POSEBNA POZICIJA ZEMLJE

Zapad ili Rusija - gdje je Bjelorusija: Prevrtljiv kurs ugroženog predsjednika Lukašenka

Zemlja se na zapadu graniči sa članicama NATO Poljskom, Litvanijom i Letonijom, na jugu sa Ukrajinom, a na istoku sa Rusijom

6589 pregleda 30 reakcija 2 komentar(a)
Sa protesta protiv predsjednika Bjelorusije, Aleksandra Lukašenka, Foto: REUTERS
Sa protesta protiv predsjednika Bjelorusije, Aleksandra Lukašenka, Foto: REUTERS

Pogled na geografsku kartu pokazuje posebnu poziciju Bjelorusije.

Zemlja se na zapadu graniči sa članicama NATO Poljskom, Litvanijom i Letonijom, na jugu sa Ukrajinom, a na istoku sa Rusijom.

Bjelorusija međutim nije „tampon-država”, smatra Gustav Gresel iz Evropskog centra za međunarodne odnose (EFCR) iz Brisela. „Bjelorusija nije neutralna kao Švajcarska, Švedska ili Finska.“

Ta istočnoevropska zemlja je članica vojnog saveza – Organizacija Ugovora o kolektivnoj bezbjednosti (ODKB) kojim dominira Rusija.

Članice organizacije su, pored Bjelorusije, Rusije i Jermenije, još i tri centralnoazijske države, Kazahstan, Kirgistan i Tadžikistan.

Na taj savez se prošlog vikenda pozvao bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko.

On je izjavio da NATO koncentriše svoje trupe na zapadnoj granici Bjelorusije, a nakon telefonskog razgovora sa njim, predsjednik Vladimir Putin je rekao da će Rusija pomagati svom bjeloruskom savezniku "u okviru ugovornih veza".

Optužbe na račun NATO

Generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg odmah je negirao Lukašenkove tvrdnje.

Alijansa, tvrdi Jens Stoltenberg, nije stacionirala dodatne trupe u Poljskoj ili Litvaniji.

Ona je, naglašava, "strogo defanzivna" i "spremna da zaustavi svaku agresiju protiv NATO-saveznika".

Predsjednik Lukašenko je nakon toga izdao naredbu da se počne s vojnim manevrima na zapadnoj bjeloruskoj granici.

Lukašenko
Lukašenkofoto: Reuters

Šef države pokušava da konstruiše napade spolja kako bi Rusiju ohrabrio na vojni angažman u njegovu korist, ocjenjuje Gustav Gresel.

"Ali Putin nema namjeru to da uradi. Sve dok Bjelorusija ne pređe crvenu liniju, dakle dok se drži ugovora o državnoj uniji, ekonomskoj i vojnoj saradnji, Rusija neće napasti“, kaže Gresel za DW.

Rusija ne podržava Lukašenka po svaku cijenu

Prema procjeni tog eksperta, Rusija ne igra na kartu autokrate Lukašenka – Moskvi je važno da Bjelorusija bude i ostane proruska.

Promjena vlasti, kaže Gresel, Kremlju ne bi bila neugodna sve dok to nije povezano sa Zapadom, EU ili čak NATO.

Ali to tako i ne izgleda. Opozicija nije postavila zahtjev da Bjelorusija mora da krene u pravcu EU.

Opoziciona političarka Marija Kolesnikova je za njemački list "Velt am zontag" rekla da su sankcije koje EU sada najavljuje protiv pojedinih političara, prije kontraproduktivne.

To će, kako je dodala, prije da optereti klimu u kojoj se odvijaju razgovori između vlade i opozicije. "Sankcije dolaze prerano", rekla je Kolesnikova.

Diplomate EU u Briselu već danima upozoravaju da Rusiji ne bi trebalo pružiti nikakav izgovor za tvrdnju da se Unija miješa spolja.

Predsjednik Savjeta EU Šarl Mišel u diplomatskom maniru je rekao da ljudi u Bjelorusiji imaju pravo da sami da odluče o svom rukovodstvu i to bez nasilja.

Direktan zahtjev za ostavkom predsjednika Lukašenka – nije uputio.

I njemačka kancelarka Angela Merkel i ruski predsjednik Vladimir Putin su navodno u telefonskom razgovoru koji je vođen u utorak bili saglasni u tome da ne bi trebalo da bude „miješanja spolja“.

Bez poređenja s Ukrajinom

Ruska vojska bi mogla da zauzme Bjelorusiju za nekoliko dana, iako u toj zemlji ne postoji velika ruska vojna baza.

Ali Kremlj vjerovatno nema interesa za takvu intervenciju, smatra Gresel iz Evropskog centra za međunarodne odnose.

Bjelorusija se ni u kom slučaju ne može porediti sa Ukrajinom, smatra on.

Tamo je, podsjeća, Putin nakon prozapadnog zaokreta 2014. godine anektirao Krim i započeo rat na istoku Ukrajine.

U Bjelorusiji je, ocjenjuje Gresel, stanovništvo više proruski orijentisano.

Te dvije države su ugovorima povezane u jednu Uniju. Zbog čega dakle umarširati?

Više je problem prevrtljiv kurs ugroženog predsjednika Aleksandra Lukašenka.

Nekoliko dana uoči on je naredio da se uhapse 32 Rusa pod optužbom da su ruski vojnici i da imaju nalog da destabilizuju Bjelorusiju.

Ruskoj volji da izgradi veliku vojnu bazu u Belorusiji, Lukašenko nikada nije udovoljio.

On je uvijek bio „pohlepan za nezavisnošću“ i čak je uspostavljao labave veze s NATO.

Bjelorusija učestvuje u nekim programima NATO, pa je čak razmišljala i o zajedničkim manevrima.

Taj prevrtljivi kurs između dvije strane Evropska unija je 2016. godine pohvalila ukidanjem sankcija protiv rukovodećih krugova u Minsku.

Neki komentatori pretpostavljaju da bi Rusija mogla da se osloni na to da na eventualnim novim izborima bude izabran proruski, ali moderan nasljednik Lukašenka.

Kandidat bi mogao da bude Viktor Babariko.

Lukašensko je uhapsio Babarika kada se on kandidovao na predsjedničkim izborima.

Babariko je šef jedne bjeloruske ćerke-firme Gasproma i zalaže se za nezavisnost – i od Zapada i od Rusije.

Ukrajina dakle ne može da se poredi sa Bjelorusijom, ali šta je sa Jermenijom?

Tamo je tokom tzv. „Baršunaste revolucije“ u aprilu 2018. godine proruski premijer zamijenjen jednim za kojeg se pretpostavlja da je više orijentisan ka Zapadu.

Kremlj je čekao i posmatrao.

Danas je Jermenija daleko od toga da npr. izađe iz ekonomske unije ili vojnih ugovora sa Rusijom.

Premijer Jermenije i bivši vođa na protestima Nikol Pašinjaj, danas više važi za Putinovog prijatelja.