PROFESIJA KOJA SE ČESTO SMATRA NEČASNOM

Eksplozija lobističke aktivnosti u EU

Brisel je u posljednjih 15 godina postao druga u svijetu prijestonica netransparentne prakse, a ni Berlin ne zaostaje

12178 pregleda 0 komentar(a)
EU bi trebalo da razmotri pooštravanje pravila, Foto: YVES HERMAN
EU bi trebalo da razmotri pooštravanje pravila, Foto: YVES HERMAN

Evopljani su dugo mislili da je prekomjerno lobiranje samo američki problem. Međutim, u posljednjih 15 godina, Brisel je postao druga u svijetu prijestonica te netransparentne prakse nakon Vašingtona, a ni Berlin ne zaostaje, piše “Ekonomist”.

Oba grada su preplavljena pridošlicama koje su agresivnije i koriste sofisticiranije tehnike od staromodnih udruženja poput Federacije njemačke industrije ili BiznisJurop, piše nedjeljnik. Slabi propisi u oba grada ne mogu da se izbore sa eksplozijom aktivnosti.

Nakon ulaska međunarodnih firmi za odnose s javnošću, i velike kompanije su pojačale unutrašnje aktivnosti lobiranja. “Ekonomist” navodi da su Gugl i Fejsbuk otvorili kancelarije u vladinom distriktu u Berlinu, blizu Bundestaga, njemačkog parlamenta, i u Evropskom kvartu u Briselu, nadomak Evropske komisije.

Oni su se pridružili velikom broju lobista na terenu, objavila je organizacija Transparensi internešnal.

U Briselu, 25.000 lobista čiji se ukupni godišnji budžet procjenjuje na više od tri milijarde eura, nastoji da utiče na politiku EU. Otprilike 7.500 ih je akreditovano kod Evropskog parlamenta, što znači da su redovno u mogućnosti da se sastaju sa parlamentarcima. Procjenjuje se da je Berlin domaćin do 7.000 lobista sa više od milijardu eura budžeta svake godine.

“Ekonomist” ističe da to ne znači obavezno i politički uticaj. “Duboki džepovi nisu isto što i efikasno lobiranje”, kaže Nik Ajosa iz Transparensi internešnala. Neke kompanije troše na sopstvene lobiste, konsultante i marketinške kampanje bez puno rezultata. Međutim, dobri lobisti pokušavaju da se što prije uključe u debatu na koju žele da utiču, kako bi pokušali da oblikuju agendu.

“S obzirom na to da je moć u EU rasuta i odluke su rezultat dogovora u Komisiji, Savjetu (koji se sastoji od 27 šefova vlada) i parlamentu, uloga dobrih lobista koji mogu usmjeravati ciklus odlučivanja tih institucija, može biti neprocjenjiva”, piše “Ekonomist”.

Skandali natjerali na promjenu pravila

Iako je efikasnost lobista i dalje diskutabilna, niz skandala u Briselu i Berlinu ubijedio je kreatore politike da osnaže pravila. Novinari britanskog “Sandej tajmsa” su 2011, predstavljajući se kao lobisti, tajno snimili četiri poslanika Evropskog parlamenta kako se dogovaraju da predlože amandmane na zakon u zamjenu za sto hiljada eura godišnje. EU je nakon toga uvela registar za lobiste, ali je on dobrovoljan. A od 2015. od komesara EU i njihovog kabineta se zahtijeva da objave da su se sastali sa registrovanim lobistima, kao i od visokih članova parlamenta. To znači da polovina od 750 poslanika ne otkriva svoje veze s lobistima.

Njemačka je zaostajala na polju propisa u odnosu druge evropske države do prošle godine, kada je nedjeljnik “Špigl” otkrio da je Filip Amtor, najmlađi poslanik u Bundestagu i zvijezda u usponu Hrišćansko-demokratske unije Angele Merkel, u odboru američkog startapa Augustus Intelligence te da je energično lobirao za tu firmu kod ministarstva ekonomije. Amtor je u početku demantovao da je dobijao bilo kakvu naknadu od kompanije, ali je kasnije priznao da je imao opcije na akcije, što je standardni oblik kompenzacije zaposlenih u startapima širom svijeta. Bura koju je izazvao ovaj slučaj ponovo je pokrenula raspravu o regulisanju lobiranja. Zakon koji je usvojen u martu zahtijevaće od članova Bundestaga da prijave redovne lobističke aktivnosti. Nakon novih skandala sa poslanicima koji u džep stavljaju velike provizije od kompanija koje proizvode hiruruške maske, ili dobijaju novac od lobista za Azerbejdžan u zamjenu za glasanje u korist proazerbejdžanskih predloga, vlada je pripremila i nacrt zakona sa strožim etičkim pravilima za parlamentarce. Zakon bi zabranio poslanicima da se bave bilo kakvim lobističkim poslom, prihvataju novčane donacije ili drže plaćene govore.

“Ekonomist” ocjenjuje da je to korak u pravom smjeru, ali da to nije dovoljno.

Zabraniti donacije korporacija

“Sljedeći skandal samo čeka da se desi”, kaže Hans-Martin Tilak, autor “Die Lobby Republik”, knjige koja upozorava na porast korporativnog lobiranja u Njemačkoj.

“Problem su isplate”, smatra on. Novi zakoni ne zadiru u donacije korporacija političkim strankama. Evroposlanik Fabio de Masi iz njemačke stranke Ljevica, zalaže se za potpunu zabranu korporativnih donacija političkim strankama i gornju granicu za privatne donacije političkim strankama. Timo Lange iz berlinske inicijative LobbiControl takođe primjećuje da lobisti neće morati da prijavljuju sastanke sa članovima vlade koji nisu i poslanici.

Ajosa iz Transparensi internešnala smatra da bi EU trebalo da razmotri dodatno pooštravanje pravila. “Ekonomist” piše da će kreatori politike u Briselu imati veću ulogu neko ikad u evropskom poslovanju kada dođe da raspodjele milijardi eura za oporavak od pandemije. Predlaže se, između ostalog, da se od kreatora politike traži da se sastaju samo sa registrovanim lobistima i da se ti sastanci bilježe na nekoj centralizovanoj platformi a ne, kao što je sada slučaj, na 88 različitih veb sajtova. Trebalo bi osnovati nezavisno etičko tijelo za nadzor potencijalnih sukoba interesa i “kružnih vrata” zvaničnika EU koji pređu da rade u privatnom sektoru.

“Ekonomist” ističe da je veći dio lobističkih aktivnosti legitiman, čak neophodan, dio demokratskog procesa balansiranja suprotstavljenih interesa u kreiranju politike, ali da bi veća transparentnost znatno poboljšala reputaciju profesije koja je često u dubokom blatu.

Preporučujemo za Vas