Gledano iz ugla Kremlja na izborima ništa nije smjelo da krene po zlu

Scenario za glasanje u Rusiji odavno napisan: Opozicionarima zabranjeno kandidovanje, lažni kandidati...

„Moć“ – kako se naziva vlada u Rusiji – u posljednjih nekoliko nedjelja nije ostavila ni kamen na kamenu kako bi zaštitila vladavajuće političke odnose

4710 pregleda 0 komentar(a)
Putin sa predsjednicom izborne komisije Elom Pamfilovom putem video konferencije, Foto: Reuters
Putin sa predsjednicom izborne komisije Elom Pamfilovom putem video konferencije, Foto: Reuters

Predsjednik Putin zadržao je svoju bazu moći u Dumi, donjem ruskog parlamenta. Za to je njegova stranka morala da aktivira sve resurse. Ti izbori vode Rusiju dalje ka autokratiji, smatra urednik u DW Kristijan F. Tripe.

Koliko se često prije ovih izbora govorilo i pisalo da se rezultat već zna, politički tehnolozi u Kremlju samo su se zbunjivali oko decimalnih brojeva iza zareza. Ali ta sigurnost velikog broja političkih posmatrača nije mogla da objasni veliku nervozu koja je u Moskvi uoči izbora bila opipljiva. „Moć“ – kako se naziva vlada u Rusiji – u posljednjih nekoliko nedjelja nije ostavila ni kamen na kamenu kako bi zaštitila vladavajuće političke odnose.

Gledano iz ugla Kremlja, s ovim izborima ništa nije smjelo da krene po zlu. Tako je scenario za glasanje bio napisan i poliran mjesecima. Stotinama opozicionih političara nije se dozvolilo da se kandiduju. U Sankt Peterburgu su čak nominovani i lažni kandidati, istoimeni dvojnici jednog liberalnog političara koji je imao velike šanse za uspjeh.

Neurotične optužbe o stranom uticaju

Izborna manipulacija kao farsa – drugdje je ometanje rada opozicije bilo manje zabavno. Međunarodna misija za nadgledanje izbora Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) bila je blokirana. Na kraju su neki nezavisni mediji i organizacije civilnog društva dobili oznaku „strani agent“ – zvanična stigma koja ih je držala van političkog procesa.

Centralna izborna komisija tvrdila je da je glasanje bilo na meti kibernatičkih napade iz SAD, Ukrajine i Njemačke – bez daljih preciziranja te ozbiljne optužbe. Neurotično podsticani strah od stranog uticaja mutirao je u ruski državni rezon, i to su ovi izbori još jednom pokazali.

To su osjetila i dva američka tehnološka giganta, Gugle i Epl. Preko njih su bile dostupne predizborne preporuke organizacije Navaljnog, koja je u Rusiji zabranjena i klasifikovana kao ekstremistička. Za Kremlj je očigledno sistem pod nazivom „Smart Voting“ bio takav izazov da je reagovao. Prema izvještajima medija, ruske službe bezbjednosti zaprijetile su da će službenike ta dva koncerna u Rusiji da uhapse ukoliko se uputstva o „Smart Votingu“ ne uklone sa platformi. Epl i Gugl su poklekli. „Smart Voting“ je u stvari akcija kojoj se pokušava da se izbace kandidat vladajuće stranke tako što se svi glasovi u nekoj izbornoj jedinici usmjeravaju na najperspektivnijeg protivkandidata, bez obzira na to kojoj stranci ili političkom smjeru pripada.

Demaskiranje samoproglašene „kontrolisane demokratije“

Rusija sebe već dvije decenije doživljava kao „upravljanu demokratiju“. Glavni savjetnik predsjednika Putina svojevremeno je izabrao to samoodređenje kako bi opravdao transformaciju tada mlade i nepotpune ruske demokratije u autoritarni sistem. Taj kurs bio je zastrašujuće uspješan, ali – prema mišljenju njegovog izumitelja – on još nije došao do kraja. Kao rezultat toga, Kremlj nije uspio da postigne sve ciljeve kojima je na ovim izborima težio.

Uprkos svim intervencijama u izbornu kampanju, a u nekim slučajevima i u prebrojavanje glasova, čak je i moćnicima u Moskvi jasno da izbori ne mogu da se falsifikuju, ma koliko da to košta.

Primjer susjedne i bratske Bjelorusije predstavlja upozorenje koje stoji pred polit-tehnolozima. Tamo je to vladar Lukašenko zbog izbornih prevara u ljeto prošle godine snažno osjetio: rezultat su bili višenedjeljni protesti na ulicama Minska. A i u Moskvi se mnogi sjećaju lokalnog talasa prosvjeda prije deset godina – to je takođe bila reakcija na izbore koji su navodno falsifikovani i tako ukradeni građanima.

Demokratska fasada s autokratskim jezgrom

Ako je moguće, trebalo bi odbraniti prethodnu, veoma udobnu većinu vladajuće stranke u Kremlju – u tome se uspjelo samo prepoznatljivim naporom. Pri tom „Jedinstvena Rusija“ kao stranka moći je ove izbore priredila kao svojevrsno glasanje o povjerenju. Ministar spoljnih poslova Lavrov i ministar obrane Šojgu dali su svoja lica kampanji. Vjerovatno te kandidature ne znači da će i njih dvojica preuzeti svoje mandate u Dumi. To pokazuje koliko je nizak status parlamenta u ruskoj državnoj strukturi.

Ovi izbori su za vladajuću rusku elitu bili svojevrsni stres-test kojim je trebalo da se zatvori krug. S njihove tačke gledišta, to je prošlo lagano. S tačke gledišta svih onih koji ozbiljno rade na političkim alternativama u Rusiji, ovi izbori nisu bili izbori. Oni su bili dalji korak na putu do države čija demokratski izblijedjela fasada samo još u slučaju nužde prikriva autokratsko jezgro.

Preporučujemo za Vas