kupljeno vrijeme

Lideri eurozone i dalje daleko od trajnog rješenja za suštinski problem bloka

Sve kalkulacije, obećanja i izrazi odlučnosti pašće u vodu ako najslabije evropske države ne počnu da ostvaruju rast, piše BBC
0 komentar(a)
Ažurirano: 25.02.2019. 16:35h

Lideri eurozone su još daleko od trajnog rješenja za suštinski problem bloka, ekonomske razlike, uprkos najnovijem napretku u otklanjanju simptoma njene dužničke krize.

Kompleksni dogovor postignut juče u Briselu u ranim jutarnjim satima ukazuje na to da će se eurozona nekako izvući. Međutim, to nije veliki plan koji su očekivali optimisti, piše Rojters. Četrnaesti samit o krizi, za manje od dvije godine, neće biti posljednji, navodi komentator globalne ekonomije Alan Vitli.

„Ovo je još jedan korak u pravom smjeru, ali nije dovoljan da nas dovede do završnice,“ rekao je Stefan Deo, glavni evropski ekonomista UBS-a. „To kupuje vrijeme, ali ne rješava fundamentalni problem krize suverenog duga.“

Vrijednost evropskih akcija i eura se oporavila nakon što je samit prevazišao skromna očekivanja tržišta, prenio je Rojters. Privatne banke i povjerioci su pristali da otpišu 50 odsto grčkog duga a lideri su saopštili da sredstva kojima raspolaže Evropski fond za finansijsku stabilnost (EFSF) namjeravaju da povećaju na bilion eura.

„Ovo je još jedan korak u pravom smjeru, ali nije dovoljan da nas dovede do završnice,“ rekao je Stefan Deo

Međutim, skoro 35 odsto grčkih obveznica je u rukama javnih institucija, poput Evropske centralne banke (ECB) i ne podliježe pomenutom otpisu. Kao rezulat toga, piše Vitli, grčki dug će 2020. i dalje iznositi pozamašnih 120 odsto bruto domaćeg proizvoda – koliki je bio krajem 2009.

Planirani otpis grčkog duga, koji sada iznosi 160 odsto BDP-a, smanjio bi se za 100 milijardi eura.

Razlozi za skepticizam

Vitli navodi da je Grčka sporedno pitanje i da je mnogo važnije šta eurozona može učiniti da spriječi širenje dužničke zaraze na veće, sistemski važnije, ali stagnirajuće ekonomije, prije svega Italije.

Nova cifra kojom će EFSF raspolagati biće niža od one koju neki smatraju neophodnom za zaštitu velikih ekonomija, poput italijanske i španske. Test će biti hoće li fond smanjivati njihove troškove pozajmljivanja. A, kako navodi BBC, prava veličina EFSF-a zavisi od brojnih nepoznanica, uključujući to kako će biti uvećana njegova vrijednost i hoće li i Kina priskočiti u pomoć.

Neki ključni detalji o tome, kako će, na primjer, fond funkcionisati, neće biti definisani prije novembra.

Sve kalkulacije, obećanja i izrazi odlučnosti pašće u vodu ako najslabije evropske države ne počnu da ostvaruju rast

BBC piše da iznad svega toga visi pitanje rasta. Sve kalkulacije, obećanja i izrazi odlučnosti pašće u vodu ako najslabije evropske države ne počnu da ostvaruju rast, ističe BBC.

Još jedan izvor sumnje je Evropska centralna banka. Izjave Maria Dragija, koji 1. novembra dolazi na čelo te institucije, ekonomisti su interpretirali kao nagovještaj da će ECB nastaviti da kupuje obveznice španske i italijanske vlade na sekundarnom tržištu ako bude neophodno.

Međutim, piše Rojtersov dopisnik Vitli, investitori, kao i uvijek, traže veću sigurnost. Ako ECB preda EFSF-u odgovornost kupovine obveznica, pojaviće se zabrinutost da spasilački fond nije dovoljno velik za taj posao, kazala je Karen Vord iz HSBC-a.

„Na kraju postoje samo dvije opcije za kreiranje zaštite: budžet ECB-a ili budžet Njemačke. Ako ECB ne služi kao brana, malo je vjerovatno da zaštita može biti dovoljno velika da bi bila pouzdana,“ upozorila je Vord u poruci klijentima.

Ako bi, kao krajnja opcija, ECB djelovala u potpunosti kao kreditor, kao što je bio slučaj sa američkim Federalnim rezervama tokom finansijske krize 2008, to bi bila anatema za Njemačku, koja strahuje da to nagradilo lijene dužnike i posijalo sjeme inflacije.

Ekonomski analitičari ocjenjuju da lideri euro zone nijesu riješili najbitnije pitanje – mogu li uspostaviti pouzdanu, trajnu i efektnu zaštitu za javni dug euro zone?

Narušavanje suvereniteta

Zemlja kojoj prijeti najveći rizik od zaraze je Italija, čiji anemični ekonomski rast i pad povjerejnja u premijera Silvija Berluskonija dodatno otežavaju servisiranje javnog duga, koji iznosi skoro 120 odsto BDP-a.

Pod pritiskom partnera iz eurozone, Berluskoni je na samitu predstavio niz obećanja o reformama

Pod pritiskom partnera iz eurozone, Berluskoni je na samitu predstavio niz obećanja o reformama, uključujući podizanje starosne granice za penziju sa 65 na 67 godina, do 2026.

Da bi tako duboke promjene imale ekonomski uticaj, potrebne su godine. Sa druge strane, ističe Rojters, one su politički veoma sporne. Berluskonijev saveznik, Sjeverna liga, se tako oštro protivi reformi penzionog sistema, da bi ona mogla izazvati pad koalicione vlade.

Takođe, kao što je slučaj sa Grčkom, eurozona predlaže da Evropska komisija, izvršno tijelo EU, preuzme aktivniju ulogu u nadgledanju primjene italijanskih reformi.

Najveći italijanski sindikat, CGIL, obećao je da će se boriti protiv reformi i pozvao je manja udruženja da se ujedine protiv „ciljanih napada“ na italijanske radnike.

Njegov poziv na protest naglašava rizik od toga da se doživi da sjeverni kreditori eurozone, na čelu sa Njemačkom, narušavaju suverenitet južnih država, zahtijevanjem neodrživih uslova u zamjenu za njihovu finansijsku pomoć.

Firma za istraživanje Gavekal je sporazum postignut u Briselu opisala kao neinspirativan i dvosmislen

Rojtersov komenatator Alan Vitli kaže da će se već vidljiva političak napetost samo pogoršati u odsustvu strategije za prekidanje začaranog kruga, gdje kresanje budžeta koči ekonomski rast i primorava na još bolnije mjere štednje.

Firma za istraživanje Gavekal je sporazum postignut u Briselu opisala kao neinspirativan i dvosmislen, i ocijenila da eurozona neće moći da nađe ubjedljivo fiskalno i političko rješenje najmanje još godinu.

„U jednom momentu u budućnosti, imaćemo napredak izazvan ekonomskom integracijom i reformama ili političke revolucije izazvane uskraćivanjem demokratije,“ poručila je ta firma u poruci klijentima.