nemoguće utvrditi namjere moskve

Šta se krije iza strahova od rata između Rusije i Ukrajine?

Nagomilavanje snaga je, prema satelitskim snimcima, evidentno u zapadnoj Rusiji i na Krimu

5411 pregleda 6 komentar(a)
Foto: Reuters
Foto: Reuters

Priča o ratu ponovo je u zraku. Kada je Rusija gomilala hiljade vojnika duž svoje granice s Ukrajinom prošlog proljeća, pojavili su se izvještaji i glasine da bi Kremlj mogao pokrenuti novu veliku ofanzivu sedam godina nakon što je preuzeo kontrolu nad Krimom i podstakao separatistički rat u regionu Donbasa koji traje do danas, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

Nekoliko mjeseci kasnije, isti strahovi su se pojavili s još većom snagom. Mediji, uključujući Njujork tajms (The New York Times) i Blumberg (Bloomberg), citirali su američke zvaničnike kao upozorenje da bi Rusija mogla napasti ove zime, a neki kažu da bi potencijalna invazija mogla biti "u mnogo većim razmjerama" nego 2014.

Nagomilavanje snaga je, prema satelitskim snimcima, evidentno u zapadnoj Rusiji i na Krimu.

Nemoguće je tačno utvrditi koje su namjere Rusije – pa čak ni da li je predsjednik Vladimir Putin napravio bilo kakve konkretne planove ili, u ovom trenutku, stvara opcije. Ali evo nekih od najvažnijih pitanja o napetoj situaciji – i nekih mogućih odgovora.

Da li zaista prijeti velika nova ruska vojna akcija?

Da - ili barem, dokazi to sugerišu.

Američki obavještajni zvaničnici i visoke ličnosti ukrajinske vojske sugerišu da je oko 92.000 ruskih vojnika smješteno na sjeveru i istoku Ukrajine – mnogi u oblasti oko Jelnje, blizu granice Rusije s njenim saveznikom Bjelorusijom – i na Krimu, poluostrvu koje leži južno od kopnene Ukrajine.

Usred jačanja Rusije, CNN je ove nedjelje citirao izvore u administraciji Džoa Bajdena (Joe Biden) koji su rekli da američki predsjednik razmatra slanje vojnih savjetnika i nove opreme, uključujući oružje, u Ukrajinu.

Ranije ovog mjeseca, američki državni sekretar Entoni Blinken (Antony) rekao je da je Vašington imao "stvarnu zabrinutost" zbog ruskih vojnih poteza i moguće nove ofanzive, za koju je upozorio da bi bila "ozbiljna greška".

Mada je Moskva odbacila priče o potencijalnoj ruskoj invaziji kao "neosnovane", komentari niza zvaničnika i analitičara bliskih Kremlju poslali su drugačiju i strašniju poruku: da bi Rusija mogla da preduzme akciju ako se Vašington i Zapad ne pozabave svojom sve asertivnijom zabrinutošću zbog situacije u Donbasu i, šire gledano, NATO-ovim vezama s Kijevom i vojnim zapadnim aktivnostima u istočnoj Evropi, Crnom moru i drugdje.

Kada je Rusija pokrenula ofanzive u prošlosti, kao na primjer na Krimu i Donbasu 2014. i u Gruziji 2008. godine, tvrdila je da je bila isprovocirana. A posljednjih sedmica, Moskva je više puta optuživala Kijev i Sjedinjene Države i njihove saveznike da su to provocirali, uključujući, i ono što NATO naziva, dugo planirane vježbe u Istočnoj Evropi i rutinske pomorske misije u Crnom moru. U međuvremenu, povećana zabrinutost oko namjera Rusije prema Ukrajini ne proizilazi samo iz kretanja trupa. U proteklih šest mjeseci, Putin i nekoliko drugih visokih zvaničnika objavili su zapaljive članke o Ukrajini, dovodeći u pitanje njeno pravo da postoji kao nezavisna država i odbacujući njeno demokratski izabrano političko rukovodstvo kao "neuko i nepouzdano".

Sekretar Saveta bezbjednosti Kremlja, bliski Putinov saradnik Nikolaj Patrušev, nedavno je izjavio da Ukrajinu čeka "afganistanski scenario", navodeći, kako tvrdi, nestabilnost izazvanu uvozom oružja sa Zapada i navodnu opasnost od implodiranja zemlje. Nije naveo nikakve konkretne dokaze. A u saopštenju ove sedmice, ruska spoljna obavještajna služba osudila je ono što je nazvala američkim "provokacijama" i zlokobno upozorila je da su "sličnu situaciju uočili u Gruziji uoči događaja iz 2008." – kada su ruske snage ušle duboko u tu zemlju, a zatim podržale proglašenje nezavisnosti dva otcijepljena regiona, ostavljajući veliki broj svojih vojnika. Osim što šalju signale Zapadu, takve primjedbe mogle bi da posluže da Rusi budu spremni za potencijalnu novu vojnu akciju, smatraju analitičari. "To je velikim dijelom usmjereno na rusku domaću publiku uoči pokretanja neke velike operacije", rekao je za Karent tajm (Current Time) Mihajlo Hončar, predsjednik Centra za globalne studije Strategi XXI sa sjedištem u Kijevu.

Zašto sada?

Rusko rukovodstvo možda vjeruje da bi moglo da iskoristi nestabilnu klimu u regionu, gdje su akcije Moskve doprinijele nedavnim tenzijama. Neki analitičari tvrde da bi to moglo olakšati Rusiji da udari na Ukrajinu, a da ne naiđe na vrstu jedinstvenog odgovora kakav bi mogao da bude u mirnije vrijeme. Poljska se hvata u koštac s prilivom migranata, uglavnom s Bliskog istoka, koji su namamljeni u susjednu Bjelorusiju obećanjima o lakom ulasku u Evropsku uniju. Čak i dok je uključena u sopstveni sukob s EU oko nezavisnosti pravosuđa, Varšava je migrantsku krizu opisala kao operaciju destabilizacije Evrope koju je smislio bjeloruski lider Aleksandar Lukašenko uz Putinov blagoslov, što i Minsk i Moskva poriču.

Istovremeno, Moldavija je optužila Rusiju za ucjenu jer se bori da održi snabdijevanje energijom usred krize prirodnog gasa, s Moskvom koja kaže da najsiromašnija zemlja u Evropi ne plaća svoje račune. Kritičari također tvrde da je Moskva nastojala da demonstrira oslanjanje Evrope na njene isporuke gasa dok pojačava pritisak na Njemačku da odobri novi gasovod Sjeverni tok 2 koji bi omogućio da više ruskog gasa zaobiđe Ukrajinu na putu ka Evropi.

Također, postoji zabrinutost zbog toga što Moskva nastoji da poveća tenzije tvrdnjom da su vježbe NATO-a i druge vojne operacije namjerno provokativne i pokazuju da Zapad nije voljan da se pridržava „crvenih linija“ koje navodi Putin.

U intervjuu za rumunski servis RSE, zamjenik generalnog sekretara NATO Mirčea Džoana (Mircea Geoana) rekao je da je "sve što radimo u blizini Crnog mora i na istočnom krilu NATO-a čisto odbrambenog i apsolutno transparentnog karaktera". U međuvremenu, ruske "crvene linije" zloslutno se pomijeraju posljednjih sedmica i mjeseci, dovodeći do zahtjeva Kremlja koji su sve neprihvatljiviji za NATO, Vašington i Zapad – a možda najviše za Ukrajinu, za koju je Putin jasno stavio do znanja da ne želi da bude u mogućnosti da bira svoje partnere ili da vodi svoju vanjsku politiku kao suverena država.

U prošlosti je Rusija jasno stavljala do znanja da je članstvo Ukrajine u NATO-u "crvena linija" – ali nedavno je upozoravala protiv bilo kakvog proširenja vojne saradnje alijanse s Kijevom.

Šta bi bili ciljevi Rusije?

Povećan uticaj u Ukrajini, kao prvo.

Kada je Rusija podstakla nemire u Donbasu i podržala snage koje drže dijelove ukrajinskih regiona Donjeck i Lugansk otkako je tamo izbio sukob 2014. godine, mnogi su to vidjeli kao pokušaj da se kontrola nad relativno malim dijelom Ukrajine iskoristi za moćan uticaj na vladu i vanjsku politiku zemlje, uključujući osiguranje da se nikada ne pridruži NATO.

Ali kako se rat u Donbasu odugovlači s malo ili nimalo napretka ka implementaciji Minska 2 – mirovnog plana iz 2015. koji bi mogao duboko da potkopa moć vlade u Kijevu ako se sprovodi u skladu sa željama Kremlja – Putin se možda plaši da taj cilj nikada neće biti postignut, ostavljajući Rusiji kontrolu nad dijelom Ukrajine, ali daleko od prave nagrade: što veću kontrolu nad zemljom.

U članku u Politiku (Politico) prošle nedjelje, Semjuel Čarap (Samuel Charap), viši politikolog u istraživačkom centru RAND korporejšn (RAND Corporation), citirao je bivšeg ruskog poslanika i diplomatu koji je rekao da bi "osvojiti Donbas, a izgubiti Ukrajinu, predstavljalo poraz za Kremlj."

"Trenutno gomilanje snaga sugeriše da Moskva sada vjeruje da dolazi poraz", napisao je Čarap. "Osim ako ne eskalira."

"Rusija bi mogla biti spremna da napadne daleko dublje u ukrajinsku teritoriju i ima vojne sposobnosti za to."

Dok mnogi analitičari kažu da je napad čiji je cilj da zauzme čitavu Ukrajinu krajnje malo vjerovatan, neki vjeruju da bi Rusija mogla pokušati da zauzme teritoriju u istočnoj, pa čak i centralnoj Ukrajini, eventualno da kontroliše dio juga od ruske granice i Donbasa na Krim, koji već drži.

Drugi smatraju da bi se Moskva vjerovatnije ograničila na eskalaciju tinjajućeg rata u Donbasu, u kojem je od 2014. godine ubijeno više od 13.000 ljudi, u pokušaju da iznudi ustupke od Kijeva bez izvođenja otvorene invazije koja bi mogla dovesti do ozbiljnog krvoprolića i međunarodne osude.

Šta Rusija može da izgubi?

Ako bi Rusija otvoreno pokrenula novu invaziju na Ukrajinu, sigurno bi uslijedila snažna reakcija Zapada. U najmanju ruku, tvrde analitičari, Moskva bi mogla da očekuje novu rundu sankcija i gotovo izvjestan kolaps Sjevernog toka 2, na koji je Rusija potrošila velike resurse i jasno ga vidi kao ključni ekonomski i geopolitički projekat.

Ako bi Rusija izvršila invaziju na ukrajinske gradove kopnenim trupama, očajnička borba ukrajinskih snaga – sada daleko iskusnijih i bolje opremljenih nego što su bili prije sedam godina – mogla bi dovesti do toga da se stotine ili čak hiljade ruskih vojnika vrate kući u vrećama za leševe, a perspektiva koja bi mogla da stavi Putina na pauzu dok nastoji da izgradi svoje naslijeđe i vjerovatno da ostane predsjednik u godinama koje dolaze.

"Ne postoji način da [ruska] Vrhovna komanda ne zna da će biti mnogo vojnika koji se vraćaju kući osakaćeni, ranjeni ili kao 'Cargo 200s' — mrtvi", napisao je nedavno autor i analitičar Mark Galeoti (Galeotti) za Moskou tajms (Moscow Times).

"Ipak, ako zatreba, Rusi bi sigurno mogli da izgrade komandnu snagu oko Ukrajine, a ako je Putin spreman da se hrabro odupre međunarodnim sankcijama i osudi te domaćem gnjevu koji bi takav krvavi rat izazvao, onda može da krene invazija."

Galeoti je napisao da "ako se Putin zaista plaši pomjeranja Ukrajine ka Zapadu i, posebno, opasnosti da će snage NATO-a početi da se postavljaju u zemlji... onda on može osjetiti da će odlaganje samo otežati eventualni udar. Bolje je krenuti prije nego kasnije ." "Opet, možda je ovo još jedan politički teatar koji pokušava da natjera Kijev da pregovara s Moskvom o njenim uslovima", dodao je on.

Da li Putin blefira?

To još nije jasno. Ali pogled na prošle akcije Rusije mogao bi potencijalno pomoći da se analizira današnja situacija i predvidi šta bi se moglo dogoditi ove zime.

Od kada je Moskva zauzela Krim i od početka rata u Donbasu, zapadni analitičari i obavještajni zvaničnici su više puta upozoravali na potencijalno neminovan novi ruski napad. Takva ofanziva se nije materijalizovala usred nagomilavanja vojske prošlog proljeća, i na kraju je izgledala manje kao uvod u širi rat nego kao demonstracija sile uoči pregovora sa Bajdenovom administracijom i vježbi NATO-a u Evropi.

To bi moglo da sugeriše da je trenutno nagomilavanje, koje velikim dijelom obuhvata snage koje su ostale u pograničnim oblastima od prethodnih poteza u proljeće, dio politike Moskve da održi pritisak na Zapad – kao što je Putin sugerisao u nedavnim komentarima – i da stane iza svojih tvrdnji da je duboko zabrinut zbog kretanja NATO-a u blizini svojih granica.

"Putinov režim djeluje na ivici britve, jer želi da pokrene Sjeverni tok 2 i ako počne čak i tajnu vojnu operaciju, to će na kraju značiti kraj [tog projekta]", rekao je Hončar. "Mislim da bi glavna ideja ovdje mogla biti samo da se pokaže da Rusija to može da uradi."

Preporučujemo za Vas