Novinarska organizacija „Reporteri bez granica“ je ogorčena: „Trojica poljskih novinara iz nezavisnih medija i njihova djeca dobili su prijetnje smrću, a bili su izloženi i tzv. „spufingu“ (spoofing). To je tehnika uz pomoć koje osobe koje pozivaju nekoga telefonom koriste brojeve koji nisu njihovi, ali su poznati osobi koju pozivaju. „Reporteri bez granica“ zato pozivaju poljske vlasti da „uhapsi lica koja prijete novinarima i njihovim porodicama, zloupotrebljavaju njihove telefonske brojeve i šire lažne informacije u njihovo ime“.
Na meti su tri novinara, i svi rade u medijima koji kritikuju vladu. Jedan od njih je Šimon Jadzak sa portala „Virtuelna Poljska“, koji izvještava o politici, korupciji i kibernetičkoj bezbjednosti. U posljednje vrijeme piše uglavnom o skandalu „Pegasus“, velikoj operaciji prisluškivanja.
Sredinom decembra 2021. Jadzak je primio poziv s telefonskog broja svoje koleginice. Ali kada je prihvatio poziv, nije se javila novinarka. „Umjesto toga, čuo sam prijetnju smrću iščitanu metalnim, distorziranim glasom“, rekao je Jadzak za DW. „Upućeno mi je i mnogo vulgarnih riječi. Brzo sam prekinuo vezu i odmah nazvao koleginicu čiji je broj korišćen. Rekla mi je da je u isto vrijeme primila istu prijetnju smrću.“
Tipično za „spufing“
To je tipično za „spufing“, objašnjava Jadzak. Metoda je široko rasprostranjena u Poljskoj. Na primjer, ćerka advokata Romana Gjertiha, koji zastupa žrtve „Pegasusa“ i koji je bio prisluškivan, početkom 2022. godine dobila je sličan poziv. „Neko je metalnim, kompjuterski izmenjenim glasom pročitao da će pripremiti pravu dozu otrova za mene“, objavila je Marija Gjertih na Tviteru 27. januara.
Zamjenik predsjednika opozicione stranke Građanska platforma (PO) Boris Budka takođe je primio anoniman poziv. Metalni glas je preko telefona objavio navodnu smrt njegove supruge: „Kasija je mrtva. Ne diše. Imala je srčani udar.“ Istovremeno, nepoznate osobe telefonom su obavijestile gospođu Budku o navodnoj smrti njenog supruga.
U novembru 2021. vodeći opozicioni političar i bivši premijer Donald Tusk prijavio je i-mejl u kojem mu je rečeno da je „osuđen za izdaju domovine“. „U Poljskoj raste plima mržnje, prezira i sve direktnije bijesa i nasilja“, prokomentarisao je Tusk – i za to okrivio predsjednika vladajuće Stranke pravo i pravda (PiS) i zamjenika premijera Jaroslava Kačinjskog, koji je između ostalog direktno odgovoran za Ministarstvo unutrašnjih poslova i tajne službe".
Djeca kao mete
Žrtve takvih prijetnji nisu samo političari i novinari, već i njihova djeca. „Moja starija ćerka upravo je dobila poziv od nekoga ko joj je prijetio da će uskoro biti ubijena (to je bilo propraćeno psovkama)“, napisao je na Tviteru 31. januara Tomaš Lis, šef nedjeljnika „Njuzvik Poljska“, koji takođe kritikuje vladu. Lis je prijetnju ovako prokomentarisao: „Zabavljate se na prljav način, zlikovci. Nikoga nećete uplašiti. Samo izazivate bezgranično gađenje.“
Sin Vojceha Čučnovskog, novinara uglednog dnevnika „Gazeta viborča“, ranije je dobio sličnu prijetnju. Prvo je vidio nekoliko propuštenih poziva na svom mobilnom telefonu, a onda je privatio sljedeći i čuo glas koji mu je najavio da mora da umre „zbog izdaje svoje zemlje“. Osim toga, njegov telefon je i zloupotrijebljen za lažna upozorenja o bombi.
Lažni pozivi sa brojeva osoba od povjerenja
Hakovani telefonski brojevi već nekoliko puta su zloupotrebljavani za aktiviranje lažnih upozorenja od podmetnute bombe – prvi put tokom maturskih ispita u proleće 2019. u više od sto škola širom Poljske. Objekti su morali da budu evakuisani, ispisti obustavljeni i odloženi. U 2020. zabilježeno je nekoliko stotina lažnih poziva na uzbunu s različitih brojeva.
U tu svrhu obično se hakuju telefonski brojevi ljudi koji su javno poznati, poput profesora, lokalnih političara ili novinara. Stručnjaci objašnjavaju da je reč o tzv. „kaskadnoj metodi“ koja se sastoji od pokretanja nekoliko lažnih alarma ili, kao nedavno, pokretanja simultanih „spufing-napada“ kako nadležni organi s tim ne bi mogli da izađu na kraj.
Metoda ruskih hakera?
Stanislav Zarin, portparol poljske tajne službe, pretpostavlja da iza lažnih poziva stoje ruski hakeri: „Ova vrsta akcije – korišćenje sajber-instrumenata za uticaj na određene društvene grupe ili čitave države - dio je mjera koje Rusija koristi protiv Zapada“, izjavio je Zarin poljskoj novinskoj agenciji PAP u januaru 2022. Iako je teško pronaći čvrste dokaze za tu pretpostavku, „takva destabilizacija poljske države u današnjoj situaciji svakako ide u prilog Ruskoj Federaciji, koja je u posljednje vrijeme intenzivirala svoje akcije protiv NATO“, tvrdi Zarin.
No novinar Šimon Jadzak sumnja da je ipak riječ o kriminalcima. Oni bi, prema njegovom mišljenju, mogli da stoje iza telefonskih prijetnji, čak i ako su one usmjerene protiv kritičara aktuelne poljske vlade. „Cilj takve operacije je da se ismiju poljske tajne službe i vlasti, i pokaže da odgovorni za kibernetičku bezbjednost nisu dorasli svom zadatku“, ocjenjuje Jadzak.
On se ne čudi što je i sam žrtva „spufinga“: „Često sam pisao o takvim metodama koje koriste kriminalci, a sada se one koriste protiv mene. Biti žrtva kibernetičkog napada je nešto s čim u mom poslu mora da se računa. Kao istraživački novinar uvijek polazim od toga da bih mogao da budem pod prismotrom.“
„Katastrofalno“ za Jadzaka je to što se odgovorne vlasti u Poljskoj nisu pozabavile najnovijim „spufing-napadima“, a za nadležne organe kaže da su „slabi“ i da rade na osnovu „loše koncipiranih zakona“.
Osim toga, aktuelna poljska vlada uskraćuje istraživačkim novinarima, onima koji žele da razotkriju kibernetičke napade, pristup velikom broju informacija. „Najvažniji alat jednog novinara je informacija“, kaže Jadzak, „ali u ovoj zemlji se vodeći političari prema nama odnose s prezirom i potcjenjivanjem. Nemoguće je dobiti informacije od vladinih službi, političara i ljudi koji bi po pravilu trebalo da rade za opšte dobro.“
Bonus video:
