Prvi Mekdonalds u Njemačkoj otvoren je prije tačno pola stoljeća. Prodor brze hrane ne jenjava, uprkos svim trendovima zdrave ishrane. Njemci se danas ne hrane bolje nego njihovi preci s početka 20 vijeka.
Kada je Mekdonalds 4. decembra 1971. otvorio svoj prvi restoran u Njemačkoj, hamburger je koštao 95 pfeninga - a danas 1,50 eura. Pored hamburgera na jelovniku su se tada nalazili još i čizburger, koka kola, fanta i kafa.
Danas Mekdonalds ima 38.000 filijala širom sveta - 1.448 samo u Njemačkoj.
„Narednih godina planiramo veliku ekspanziju i tražimo lokale", kaže jedan portparol ove kompanije čije je njemačka centrala u Minhenu.
Ekspanzija ove firme je svojevrsno ogledalo promjene u društvu proteklih decenija.
Sve nezdravija ishrana uprkos zdravim trendovima
Margareta Bining-Fezel, direktorka Saveznog ureda za ishranu kaže da se sedamdesetiih probudilo zanimanje Njemaca za kulturu ishrane i međunarodnu kuhinju. To je pogodovalo širenju brze hrane i gotovih jela.
U (Zapadnoj) Njemačkoj porast uticaja američke hrane je započeo odmah poslije Drugog svjetskog rata stacioniranjem američkih vojnika.
Prvo što je preplavilo zapadnonjemačko tržište su bili napici s visokim postotkom šećera kaže Hans Hauner sa Elze Krener-Frezenius centra za ishranu na Tehničkom univerzitetu u Minhenu. Takođe je bila porasla potrošnja mesa i mesnih prerađevina - koja pak u posljednje vrijeme stagnira odnosno opada.
Posljednjih 50 godina zabilježen je dramtačian porast potrošnje brze hrane i to ne samo hamburgera nego i pica, kobasica, kebaba… „Samo u 40 posto domaćinstava se još redovno kuva. To je povezano sa sve većim brojem domaćinstava s jednim članom", kaže Hauner.
Zdrava ishrana – pitanje novca
Trend zdrave prehrane s pahuljicama i raznim sortama muslija koji je krenuo osamdesetih te sve češća rasprava o kvalitetu ishrane nisu pak doveli do toga da se danas građani hrane zdravije.
„Mnogi bolje obrazovani vode računa o tome što jedu. No s druge strane imamo slabije obrazovanije i finansijski ne baš tako dobro stojeće slojeva društva. Jedan dio stanovništva se danas hrani lošije nego prije pedeset godina", kaže Hauner.
To potvrđuje i Bining-Fezel koja kaže kako još uvek velik broj stanovnika zbog siromaštva nije u stanju da se pravilno hrani: „Ishrana je još uvek pitanje novca: u restoranu je hrana skuplja nego na kiosku. Svježe namirnice su skuplje od industrijski prerađenih". No ono što i bolje stojećima danas nedostaje je - vreme za pripremu namirnica.
Zato munjevito raste broj restorana brze hrane. Još prije pandemije koronavirusa je udio prometa gastronomskih lanaca premašio trećinu. Tokom pandemije se taj udio još više povećao. Broj restorana bez posluge je od 2005. kada ih je bilo 14.648 porastao na 35.656 u 2019.
Problem gojaznosti
Sedamdesetih se po prvi put počelo govoriti o gojaznosti kao ozbiljnom zdravstvenom problemu u Njemačkoj. A od 1999. do 2013. broj muškaraca koji spadaju u bolesno gojazne povećao za 40 posto, a žena za 24 odsto. Broj gojaznih se i dalje povećava.
Zaključak naučnika: i u dugoročnom poređenju sa svojim precima današnji Njemci vjerovatno se ne hrane bolje nego njihovi preci, prababe i pradjede ili čukunbabe i čukundjede.
„Prije Prvog svjetskog rata u Njemačkoj se jelo mnogo više krompira i hleba koji je bio mnogo grublji, tj. sadržavao je mnogo više vlakanstih materija nego danas. Mislim da se stanovštvo prije više od 100 godina nije hranilo lošije nego danas, mada sada postoji mnogo veća ponuda namirnica", kaže Hauner.
Bonus video:
