PRIVID TAKMIČENJA

Predizborna kampanja u Rusiji: Seks, bikini, golotinja...

Organizovana inicijativa „Stvarno volim Putina” tokom koje je organizovano pranje auta u bikiniju kao izraz podrške premijeru
61 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 16.08.2011. 16:22h

Rusija je pomalo prerano ušla u svoju blesavu političku sezonu. Međutim, šta nam sve te lutke u bikinijima i muzičke video himne Putinu, u stvari, govore o tamošnjem sistemu?

Ovo je u izbornom smislu bilo veoma angažovano ljeto u Rusiji. Proljećne bolesti i proricanje sudbine iz lišća čaja počelo je da se širi kako se primiču decembarski parlamentarni izbori i predsjednički izbori koji su zakazani za mart.

Formirala su se moćna biračka tijela i žestoko lobiraju za svoje interese i svoje kandidate. Šta je najbolje od svega? Izgledaju veoma, veoma seksi.

Putinova gola armija

Prvo se pojavila Putinova armija. Nju je predvodila Dijana samoproklamovana studentkinja sa vrtoglavo visokim štiklama i isto tako dubokim dekolteom, djevojka koja tvrdi da je „izgubila razum za nekim ko je promijenio život njene zemlje, te da je on dobar političar i nevjerovatan čovjek“.

Taj čovjek je Vladimir Putin, ruski premijer i onaj ko ima odgovor na pitanje godine: Da li će svoj sadašnji status „praktično na vlasti” povratiti na pređašnji „zvanično na vlasti”?

Dok Putin provodi vrijeme odlučujući da li će se na mjestu predsjednika (na šest godina) 2012. naći on sam ili aktuelni predsjednik Dmitrij Medvedev, njegova armija se ne stidi da veoma jasno iskaže svoja osjećanja.

Prošlog mjeseca Dijana i djevojke iz Putinove armije organizovale su takmičenje pod nazivom „Pocijepaj je za Putina“ - misleći na majice - takmičenje u kome ste mogli osvojiti ajpod.

Putinova armija čak je imala i zvanični dan regrutacije u centru Moskve gdje se oko 20-tak mladih žena, koje su bile obučene u tinejdžerske trik-majce sa Putinovim likom u pink boji, sakupilo kako bi prošetale improvizovanom pistom i regrutovale druge vojnike za svoju stvar.

Skidaju se i za Medvedeva

Međutim, ne treba zaboraviti ni Medvedevljeve pristalice. One su takođe osnovale armiju – tročlanu vojsku - nazvanu Medvedevljeve djevojke i pojavile su se na drugom trgu u centralnom dijelu Moskve sa drugačijim performansom.

U izražavanju podrške inicijativi protiv alkohola koju je pokrenuo Medvedev, obraćale su se prolaznicima rečenicom „Biraj pivo ili nas”.

To je u praksi značilo da su građani mogli da odbace svoja piva u za to namijenjene korpe, a za svako odbačeno pivo Medvedevljeve djevojke bi odbacile po jedan komad garderobe.

Pranje auta u bikiniju

Onda je bila organizovana inicijativa „Stvarno volim Putina” tokom koje je organizovano pranje auta u bikiniju kao izraz podrške premijeru. Ukoliko to nije ubijedilo neopredijeljene ruske birače, definitivno nije ni sljedeći događaj koji je grupa organizovala.

U ponedjeljak ova grupa je održala tandem vožnju sa Medvedevljevim djevojkama. One su se uparivale na biciklima za dvoje i vozile se kroz Moskvu.

(Ovo, obratite pažnju, nije bilo usmjereno ka izražavanju podrške ideji da se ova dvojica nađu u tandemu na predsjedničkom mjestu, nego je organizovano zbog toga što je Putin obećao grupi mladih pod nazivom „Naši” da će izgubiti nekoliko kilograma i da će naučiti kako da vozi biciklo za dvoje sa Medvedevim).

Dominacija seksa

Ovo jesu smiješne stvari, ali ipak odaju nešto što je dublje čak i od dominacije seksa u javnom životu ili u politici među omladinom u Rusiji. Taj dio je vidljiv: seks se prodaje.

Međutim, važnije je šta to govori o aktuelnoj inkarnacilji ruskog političkog sistema.

Kada je 2005. Kremlj osnovao grupu „Naši”, prvu od svojih omladinskih grupa, Rusija je - s pravom ili ne - osjetila da je napadnuta. Takozvane obojene revolucije širile su se, jedna za drugom, kroz bivše sovjetske republike donoseći - po mišljenju Rusije - američki uticaj pravo u njeno dvorište.

Džordž Buš Mlađi započeo je rat sa Irakom, ruskim dugogodšnjim bogatim saveznikom, i držao je Moskvi lekcije o demokratiji i ljudskim pravima.

Sama Rusija, iako ne više hroma postsovjetska zemlja kakva je bila samo nekoliko godina ranije, još uvijek se nalazila u tranziciji.

Vertikala moći - politički sistem u kome je sva moć poticala od Vladimira Putina - još uvijek je bila u izgradnji što i nije bio tako težak zadatak s obzirom na zbunjenost sa kojom su Rusi reagovali na verziju demokratile koju su iskusili 1990-ih.

Bilo kakva stvarna opozicija u parlamentu je bila eliminisana u prethodna dva izborna kruga, a ipak je još uvijek bilo govorkanja o nezadovoljstvu.

Gdje su naši?

Formirana da angažuje inače apatičnu mladež koja je uživala u blagodetima novih naftnih profita, grupa „Naši” je protestovala i agitovala, govorila o „suverenoj demokratiji“ i ruskom teritorijalnom integritetu i terorisala je opozicione novinare.

Da, njeni članovi su bili ispranog mozga i sigurno je bilo da neće učiniti ništa – Kremlj dobro štiti poluge moći - ali su bili dobro istrenirani i bili su politički obojeni.

Šest godina kasnije, ova zemlja je zauzeta sa daleko više problema nego što je jedan licemjerni američki predsjednik: ogromnom korupcijom, zastrašujućom stagnacijom, sve većim etničkim tenzijama, nesrećama zbog kršenja pravila o bezbjednosti u saobraćaju, posrćućim reformama rapidno opadajuće vojske, stalnom pobunom na Sjevernom Kavkazu, zavisnošću od eksploatacije resursa, atrofiranom industrijom, korumpiranim obrazovnim i zdravstvenim sistemom koji je na izdisaju.

Mora se uraditi dosta posla, i stoga, ima puno stvari o kojima treba raspravljati.

Problema nigdje nema

A ipak, nekako, sa samo četiri mjeseca do izbora za državnu Dumu, i sedam mjeseci dok Rusi ne izaberu predsjednika, o tim problemima ništa ne čujemo.

Sve što dobijamo od dvojice navodnih kandidata za predsjednika je kako i kada će donijeti odluku o tome da li će se čak i kandidovati.

Pošto ni to nisu još objavili, spekulisanje o tom pitanju je jedino pitanje ove izborne sezone.

Čak je i na ovogodišnjem skupu grupe „Naši” – koji možda nisu bastion suštine, ali su proteklih godina bar bili u prilici da lupetaju o rješavanju problema u zemlji - naglasak bio na stvarima koje su postignute, a ne na zadacima za budućnost.

Čovjek bi bio lud i da predloži upoređivanje Rusije i SAD, ali zar jedna reprezentativna izborna sezona ne bi trebalo da ima bar reprezentativne izborne probleme?

Ni to nemamo. Umjesto toga, ovdje imamo jednu lažnu zabavu, tamo imamo izbornu senzaciju, a svuda naokolo imamo neprekidno brbljanje anonimnih izvora koji novinarima „odaju“ šta je Putin odlučio.

Dok Putin ne saopšti svoju istorijsku odluku, i u ovu kampanju ne uđe neki nivo realnosti po ovom veoma nerealnom pitanju, možemo ili provoditi vrijeme lomeći glavu i nagađajući - ili se možemo opustiti, zaboraviti na haos ruskog ekonomskog ili političkog sistema, i uživati u materijalu koji bi trebalo da zamijeni čak i iluziju izborne kampanje.

Zato što ima puno toga da se uradi.

Mogu se, na primjer, muvati mlade neudate lojalistkinje, može se zadivljeno gledati kako Putin, iako je zaronio tek treći put u životu, magično izvlači jednu grčku amforu iz šestog vijeka (a tu se, igrom slučaja, nalazi jedan stručnjak iz oblasti arheologije da je identifikuje).

Galerija