naciju.
Reputacija zavodnika je ustupila mjesto optužbama za druženje sa prostitutkama i maloljetnicama
Presađivanje kose i plastične operacije su postale previše vidljive. Reputacija zavodnika je ustupila mjesto optužbama za druženje sa prostitutkama i maloljetnicama. Osramotio je Italiju gafovima na međunarodnim samitima.
Sve su brojnije bile optužbe da je u politici ne da bi se borio za dobro Italije već da unaprijedi svoje poslovne interese i promijeni zakone da bi se zaštitio od sudskog gonjenja.
Kako je rastao pritisak da podnese ostavku, prkosno je odolijevao, optužujući protivnike da su „komunisti“ koje treba držati na distanci a tužioce kao „teroriste“ koji se suprotstavljaju volji naroda koji ga je izabrao.
Čak i kada su saveznici počeli da ga napuštaju, predstavio je sebe kao spasitelja na samitu Grupe 20 u Kanu prošle nedjelje.
Međutim, kada je Italija dospjela u centar dužničke krize eurozone, finansijska tržišta su izrekla presudu: Problem je sam Berluskoni.
Nedostajao mu je politički uticaj da brzo progura mjere za jačanje rasta i kresanje duga. Rečeno jezikom njegovog omiljenog sporta, to je bio kraj utakmice.
Političari se provodili dok je država srljala u propast
Italijanski pisac i slikar Karlo Levi jednom je enigmu Italije uporedio sa artičokom, rekavši da svaki list pokriva onaj drugi, koji je „ljubomorno sakriven“, piše britanski „Gardijan“.
Ove nedjelje je, međutim, jednim potezom prerezao artičoku. Sve tajne poluostrva su nemilosrdno odstranjene i u srcu artičoke se ukazao ekonomski i politički sistem u velikoj nevolji.
Država se sada nalazi u istom stadijumu u kojem su bile Grčka i Irska kada su zatražile milostinju
Možda ne iznenađuje što su nožem zamahnula tržišta. Berluskoni je posljednji put pokušao da ubijedi svakoga da je sve u redu: „Restorani su puni“ – glasila je njegova bezbrižna analiza.
Međutim, to više nije mogao nikom da proda, posebno ne pronicljivim investitorima. Država se sada nalazi u istom stadijumu u kojem su bile Grčka i Irska kada su zatražile milostinju.
Pokazalo se i da je politički sistem potpuno izopačen. Godinama su članovi Sjeverne lige podupirali Berluskonijev kult ličnosti, omogućavajući mu da pobijedi na više od 50 glasanja o povjerenju.
Nije postojao nijedan pristojni, pošteni lider među puno njih
Nije učinjeno apsolutno ništa na rješavanju akutnih ekonomskih problema države. Berluskoni je jurio tinejdžerke, Umberto Bosi je pušio skupe cigare, Injacio La Rusa je bjesnio zbog rezultata fudbalskog kluba Inter... nije postojao nijedan pristojni, pošteni lider među puno njih. Oni su se provodili, dok se država približavala provaliji.
Pospremanje nereda neće biti lako
Pospremanje nereda koji su ostavili biće veoma sporo i bolno i Italija bi se mogla značajno promijeniti u tom procesu. Mjere štednje će uzeti danak – povećaće se stopa poreza, nezaposlenosti i siromaštva.
Međutim, teško je zamisliti kako situacija može postati gora nego što je trenutno. Za većinu Italijana, nevolje su došle mnogo ranije.
Rast u proteklih 15 godina iznosi 0,75 odsto, a nezaposlenosti je trenutno 8,3 odsto. Katolička dobrotvorna organizacija Karitas je procijenila da trenutno osam miliona Italijana živi u siromaštvu.
U mnogim profesijama postoji „udruženje“ koje praktično namješta cijene
Ako zemlja još nije dotakla dno – onda je sigurno blizu.
Neki smatraju da situacija može početi da se popravlja i da bi cijena mnogih proizvoda i usluga mogla početi da pada. Život u Italiji je skup zbog rasprostranjenog protekcionizma, piše „Gardijan“.
U mnogim profesijama postoji „udruženje“ koje praktično namješta cijene. Nekoliko vlada je pokušalo da uvede konkurentnost, naročito ona koju je predvodio Romano Prodi, ali je to često dovodilo do gubitka birača.
Do posla samo preko veze
Novi kabinet će možda biti u stanju da se suprotstavi tim interesnim grupama jer će „tehnokratska“ vlada biti apolitična i neće morati da brine o osveti birača, navodi „Gardijan“.
Možda je previše optimistično očekivati, ali bi reforme mogle uvesti ono što je državi potebnije nego bilo šta drugo – meritokratiju. U Italiji je gotovo nemoguće dobiti posao samo po zasluzi.
Mnogi stranci se podsmijavaju kada vide da više generacija jedne porodice živi u istom stambenom bloku, ako ne u istom stanu
Potrebna je preporuka – morate biti nečiji sin, ćerka ili krupna riba. Zbog toga je proteklih decenija došlo do nevjerovatnog odliva mozgova: pametni mladi ljudi su pobjegli iz zemlje u potrazi za poslom i platom u skladu sa svojim znanjem.
Ako, u vremenu ekonomske krize, učinak iznenada postane važniji od veze, neki od tih mozgova bi se mogli vratiti.
Štednja bi takođe mogla dodatno osnažiti najpoznatiji stub italijanskog društva: porodicu. Mnogi stranci se podsmijavaju kada vide da više generacija jedne porodice živi u istom stambenom bloku, ako ne u istom stanu.
Kritičari ne uviđaju da je zajednički život često ekonomski prije nego emotivni izbor (mjesečna neto zarada iznosi 1.286 eura). „Gardijan“ ocjenjuje da je zbog snage porodice italijansko društveno tkivo mnogo boljeg sastava od britanskog.
A to ima korisne ekonomske konsekvence: gotovo svaki uspješni biznis je zasnovan na porodici – primjeri za to su kompanije Beneton, Fijat, Ferari, Panini.
Može se očekivati obračun sa organizovanim kriminalom
Optimisti kažu da situacija možda nije tako loša kao što izgleda: dug Italije jeste ogroman – 1,9 biliona eura, ali je samo 120,5 % BDP-a, u poređenju sa 162,8% grčkog.
Takođe, dok je javni dug veliki, privatni nije. Italijani znaju da štede i gotovo svaka porodica, čak i ona sa skromnim prihodima, ima i vikendicu. Isto tako u državi nije bilo nikakvog buma nekretnina i sa tim povezanog bankarskog kraha.
Procjenjuje se da crno tržište u Italiji iznosi čak 20 odsto
Možda je najvažnije od svega što bi se Berluskonijev pad mogao podudariti sa akcijom protiv organizovanog kriminala u zemlji. Takva inicijativa ne bi imala samo moralnu, već i finansijsku dimenziju.
Procjenjuje se da crno tržište u Italiji iznosi čak 20 odsto. Problem se može riješiti ako država bude imala dovoljno hrabrosti da krene na Koza nostru i sva ostala mafijaška udruženja.
I dalje će uticati na važne odluke
Ono što ne podstiče optimizam je da Berluskoni zapravo neće otići s vlasti. On više neće biti premijer, ali će, sa svojim medijskim carstvom koje je još netaknuto, uvijek moći da utiče na odluke vlade.
Njegovi TV kanali, dnevni listovi i časopisi su se žestoko obračunavali sa svakim ko se usudio da mu se suprotstavi. Nema sumnje da će se isto desiti svakome ko zaprijeti njegovom carstvu i, naročito, njegovom imunitetu.
„Gardijan“ ističe da pad Berluskonija, nažalost, ne mora da znači i kraj veza mafije i parlamenta
Takođe postoji opasnost, kao što se ranije događalo, da pametno bude u opoziciji dok se ne donesu teške odluke, a onda ponovo dođe na vlast. Dok definitivno ne napusti scenu, uvijek postoji šansa da će se, kao posrnuli ali pohlepni bokser, vraćati po još.
„Gardijan“ ističe da pad Berluskonija, nažalost, ne mora da znači i kraj veza mafije i parlamenta. Prije njega bio je Đulio Andreoti.
Osvojio je sedam premijerskih manadata i dokazana je njegova povezanost sa Koza nostrom. I nakon njega će se, vjerovatno, naći neki političar koji gleda prema Siciliji i jugu, tražeći glasove i većinu, koje su određene organizacije sposobne da obezbijede.
A ako se to desi, političari će morati da postignu dogovor i situacija će opet postati sumorna. I nakon kratkog uvida u suštinu, listovi artičoke će ponovo sakriti pravo stanje stvari, zaključuje „Gardijan“.
Bonus video:
