Sa ekonomijom u procvatu, sekularnom demokratijom i sve većim uticajem na svjetskoj sceni, Turska se često navodi kao model za države Bliskog istoka zahvaćene narodnom pobunom.
Međutim, Hulja Jildiz, majka troje djece sa osiromašenog kurdskog jugoistoka, ispričala je novinaru Rojtersa ne tako ružičastu priču.
Kurdski, maternji jezik 15 miliona Kurda u Turskoj, zabranjen je u školi njene djece. Veliki broj kurdskih aktivista i gradonačelnika je uhapšen u nedavnim policijskim akcijama, piše Rojters. Vojne operacije i napadi kurdskih gerilaca čine previše opasnim čak i porodični izlet.
„Željela bih da živim u gradu gdje možemo izvesti djecu na piknik vikendom. Nemamo tu slobodu jer ne znamo hoće li eksplodirati bomba i da li će biti sukoba”, kazala je Jildiz, državna službenica u kurdskom gradu Tundželi.
Takozvani turski model je fascinirao reformiste - od Rabata, preko Sane do Rijada u vrijeme narodnih pobuna
Ona je govorila za Rojters nekoliko dana prije nego što je Turska u srijedu pokrenula napade na kurdske ekstremiste u Iraku u znak odmazde za ubistvo 24 turska vojnika.
„Ako se porodica plaši da povede djecu na piknik, ne možete pričati o demokratiji”, rekla je.
„Premijer (Tajip Erdogan) je putovao u sve problematične države ove godine, ali bi trebalo da dođe ovdje i čuje zahtjeve svog naroda. Zašto mi ne možemo imati 'proljeće' poput Arapa?”
Takozvani turski model je fascinirao reformiste - od Rabata, preko Sane do Rijada u vrijeme narodnih pobuna protiv represivnih autokrata.
Biće sve teže naći rješenje
Sa svojom kombinacijom ekonomskog liberalizma i društvenog konzervativizma, muslimanska Turska je postala jedna od najbrže rastućih svjetskih ekonomija i stvorila je novi i agresivniji identitet na svjetskoj pozornici.
„Kurdski problem je ozbiljan hendikep za turski model i prepreka za regionalnu stabilnost"
Međutim, dok je Erdogan postao heroj za milione muslimana u inostranstvu, pozivajući arapske lidere da prihvate slobodu i demokratiju i zalažući se za prava Palestinaca, turski Kurdi kažu da bi on trebalo da se prvo usredsredi na probleme kod kuće.
U 30-godišnjem kurdskom separatističkom sukobu poginulo je više od 40.000 ljudi i potrošeno stotine milijardi dolara iz kase države koja je kandidat za članstvo u Evropskoj uniji.
„Kurdski problem je ozbiljan hendikep za turski model i prepreka za regionalnu stabilnost,” izjavio je za Rojters Sinan Ulgen iz Centra za ekonomske i spoljnopolitičke studije u Istanbulu.
„Uprkos njenom ekonomskom razvoju i modernizaciji, Turska nije sposobna da riješi kurdsko pitanje. Kako prolazi vrijeme, problem će biti sve teže riješiti.”
U izvještaju Međunarodne krizne grupe prošlog mjeseca kaže se da s obzirom na nestabilnost u susjednoj Siriji, i planirano povlačenje američkih snaga iz Iraka, Ankara mora preduzeti smjele korake ka rješavanju svog „najurgentnijeg i najopasnijeg problema”.
Erdogan je stvorio nadu da će se sukob biti riješen, kada je obećao da će izvršiti pritisak za sprovođenje kulturnih i političkih reformi za Kurde
Nakon ubjedljive pobjede na izborima u junu, Erdogan je stvorio nadu da će se sukob biti riješen, kada je obećao da će izvršiti pritisak za sprovođenje kulturnih i političkih reformi za Kurde, i promijeniti oštru državnu politiku čiji je cilj asimilacija.
Međutim, pesimizam je ponovo zavladao nakon što je eskaliralo nasilje.
Nakon talasa napada pobunjeničke Radničke partije Kurdistana, turska vojska je u protekla tri mjeseca pokrenula vazdušne i artiljerijske operacije.
U akciji širom zemlje prošlog mjeseca, turska policija je uhapsila više od 140 prokurdskih političkih aktivista, uključujući neke izabrane gradonačelnike, zbog navodnih veza sa kurdskim ekstremistima.
Aktivisti su se pridružili ostalima 3.000 uhapšenih, mnogi pod slabim dokazima na osnovu oštrog turskog zakona protiv terorizma.
Problem guran pod tepih
„Strahujemo da odemo u čajdžinicu, kaže Husein Kara (60), kurdski poljoprivrednik i otac petoro djece.
„Nikad ne možete znati gdje možete poginuti. Kada vidimo koliku važnost vlada pridaje Sirijcima i Palestincima, ne možemo da vjerujemo da ne čini ništa da riješi kurdski problem.
Kurdski problem je važniji od Arapskog proljeća. Živimo u eri brzih rješenja, osim za kurdsko pitanje.”
Politički establišment u Ankari i Istanbulu je godinama ignorisao nevolje Kurda, koji čine petinu turske populacije
Politički establišment u Ankari i Istanbulu je godinama ignorisao nevolje Kurda, koji čine petinu turske populacije.
Turski državni nacionalizam je odbio da prizna postojanje Kurda, a njihov jezik i kultura su zabranjeni, dok je vojska vodila totalni rat protiv PKK.
Erdogan, čija je stranka AK preuzela vlast 2002. reformističkim programom, sproveo je ograničene kulturne i jezičke reforme u cilju poboljšanja prava Kurda na osnovu promjena smišljenih za dobijanje pristupa EU.
Međutim, kurdski političari kažu da su potrebne dublje političke reforme. Neki kažu da je frustriranost zbog tempa reformi navela veliki broj kurdskih mladića da se pridruže PKK.
Novi ustav nova šansa
Emin Aktar, šef udruženja pravnika u Dijarbarkiru, najvećem kurdskom gradu na jugoistoku, kazao je reporteru britanske agencije da je vrijeme da se prekine krug nasilja na obje strane i da se započne dijalog.
„Ponovo naglašavamo, kao pravnici iz Dijarbakira, da je put ka rješenju dijalog, a ne oružje.”
„Lijepo je vidjeti Erdogana kako se zalaže za mir na Bliskom istoku, ali ovdje u ovom regionu imamo krvoproliće,”
Planovi vlade da izmijeni ustav Turske, koji je pisan pod vojnim patronatom nakon puča 1980, nude šansu za novi početak, kazao je Ulgen.
Pitanje većih prava za Kurde vjerovatno će dominirati raspravom o novom ustavu, koji bi, kako se Erdogan nada, mogao biti gotov sredinom 2012.
Partija za mir i demokratiju (PDP), najveća prokurdska stranka u parlamentu, želi mogućnost školovanja na kurdskom i da nova formulacija turskog državljanstva uključi etničke Kurde. Međutim, ističe Rojters, takvi ustupci bi mogli podstaći nacionalističku reakciju.
„Lijepo je vidjeti Erdogana kako se zalaže za mir na Bliskom istoku, ali ovdje u ovom regionu imamo krvoproliće,” kazao je državni činovnik Mehmet Emin Jaki (45). „Čovjek koji se posvetio miru trebalo bi da preduzme korake ka miru u Turskoj.”
Bonus video:
