SAD preispituju odnose sa saveznicima i rivalima

Napad Rusije na Ukrajinu postao je prizma kroz koju će Vašington u doglednoj budućnosti donositi sve odluke koje se tiču spoljne politike

22943 pregleda 34 reakcija 13 komentar(a)
Slobodni svijet se udružuje: Bajden, Foto: Rojters
Slobodni svijet se udružuje: Bajden, Foto: Rojters

Rat u Ukrajini je doveo do najvećeg preispitivanja američke spoljne politike od napada 11. septembra 2001. godine, piše “Njujork tajms” i dodaje da su aktuelna dešavanja u Evropi promijenila stratešku računicu Vašingtona u odnosima sa saveznicima, ali istovremeno i sa rivalima.

List ističe da je ruska invazija Ameriku vezala za Evropu više nego ikada od Hladnog rata i produbila američke veze sa azijskim saveznicima, pritom primoravajući Bijelu kuću da ponovo procjenuje rivale poput Kine, Irana i Venecuele.

Rat u Ukrajini je takođe obnovio lidersku ulogu Vašingtona u demokratskom svijetu i to svega nekoliko mjeseci nakon haotičnog povlačenja SAD iz Avganistana kojim je na razočaravajući način okončan 20-godišnji konflikt.

Ukrajinski vojnik u rovu kod Demidiva
Ukrajinski vojnik u rovu kod Demidivafoto: REUTERS

Međutim, novi fokus na Rusiju dolazi u trenutku teških izbora i internih kontradiktornosti koje američki list poredi sa onima koja su definisala američku diplomatiju tokom Hladnog rata, kada je Amerika povremeno tolerisala kršenja ljudskih prava i podržavala diktatore u ime borbe protiv komunizma.

”Osjećaj je kao da definitivno ulazimo u novu eru”, kazao je Bendžamin J. Rouds, bivši zamjenik savjetnika za nacionalnu bezbjednost u Bijeloj kući za vrijeme administracije Baraka Obame. “Period američkog pretjeranog samopouzdanja i pada tokom rata protiv terorizma nakon 11. septembra, sada je za nama. I ne znamo što slijedi”, kazao je on za “Njujork tajms”.

Novi fokus na Rusiju dolazi u trenutku teških izbora i internih kontradiktornosti sličnim onima koji su definisali američku diplomatiju tokom Hladnog rata, kada je Vašington povremeno tolerisao kršenje ljudskih prava i podržavao diktatore u ime borbe protiv komunizma

Napad ruskog predsjednika Vladimira Purina na susjednu zemlju postao je prizma kroz koju će skoro sve američke spoljnopolitičke odluke biti donošene u doglednoj budućnosti, tvrde eksperti i zvaničnici.

Proteklih nedjelja, zapadni zvaničnici su govorili na način koji je često podsjećao na grandiozne izjave koje su uslijedile poslije terorističkih napada 2001. U petak, predsjednik SAD Džo Bajden je kazao da se “slobodni svijet okuplja” kako bi se suprotstavio Putinu - u izjavi koja je podsjetila na onu bivšeg predsjednika Džordža Buša da je “cijeli slobodni svijet” u ratu protiv terorizma.

Potpredsjednica SAD Kamala Haris i poljski predsjednik Andžej Duda prošle nedjelje u Varšavi
Potpredsjednica SAD Kamala Haris i poljski predsjednik Andžej Duda prošle nedjelje u Varšavifoto: REUTERS

U bliskoj budućnosti, ruska agresija će osnažiti Bajdenovu globalnu borbu za demokratiju protiv autokratija, poput Moskve, koje prijete mladim demokratijama, kakva je Ukrajina. Ipak tri sve autoritarnije NATO države - Poljska, Mađarska i Turska - igraju ključne uloge u koaliciji koja pomaže Kijevu. Sjedinjene Države takođe pokušavaju da izađu na kraj i sa unutrašnjim napadima na sopstvenu demokratiju, ističe list.

Rat u Ukrajini će svakako osnažiti Bajdenovu agendu u vezi sa klimatskim promjenama jer pojačava potrebu za prelaskom na čistiju energiju u odnosu na fosilna goriva koja pune ruske džepove. Sa druge strane stvoren je pritisak za pojačanje kratkoročnog snabdijevanja naftom od venecuelske diktature i autoritarne monarhije Saudijske Arabije.

Kao rezultat rata u Ukrajini postoje i snažne nove inicijative za SAD da nađu načine da udalje kineskog predsjednika Sija Đinpinga od Putina, koji se oslanja na diplomatske i ekonomske veze sa Kinom kako bi preživio razorne zapadne sankcije. Međutim, pojedini zvaničnici u američkoj administraciji smatraju da je Kina izgubljen slučaj i radije bi Kinu i Rusiju tretirali kao saučesnike, nadajući se da će azijski i evropski saveznici primijeniti politike za zauzdavanje obje zemlje.

”U vremenima krize, ponekad postoje tenzije između naših vrijednosti i naših interesa. Na kratke staze, naš prioritet će morati da bude suprotstavljanje Rusiji, čak i uz rizik stavljanja po strani bojazni koje se tiču podrivanja demokratije i kršenja ljudskih prava”, kazala je Andrea Kendal Tejlor iz Centra za novu američku bezbjednost

Dok pojedini eksperti upozoravaju da će činjenica da je Evropa ponovo u fokusu neizbježno skrenuti pažnju sa Azije, nekoliko vodećih zvaničnika u Bijeloj kući tvrde da Sjedinjene Države mogu imati koristi od načina na koji rat u Ukrajini percipiraju pojedine azijske vlade sa kojima Zapad treba bliže da sarađuje kako bi izgradili globalni ideološki front za odbranu demokratije.

”Sada bilježimo nezapamćeni stepen azijskog interesovanja i fokusa”, kazao je Kurt Kembel, visoki zvaničnik Bijele kuće zadužen za azijsku politiku. “I ja vjerujem da će ishod ove tragedije biti jedna vrsta novog razmišljanja u vezi sa tim kako učvrstiti institucionalne veze pored onih koje smo već imali prilike da vidimo između Evrope i Pacifika”, kazao je on.

Američki pristup Evropi je već bio podvrgnut velikoj promjeni sa završetkom američkih ratova u Avganistanu i Iraku, a debata oko islaskog terorizma više nije bila u vrhu agende. Mnogim ratovima iscrpljeni Amerikanci pozdravili su pozive za smanjenje vojnog učešća u inostranstvu koje je upućivao bivši predsjednik Donald Tramp, koji je, kako podsjeća list dovodio u pitanje relevantnost NATO-a pa čak i razmatrao povlačenje iz te vojne alijanse.

Bajden je pokušao da obnovi američke saveze, ali je to činio uglavnom u ime suprotstavljanja Kini. Ruska invazija je dramatično i urgentno proširila njegovu misiju, stvarajući uslove za seizmičko geopolitičko pomjeranje koje bi odmah suprotstavilo SAD i njene saveznike protiv Kine i Rusije ukoliko formiraju antizapadni blok.

Bendžamin Rouds međutim ističe da je Vašington sada dobio je jedan plemenitiji osjećaj svrhe. “Već duže vrijeme želimo novu eru”, kazao je on za “Njujork tajms” i dodao da je Putinova invazija sada učinila neophodnim povratak Amerike u moralnom smislu.

Nafta vraća stare izgnanike

List ističe da su se već pojavili rani znaci načina na koji novi američki prioriteti stvaraju diplomatske potrese.

Prošlog petka, Sjedinjene Države i njihovi evropski saveznici pristali su da pauziraju pregovore sa Iranom za koje je svega nekoliko dana ranije djelovalo kao da su na ivici da se vrate na dogovor iz 2015. kojim je ograničen iranski nuklearni program. Zapadne države odbijaju zahtjev Moskve, koja je dio dogovora sklopljenog za vrijeme Obamine adinistracije a iz kojeg je Tramp kasnije povukao SAD, za garancije da će njene buduće transakcije sa Iranom biti izuzete iz sankcija koje su proteklih nedjelja uvedene Rusiji.

”Postalo je jasno da pregovori o oživljavanju dogovora sa Iranom ne mogu biti odsječeni od rata u Ukrajini”, kazala je Dalija Dasa Kaje, iranska ekspertkinja u RAND korporaciji.

Prošle godine Bajden je novi sporazum sa Iranom postavio kao ključni cilj njegove spoljne politike, ali ostaje nejasno koliko je moguće postići novi dogovor bez Rusije, koja je članica komisija za nadgledanje poštovanja obaveza i za kontrolu nad viškom iranskog obogaćenog uranijuma.

Nikolas Maduro
Nikolas Madurofoto: REUTERS

Sjedinjene Države i na Venecuelu sada gledaju iz drugog ugla. Visoki zvaničnici Bajdenove administracije su dvije nedjelje nakon ruske invazije otputovali u Venecuelu, što je prva posjeta te vrste u zadnjih nekoliko godina. Mediji su prošle nedjelje uveliko izvještavali o oslobađanju iz zatvora u Venecueli dvojice američkih državljana, mada je iz Bijele kuće saopšteno da to nema nikakve veze sa popuštanjem sankcija ili naftom.

Venecuela, partner Rusije, pod snažnim je američkim sakcijama uvedenim prije nekoliko godina kako bi se oslabila vlada predsjednika Nikolasa Madura. Trampova administracija je 2019. godine uvela dodatne sankcije venecuelanskoj državnoj naftnoj kompaniji, centralnoj banci i visokim zvaničnicima kako bi izvršila pritisak na Madura da se povuče.

Sada kada Bajden pokušava da poveća globalne zalihe nafte kako bi oborili rekordne cijene, američki zvaničnici očigledno razgovaraju sa Madurovom vladom o kupovini njegove nafte. Ova ideja je naišla na oštre kritike u Kongresu gdje je senator Bob Menandez, demokrata iz Nju Džersija i predsjedavajući Odbora za vanjske odnose u Senatu kazao da “napore za ujedinjene cijelog svijeta protiv ubilačkog tiranina u Moskvi ne treba podrivati podrškom diktatoru koji je pod istragom za zločine protiv čovječnosti u Karakasu”.

Nafta takođe transformiše i američku diplomatiju sa Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, dvijema državama u Persijskom zalivu na koje zvaninici u Bajdenovoj administraciji gledaju podozrivo ili čak neprijateljski zbog njihovih autokratskih sistema i vodećih uloga u ratu u Jemenu koji je rezultirao humanitarnom katastrofom. Dvojica visoki zvaničnika u američkoj administraciji otputovali su u Zaliv nekoliko dana prije ruske invazije kako bi razgovarali o bezbjednosnim i energetskim pitanjima, podsjeća “Njujork tajms”.

Ipak, Saudijska Arabija odbija da poveća proizvodnju nafte, dok Ujedinjene Arapski Emirati čekaju do srijede da bi to zatražili od članica OPEK-a. Američki zvaničnici su takođe ljuti na UAE zbog odbijanje te zemlje da glasa o rezoluciji Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija u kojoj se osuđuje Rusije, mada je kasnije podržala sličnu rezoluciju u Generalnoj skupštini UN.

Nepouzdanost ove dvije zemlje i pozicija koju Rusija ima u naftnoj ekonomiji pojačale su inicijative unutar Bajdenove administracije za implementaciju politika koje bi pomogle Sjedinjenim Državama da što je moguće brže smanje zavisnost od fosilnih goriva i suoče sa klimatskom krizom. Usljed toga, ističe “Njujork tajms”, buduće administracije bi na duge staze opredjeljivale manje diplomatskih i vojnih resursa za zalivske zemlje, iako američki zvaničnici u ovom trenutku od njih žele pomoć oko nafte.

”Može doći do suštinskog preispitivanja vrijednosti tih partnerstava”, smatra Dalija Dasa Kaje. “Ove države već smatraju da su se SAD odjavile iz tog regiona, ali njihov stav o Rusiji može samo osnažiti glasove koji pozivaju na dalje smanjenje američkih snaga u tom regionu”.

Izrael, najbliži američki saveznik na Bliskom istoku, takođe je donekle zauzeo neutralnu poziciju o ratu u Ukrajini uglavnom zbog ruskog prisustva u tom regionu. Međutim, američki zvaničnici su spremniji da oproste Izraelu budući da se premijer Naftali Benet uključio u diplomatiju posredovanja. On je 5. marta tri sata razgovarao sa Putinom u Moskvi, a zatim je prije povratka kući preko telefona razgovarao i sa predsjednikom Ukrajine Volodimirom Zelenskim.

Američki zvaničnici su istakli da se Benet konsultovao sa njima u vezi sa razgovorima, a američki državni sekretar Entoni Blinken je prošle nedjelje kazao da oni “cijene te napore”.

Zelenski je u subotu novinarima kazao da bi u Jerusalimu mogli biti održani mirovni pregovori između lidera Ukrajine i Rusije.

Rusija ispred kršenja ljudskih prava

U Evropi, ruska invazija je dala superpogon naporima Bajdenove administracije da povrati moral NATO savezu koji je Tramp podrio.

Viktor Orban
Viktor Orbanfoto: REUTERS

Međutim, taj savez uključuje i tri države - Poljsku, Mađarsku i Tursku - čije nazadovanje u smislu demokratije brine Bajdenovu administraciju. Američki list podsjeća da su Mađarska i Turska bile isključene iz Bajdenovog samita globalne demokratije održanog u decembru i da je Evropska unija Mađarskoj i Poljskoj uskratila pristup milijardama eura zbog onoga što smatra podrivanjem pravnih i demokratskih principa. Sada su ove tri zemlje uključene u koaliciju protiv Rusije.

”U vremenima krize, ponekad postoje tenzije između naših vrijednosti i naših interesa”, kazala je Andrea Kendal Tejlor iz Centra za novu američku bezbjednost. “Na kratke staze, naš prioritet će morati da bude suprotstavljanje Rusiji, čak i uz rizik stavljanja po strani bojazni koje se tiču podrivanja demokratije i kršenja ljudskih prava koje su bile u vrhu i ključnom fokusu agende Bajdenove administracije”.

U azijsko-pacifičkom regionu, nekoliko važnih američkih partnera i saveznika sarađuje sa Vašingtonom po pitanju sankcija i kontrole izvoza tehnologije Rusiji. Među njima su Japan, Južna Koreja, Tajvan, Singapur i Australija. Pojedine azijske zemlje su pristale na dugoročne razmjene gasa sa Evropom kako bi pomogle usljed mogućeg zatvaranja ruskog energetskog izvoza. Australija se obavezala da će potrošiti 50 miliona dolara kako bi poslala oružje Ukrajini, uključujući rakete i municiju.

Međutim Indija - najnaseljeniji američki partner u takozvanoj QUAD koaliciji azijskih demokratija - uzdržala se od osude ruske invazije zbog višedecenijskih bezbjednosnih veza sa Moskvom. Ovakav stav podriva Bajdenovo insistiranje da se demokratske zemlje ujedinjuje protiv autokratija.

Ipak, jedan drugi azijski gigant predstavlja najveći izazov za SAD, a to je Kina. Kina je najmoćniji partner Rusije a njihova veza je ojačala tokom proteklih godina.

Izazov razdvajanja Sija i Putina

Rusija je juče saopštila da računa na Kinu da joj pomogne da se izdrži udarac koji njenoj ekonomiji nanose zapadne sankcije.

Ruski ministar finansija Anton Siluanov je kazao je da su sankcije onemogućile Moskvi da pristupi 300 milijardi od ukupno 640 milijardi u zlatu i deviznim valutama. “Dio naših deviznih rezervi je u kineskoj valuti juanu. Zapadne države vrše pritisak na Kinu kako bi ograničile našu trgovinu.

Si Đinping I Vladimir Putin
foto: REUTERS

Takođe, vrše pritisak da nam ograniči pristup tim rezervama”, kazao je Siluanov.

Vašington je upozorio Peking da će se “suočiti” sa ozbiljnim posljedicama ukoliko pomogne Moskvi da izbjegne sankcije Zapada zbog rata u Ukrajini, a tu poruku će na današnjem sastanku sa vodećim kineskim diplomatom u Rimu uputiti i američki savjetnik za nacionalnu bezbjednost Džejk Salivan.

Uprkos tome što ruska vojska razara ukrajinske gradove i ubija stotine ili hiljade civila, Kina je nagovijestila da stoji uz Moskvu objavljujući antiamerička saopštenja i pojačavajući propagandu Kremlja i teorije zavjere.

Zbog uporne Đinpingove podrške Putinu, sa kojim mu je zajednička želja da oslabe američku moć, zvaničnici u Bijeloj kući se pitaju da li uopšte postoji način da ih razdvoje po pitanju Ukrajine.

Prošlog četvrtka, Vilijam Berns, direktor CIA kazao je američkim senatorima da on vjeruje da je Sija “uznemirio” rat. Pojedini analitičari kažu da ukoliko Peking želi da spasi svoju reputaciju kod zapadnih država, naročito u Evropi, mogao bi pristati da preduzme korake za pomoć Ukrajini, a da se pritom direktno ne ogradi od Rusije.

Rajan Has, koji je u Nacionalnom bezbjednosnom savjetu u Obaminoj Bijeloj kući bio zadužen za pitanja Kine, predložio je da se Peking stavi na test konkretnim zahtjevima. Među tim zahtjevima bi bili traženje humanitarne pomoći i uzdržavanja od priznanja vlada koje je na teritoriji Ukrajine postavila Rusija ili zaštite Rusije od istraga za ratne zločine.

”Ako bi kineski lideri preduzeli konkretne postupke za olakšanje patnje, onda bi životi bili spaseni i smanjio bi se centrifugalni pritisak za podjelu svijeta na suprotstavljene blokove”, kazao je Has.

Bonus video: