Za migrante na Lezbosu suzavac umjesto rješenja, izbjeglički kampovi su pakao jer Evropa to implicitno želi

Morija je već dugo na zlom glasu zbog užasnih uslova, ali otkad je požar u utorak uništio šatore i kontejnere, stanovnici tog kampa su u još užasnijoj poziciji, bez redovne distribucije hrane, vode i medicinskih sredstava, podvlači Tajms i ukazuje da je odgovor grčke vlade spor i slab, dok se svakim danom kriza pogrošava s hiljadama ljudi koji nemaju drugog izbora osim da čekaju i pate

4200 pregleda 2 komentar(a)
Izbjeglice i migranti iz uništenog kampa Morija, Foto: Reuters
Izbjeglice i migranti iz uništenog kampa Morija, Foto: Reuters

Migranti na grčkom ostrvu Lezbos koji su ostali bez ikakvog krova nad glavom poslije požara u izbjegličkom kampu Morija, umjesto pomoći i trajanog rješenja svojih sudbina, naišli su na suzavac i najave novog privremenog smještaja, dok u Evropskoj uniji (EU) i dalje nema dugoročnog rješenja za migrantsku krizu, pišu svjetski mediji.

Frustrirani i gladni

Grčka policija u subotu, 12. septembra, ispalila je suzavac na migrante i tražioce azila dok su protestovali zbog očajnih uslova pošto je prenatrpani izbjeglički kamp Morija na Lezbosu uništen u požaru prošle nedjelje, piše Tajms (The Times).

Posljednji protest je počeo u petak, tri dana nakon što je izgorio kamp čime je skoro 13.000 ljudi ostalo bez smještaja, ističe londonski list, dodajući da su migranti ostavljeni na putevima blizu spaljenog kampa, frustrirani i gladni, dok ih policija sprečava da odu s ostrva.

Morija je već dugo na zlom glasu zbog užasnih uslova, ali otkad je požar u utorak uništio šatore i kontejnere, stanovnici tog kampa su u još užasnijoj poziciji, bez redovne distribucije hrane, vode i medicinskih sredstava, podvlači Tajms i ukazuje da je odgovor grčke vlade spor i slab, dok se svakim danom kriza pogrošava s hiljadama ljudi koji nemaju drugog izbora osim da čekaju i pate.

Zaštitne mjere protiv COVID-19 poput fizičkog distanciranja i pranja ruku su nemoguće, ističe Tajms, navodeći da je prošle nedjelje 35 stanovnika Morije bilo pozitivno na koronavirus, ali su poslije požara vlasti mogle da nađu samo njih osam.

Gnijevni migranti koji su ostali bez smještaja poslije požara u najvećem evropskom izbjegličkom centru tražili su u subotu da odu s Lezbosa, ali ih je na putu ka glavnoj luci na ostrvu sačekala policija sa suzavcem, navodi Rojters (Reuters) i ukazuje da se, dok se pripremaju novi šatori, evropski lideri suočavaju sa sve snažnijim pozivima da prihvate migrante s Lezbosa.

Požar u kampu, koji ima četiri puta više stanovnika nego što je predviđeno, ponovo je, kako ističe Rojters, vratio fokus na migransku krizu s kojom se suočava Evropska unija dok se muči da nađe odgovor mimo privremenih mjera.

Njemački vicekancelar Olaf Šolc (Scholz) pozvao je Evropu da prihvati više izbjeglica, ali je, naglašava Rojters, teškoću u postizanju dogovora istakao odgovor austrijskog kancelara Sebastijana Kurca (Sebastian Kurz) koji je odbio da njegova zemlja prihvati dodatne izbjeglice.

Grčke vlasti su odbile da dozvole masovno prebacivanje migranata s ostrva, uprkos sve izraženijem neprijateljstvu lokalnih stanovnika koji su ljuti što su godinama na prvoj liniji krize.

Zvaničnici kažu da će obezbijediti smještaj i prikladnu sanitaciju, i time spriječiti humanitarnu katastrofu.

Eksplozivna kombinacija

Hiljade tražilaca azila zbijene u najvećem izbjegličkom kampu u Evropi na Lezbosu godinama su se žalile na bijedne uslove i beskrajna odlaganja u rješavanju njihovih sudbina, a onda su došli koronavirus i stroge mjere ograničenja koje su pogoršale njihovu bijedu, piše Njujork tajms (The New York Times).

Pokazalo se da je ta kombinacija eksplozivna i neki stanovnici kampa su palili vatre tokom protesta zbog karantina u, kako ocjenjuje američki list, očajničkom činu koji je još jednom izazvao evropske lidere da nađu trajno rješenje za migrantsku krizu.

Morija je postala sinonim evropskog pristupa migraciji 2015, kada je bila stanica za veliki deo od 850.000 većinom sirijskih i avganistanskih izbjeglica koji su došli iz Turske.

Ali kada je većina evropskih zemalja zatvorila svoje granice za izbjeglice 2016, Grčka je počela da sprečava migrante da odlaze s ostrva, pa je u kampu napravljenom za 3.000 ljudi povremeno boravilo i do 20.000.

Tenzije u kampu, ali i između izbjeglica i ostrvljana, dostigle su tačku ključanja prije nekoliko dana kada su vlasti cio kamp stavile pod medicinsko ograničenje pošto je najmanje 35 žitelja kampa bilo pozitivno na koronavirus.

To je, ukazuje Njujork tajms, dovelo do protesta u kampu gdje su neki zapalili vatre u utorak uveče, što je ne kraju dovelo do uništavanja kampa.

To je navelo na razmišljanje evropske lidere koji su već optuživani da su malo toga uradili da ublaže patnje u kampovima kao što je Morija. Predsjednik Francuske Emanuel Makron (Emmanuel Macron) rekao je da njegova vlada radi s Njemačkom na prihvatanju nekih migranata iz Morije. Grčki zvaničnici i humanitarne organizacije rade na planovima za smještaj stanovnika Morije, ali je to dodatno zakomplikovano protivljenjem ostrvljana koji su u četvrtak podigli blokade da spriječe timove "Ljekara bez granica" i pripadnike vojske da dođu do spaljenog kampa.

Neuspjeh EU

Bez obzira ko je izazvao požar u Moriji - očajni migranti zbog karantina, lokalni Grci nezadovoljni prisustvom migranata na ostrvu ili slučajnost pošto nesreća samo čeka u takvim mizernim uslovima - za ovu tragediju je u svakom slučaju odgovorna Evropa od Brisela do Berlina, Budimpešte, Varšave i Atine, ocjenjuje kolumnista Blumberga (Bloomberg) Andreas Klut (Kluth).

Ta situacija je posljedica jednog od najgorih s duge liste neuspjeha Evopske unije - nesposobnosti da popravi svoj pokvareni izbjeglički sistem, ističe se u rubrici "Mišljenja" na Blumbergu.

Već godinama je jasno da će migracije iz siromašnih i ratom razorenih regiona na Bliskom istoku i u Africi biti jedan od najvećih izazova EU.

Ali većina članica EU u koje se ne može stići čamcima, odbija da prihvati migracije kao svoj problem.

Poslije disfunkcionalnog "dablinskog sistema" po kojem migranti moraju da traže azil u prvoj zemlji EU u koju uđu, odgovor je bio očigledan - prihvatanje migranata i raspodjela po članicama, ističe Klut, ali i navodi da takav sistem nikada nije zaživio usljed sabotaže mađarskog premijera Viktora Orbana i drugih nacionalističkih vlada kao u Poljskoj i Austriji.

Zato je, prema navodima kolumniste Blumberga, uveden nezvanični režim migracije - članice su pokušale da odbiju migrante otežavajući im život na mjestima kao što je Morija što je moguće više neprijatnim uslovima na ivici pravno nehumanih.

Ipak, izdvajati Grčku ne bi bilo fer.

Ako su evropski izbjeglički kampovi pakao, to je zato što Evropa implicitno želi da budu takvi.

Zato su požari kao na Moriji neizbježni, kao i izbijanje bolesti, nasilja i svakog drugog oblika ljudske mizerije.

Ako EU ne izvrši pritisak na svoje sabotere, počevši s Orbanom, da popravi svoj sistem za migrante, ići će iz jedne humanitarne katastrofe u drugu i postepeno će diskreditovati svaku pretenziju da je zajednica "vrijednosti", u kom slučaju se postavlja pitanje kakav je smisao EU.

Buđenje savjesti?

Scene uništavanja i očajanja u spaljenom izbjegličkom kampu u Moriji snažno podsjećaju da evropska migrantska kriza zapravo nikada nije okončana, piše Obzerver (The Observer) u uredničkom komentaru i ističe da bi ta tragedija trebalo da posrami Evropu i natjera je da djeluje.

Odgovor članica EU i njenih susjeda kao što je Velika Britanija, uz neke izuzetke, opet je bio sramno neadekvatan, ocjenjuje sestrinski nedjeljnik lista Gardijan (The Guardian), dodajući da je potrebno trajno rješenje za pitanje migranata.

Da požar nije uništio veći dio kampa Morija, izvjesno je da bi Evropa nastavila da žmuri na skandal na svom pragu.

Ipak, ocjenjuje Obzerver, prizori male djece i siromašnih porodica kako spavaju na otvorenom bocnuli su savjest, makar za sada i humanitarne organizacije se nadaju da će ova katastrofa biti trajna prekretnica.

Njemačka je opet bila predvodnik u nuđenju pomoći kao i tokom izbjegličke krize 2015.

Napravljeni su planovi za prebacivanje 400 maloljetnika u 10 evropskih zemalja, od čega 150 u Njemačku.

Evropska komisija je navela da će 1.600 ljudi biti privremeno smještano na trajektu, dok je na istoj lokaciji na Lezbosu obećan veći i moderniji centar.

To su, međutim, privremene mjere i mnogi lokalni stanovnici i migranti se protive novom kampu umjesto spaljenog.

Ali, kao i ranije, političke prepreke na nacionalnim nivou sprečavaju obuhvatnije rešenje.

Dok je nekoliko njemačkih regiona i gradova ponudilo prihvat izbjeglica, ministar unutrašnjih poslova Horst Zehofer (Horst Seehofer), inače kritičar politike otvorenih vrata za migrante koju je zastupala kancelarka Angela Merkel, rekao je da fokus treba da bude na pružanju pomoći na terenu.

Takva obazrivost, ističe Obzerver, odražava zabrinutost za obnovu antiimigrantskog raspoloženja koje je ojačalo ekstremno desne populiste i ultanacionaliste, ali takođe odražava neuspjeh podijeljene EU da se dogovori o zajedničkoj politici za migrante i azil na osnovu dijeljenja odgovornosti.

Bonus video: