Politikolog Ivan Krastev je pažljiv i pronicljiv posmatrač Vladimira Putina. U intervjuu za Špigel, koji prenosi N1, govori o izolaciji ruskog predsjednika, njegovom shvatanju ruske istorije i tome kako je postao zarobljenik sopstvene retorike.
Špigel: Jeste li ikada bili u Kremlju?
Krastev: Ne, ali sam jednom sreo Vladimira Putina u Sočiju, na marginama konferencije ubrzo posle aneksije Krima. Predsjednik je bio domaćin večere. Bio je tamo i moj američki kolega, ali i austrijski kancelar i ministri spoljnih poslova Francuske i Izraela. Brzo je postalo jasno da se Putin osećao kao da je potpuno neshvaćen. Govorio je o zapadnom šovinizmu i njegovom licemjerju. Rekao je da ljudi ne razumiju da je Krim ruski. To su isti argumenti koje slušamo danas, ali ne bih rekao da je Putin tada imao taj mesijanizam.
Špigel: Zašto danas postoji taj element mesijanizma?
Krastev: Ako ste 20 godina na vlasti u autoritarnoj državi, niko se više ne usuđuje da vam protivrječi. Uspostavili ste sistem, sami ste postali sistem i ne možete da zamislite da to ne odražava cjelokupna država. Takođe ne možete da zamislite da postoji neko ko bi mogao da bude vaš adekvatan nasljednik. Dakle, sve probleme morate sami da rješavate dok ste živi. Za Putina, Rusija je odavno prestala da bude zemlja u standardnom smislu; to je neka vrsta istorijskog tijela starog 1.000 godina.
Špigel: Kakav je bio vaš utisak o Putinu?
Krastev: Veoma inteligentan i brz, otvoren, konfrontativan. Sarkastičan kada razgovara sa nekim sa Zapada. Ali male stvari otkrivaju najviše o ljudima. O situaciji u Donbasu je govorio kao agent inostrane službe koji zna koliko ljudi živi u svakom selu i kakva je situacija u svakom od njih. To što su za politiku prema Rusiji u Obaminoj administraciji bile odgovorne prvenstveno žene, smatrao je namjernim pokušajem da ga ponize. Licemjerje Zapada postalo je njegova opsesija i to se odražava u svemu što radi ruska vlast. Da li ste znali da je u djelovima svoje deklaracije o aneksiji Krima skoro doslovno preuzeo odlomke iz deklaracije o nezavisnosti Kosova koju je podržao Zapad? Ili da je napad na Kijev počeo rušenjem televizijskog tornja, kao što je NATO napao televizijski toranj u Beogradu 1999. godine?
Špigel: Zašto Putin radi takve stvari?
Krastev: Zato što želi da nas nauči pameti. Jer želi da nam kaže: Učio sam od vas. Čak i ako to znači da radi upravo ono zbog čega nas mrzi. Te večeri u Sočiju izrazio je ogorčenje što je aneksija Krima upoređena sa Hitlerovom aneksijom Sudeta 1938. godine. Putin živi u istorijskim analogijama i metaforama. Oni koji su neprijatelji večne Rusije moraju biti nacisti. I zato je požurio da prikaže sukobe u Donbasu kao genocid. Putinova pretjerivanja postala su toliko ekstremna da više nemaju nikakve veze sa stvarnošću. Postao je talac sopstvene retorike.
Špigel: Da li je Putin bijesan čovek?
Krastev: On stalno govori o izdaji i prevari. Zapada. Bivših sovjetskih republika. Za vrijeme rata protiv Gruzije, 2008, sastao se sa Aleksejem Venediktovim, glavnim urednikom radio stanice Eho Moskve, koja je bila jedan od poslednjih kritičkih medija u zemlji, sve dok nije zatvorena prošle nedelje. Putin je pitao da li Venediktov zna šta je on, Putin, radio na svom prethodnom poslu. Gospodine predsjedniče, odgovorio je Venediktov, svi znamo odakle dolazite. Znate li, rekao je Putin, šta smo radili sa izdajnicima na mom prethodnom poslu? Da, znamo, rekao je Venediktov. A znaš li zašto razgovaram s tobom? Jer si neprijatelj a ne izdajnik! Prema Putinovom mišljenju, Ukrajina je počinila najveći zločin koji se može zamisliti: Izdala je Rusiju.
Špigel: U špijunskim romanima Džona le Karea sve je vezano i sve zavisi od izdaje.
Krastev: Treba napomenuti i da su zapadni mediji doprinijeli stvaranju lažne slike o Putinu. Prvo, kažu da je Putin korumpiran. To je istina. Ali objašnjava li to njegovu politiku? Putin je vođa nuklearne sile već 20 godina. On razmišlja u domenima istorije, izdaje i zlih namjera. Za takvog čoveka, korupcija je samo instrument moći. Novac je Putinu možda bio važan kada je bio mlađi, ali više nije. Drugo, kažu da je Putin cinični kockar, prevarant. Putin je 2011. godine izjavio da je proteste protiv njega organizovala američka ambasada. Zapadni analitičari su govorili da je to propaganda, jer je Putin znao da to nije istina. Na toj večeri, postalo mi je jasno: On zaista vjeruje u to. Po njegovom shvatanju istorije, stvari se nikada ne dešavaju spontano. Ako ljudi demonstriraju, on ne pita: Zašto su na ulici? On pita: Ko ih je poslao? Kad mu budemo vjerovali na riječ, više nas neće iznenaditi. Ako pročitate njegov esej iz jula prošle godine, u kojem je napisao da su Ukrajinci i Rusi jedan narod i da nikada ne bi prihvatio antirusku Ukrajinu, saznaćete šta kakve su mu tačno namjere. I treće, kažu da je Putin neko ko postupa isključivo na strateški i taktički način.
Špigel: Ne vjerujete da se ponaša racionalno?
Krastev: Priča se da je Putin nekoliko sati gledao Gadafijev kraj na televiziji. I da je njegova odluka da ponovo preuzme mesto predsjednika od Medvedeva, što u početku nije bio dio plana, ta odluka je bila reakcija na to, jer nije želio da doživi isti kraj kao Gadafi, koga su ubili njegovi. Sa ciničnim, proračunatim ljudima moguće je pregovarati, jer znaju da i oni mogu da izvuku korist. Ali čini se da se Putin radikalizovao kako je ostario, možda čak i tokom njegove izolacije dok je imao kovid. On je zapravo čovjek sa misijom, a izbjegavanje rizika više nije kategorija koja njega interesuje. To možda zvuči kao „psihologizovanje“ Putina, ali on jeste dio posljednje sovjetske generacije. Njegov posao kao agenta KGB-a je bio da brani i štiti Sovjetski Savez. Ali on i njegovi kolege agenti nisu mogli da zaštite tu zemlju. Sovjetski Savez se raspao preko noći bez rata, bez invazije. Putin i KGB nisu razumjeli šta se dogodilo. Nisu uspjeli u svojoj misiji. Mislim da ima jak osjećaj krivice.
Špigel: Putin je u to vrijeme bio stacioniran u Istočnoj Nemačkoj.
Krastev: Što stvari čini još zanimljivijim. Teško je razumjeti svoju zemlju kada se dramatično mijenja i kada živite u inostranstvu. Spolja gledano, događaji djeluju kao misterija, kao neka vrsta zavjere koja je neshvatljiva. Ali ono što je doživio i shvatio je nacionalna euforija u Njemačkoj kada je pao Berlinski zid, jer je on bio tamo. U svom eseju piše da je podignut zid između Ukrajine i Rusije i da taj zid mora pasti. Kao takvo, ono što se trenutno dešava u Ukrajini u Putinovim očima je mirno ponovno ujedinjenje.
Špigel: Zvuči tragično.
Krastev: Tragedija je u tome što se dešava nasilna ponovna kolonizacija Ukrajine, a ne mirno ujedinjenje. Putin je zapravo nesrećan zato što ne razumije kako svijet funkcioniše. On zaista vjeruje da to nije rat, već specijalna operacija, jer ne može biti rata između jednog istog naroda. I nikada neće vjerovati onim ljudima koji mu govore da to nije istina. Putin sebe vidi kao oca ruske nacije. Možda on to i jeste, a možda i nije, ali jedno je jasno: Putin je nenamjerno postao otac ukrajinske nacije. Upravo je aneksija Krima i Donbasa u početku stvorila ukrajinski identitet, koji je ukorijenjen u dva principa: protivljenju Rusiji i protivljenju Putinu. Sada se našao u situaciji kakvu poznajemo iz ruske književnosti, kada otac svom sinu kaže: Ja sam te stvorio, ali sada moram da te ubijem. Istovremeno, Putin uništava upravo taj ruski identitet o kojem stalno govori. 2014. godine je velika većina Rusa podržala aneksiju Krima. Ali oni su bili samo publika, koja je aplaudirala dok se aneksija dešavala. Danas, ruski vojnici ne samo da ginu, već ubijaju i one za koje je sam Putin rekao da su im braća. I stanovništvo trpi pod sankcijama.
"Ovo nije rat Rusa, ovo je Putinov rat"
Špigel: Da li je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nekakav anti-Putin?
Krastev: Putin utjelovljuje Rusiju, ali u Ukrajini nikada nije postojao niko ko oličava tu zemlju. Prije dvije nedelje, to je preraslo u borbu između dva čovjeka. Postoji onaj čuveni snimak poslednjih trenutaka ukrajinskih graničara na Zmijskom ostrvu u Crnom moru, kojima je ruska mornarica zapretila ako se ne predaju, a oni su odgovorili: "Je... se." Podsjeća me na bitku na Brestskoj tvrđavi u otadžbinskom ratu Sovjetskog Saveza protiv nacističke Nemačke. Tokom 40 dana bili su pod opsadom Njemaca, ali su sovjetski vojnici odbijali da odustanu jer su se Hitlerove trupe okupile ispred Moskve. Sada Zelenski u Kijevu kaže: Mi smo ovdje u ilegali. Mi ćemo braniti Kijev. I mi ćemo biti pobjednici jer smo na pravoj strani. Mit o Sovjetskom Savezu i herojskoj borbi protiv nacista, zapravo, ne oličava Putin, već Zelenski.
Špigel: Uloge su zamijenjene?
Krastev: Upravo tako. Putin je želio da legitimizuje invaziju Ukrajine tvrdnjama da se Rusija još jednom mora braniti od nacista. Zbog toga stalno o denacifikaciji Ukrajine. U stvarnosti, međutim, predsjednik Zelenski, koji je Jevrejin, pruža otpor nadmoćnoj sili.
Špigel: Da li vjerujete da ruski narod podržava invaziju kao što je podržao aneksiju Krima?
Krastev: Mnogo je Rusa kojima se ne sviđa ovo što se dešava i koji nisu nužno obožavaoci Putina, ljudi koji pate zbog korupcije i njegove represije, ali koji su do sada ćutali jer je situacija takva kakva jeste, i uvijek je bila takva. Živjeli su svoje živote, nisu se interesovali za politiku, a šta bi uopšte bila alternativa Putinu? Ali moramo da budemo iskreni: Ti Rusi takođe nisu uvijek bili zadovoljni time kako ih je Zapad tretirao, a takođe ne bi bili srećni ni da Ukrajina uđe u NATO. Takva je Rusija. Ali ovo nije rat Rusa, ovo je Putinov rat. Sve te apolitične Putinove pristalice – koje klimaju glavom kada Putin kaže da Rusija mora ustati s kolena i biti ponosna – sada po prvi put postavljaju sebi najbolnije pitanje koje se može postaviti autoritarnom vođi: Da li zna šta radi? Je li još pri zdravoj pameti?
"Oko njega vlada određena samoća"
Špigel: Postoje one fotografije Putina kako sjedi za beskrajno dugačkim stolom, daleko od drugih učesnika sastanka. Nedavno je prikazan sa savjetnicima u Kremlju na početku invazije. Fotografije svakako ne mogu biti slučajnost, ali šta je Putinova poruka?
Krastev: Čini se da u njegovom krugu postoji duboka opsesija kovidom. Pored toga, Putin je uvijek bio smatran kao neko ko je daleko od svojih savjetnika i političke elite. Oko njega vlada određena samoća, koja na neki način odražava samoću Rusije. Zbog toga ga ne brine izolacija Rusije, jer je i on lično sam. Takođe, sebe vidi kao jedinog koji zaista razumije šta se dešava. Bio sam šokiran onim snimkom na kojem se vidi kako se sastaje sa ruskim savjetom bezbednosti. Sve ove važne ličnosti koje očigledno nisu znale šta se od njih očekuje i osjećale su se nelagodno jer su naravno znale da nikada ne mogu da pokažu neslaganje, iako su neki od njih vjerovatno su zabrinute zbog autodestruktivnog puta kojim Rusija danas ide. A onda je uslijedila Putinova agresivna, ponižavajuća dominacija,koja otvoreno pokazuje da on ne dijeli njihove stavove i da ga uopšte nije briga šta oni imaju da kažu.
Špigel: Ali koja je bila poenta svega?
Krastev: Želio je da pokaže svijetu da ti ljudi nisu bez krivice. Želio je da podijeli odgovornost. A naučio je sam i nešto drugo: da je ruska elita možda još iznenađenija nego mi na Zapadu. I mislim da je radikalni pristup američke vlade da svoje obavještajne informacije učini javnim pomogao da se uništi Putinov narativ.
Špigel: Kakav narativ?
Krastev: Da je Rusija žrtva. Možete da kritikujete ukrajinsku vladu i odbacujete Zapad, ali kada kažete da je Zelenski nacista, to nije samo apsurdno, to uništava intelektualne i moralne temelje svijeta poslije Drugog svjetskog rata. Jedno od najvažnijih pravila je da se ne smije banalizovati nacizam. A on je prekršio je još jedno važno pravilo poslije hladnog rata: Ne pričati o nuklearnom oružju. Oružje je tu, oduvijek je bilo. Znamo da ga Rusija ima. Znamo da ga SAD imaju. Ali u poslednjih 30 godina političari su se složili da o njemu ne raspravljaju, a još manje da prijete da će ga upotrebiti. Trećeg dana rata, kako je invazija posrnula, Putin je upravo to počeo da radi. Upozorivši da bi Ukrajina mogla da nabavi i upotrebi to oružje. To je brutalno, a i pomalo glupo: Ako se nadate smirivanju od strane Zapada, treba da iznesete priču u koju će ljudi povjerovati. Ali takve priče nema.
Špigel: Da li je Putin toliko izolovan da bi mogao sam da pritisne nuklearno dugme?
Krastev: Njegova izolacija mogla bi ga navede na bilo šta. S druge strane, situacija je toliko teška, da bi mogao da krene Niksonovom ludačkom strategijom.
Špigel: Neko vrijeme, za vrijeme Vijetnamskog rata, američki predsjednik Ričard Nikson navodno je imao strategiju da se trudi da izgleda toliko iracionalno i besno, tako da bi možda čak upotrijebio nuklearno oružje, sve u pokušaju da navede Sjeverni Vijetnam da se preda. Kao što znamo, ta taktika mu nije uspjela. S druge strane, Nikson je možda i bio malo van sebe – depresija, nesanica, alkohol.
Krastev: Ne znam da li bi Putin ikada upotrebio nuklearno oružje. Slušao sam američkog Dejvida Petreusa na Minhenskoj konferenciji o bezbjednosti, čovjeka koji je predvodio nekoliko invazija. Znam kako se to radi, rekao je. Vojne vođe zanimaju samo kapaciteti. Iako to nije pristup s kojim se slažem, to je prilično racionalan način razmišljanja. Petreus je rekao da Putin ima sve potrebne kapacitete za invaziju, zbog čega je velika vjerovatnoća da se na nju i odlučiti. Fiona Hil, koja je napisala sjajnu knjigu o Putinu, nedavno je rekla u jednom intervjuu: Putin će uraditi ono što kaže da će uraditi. To je, takođe, jedna od Putinovih poruka u video snimku sa Savjetom bezbednosti Rusije: Da li neko ozbiljno vjeruje u to da će me ti ljudi zaustaviti? Ljudi, inače, za koje se sigurno ne sumnja da gaje simpatije prema Zapadu, samo da misle da možda postoje bolji načini da se Rusija bavi Ukrajinom nego da je uništi i ubije Zelenskog.
Špigel: Analitičari vjeruju da je Putin iznenađen što njegovi planovi nisu uspjeli kako je prvobitno bio zamislio.
Krastev: Zato što se Ukrajinci brane, a Zelenski je ostao u Kijevu. Putin mora da shvati da puka eliminacija Zelenskog neće jednostavno staviti tačku na to. Obični Ukrajinci, koji žive na selu, prkose ruskim vojnicima i viču: Vratite se! Sta radite ovdje? Vojnici ne znaju šta da im kažu. I sankcije su ga iznenadile. Putinova slika Zapada je nešto poput karikature. Kao da ga stanje na Zapadu podsjeća na posljednje dane Sovjetskog Saveza. Nama se to desilo, sada su oni na redu. Oni se urušavaju. Putin je mislio da će Evropa pokušati da izbjegne teške odluke. Sankcije su sve promijenile. One mijenjaju svakodnevni život ruske srednje klase. Nekada su oni bili samo posmatrači, ali sada mogu da osjete posljedice Putinove politike iz prve ruke.
Špigel: Ruska srednja klasa bi mogla da se radikalizuje, bilo protiv ili u korist Putina.
Krastev: Za vrijeme pandemije dosta sam putovao. Ne postoji ništa depresivnije od tih praznih aerodroma. Danas, ljudi zbog rata izlaze na ulicu. Ukrajinci, koji bježe. Evropljani, koji demonstriraju. A postoji i jedan snimak iz Moskve koji prikazuje ogromnu gomilu ljudi ispred IKEE, snimljen poslednjeg dana prije zatvaranja. Svi su krenuli poslednji put u kupovinu. Kupovina u Ikei dio je njihovog životnog stila, nešto što ih odvlači od autoritarne stvarnosti, baš kao i putovanja u Njemačku, skijanje u Kicbilu i ljeta provedena na Mediteranu.
"Rusija kao ostrvo koje se odvaja od kopna i tone"
Špigel: Bili su dio globalne srednje klase. Željeli su da žive lijepo i putuju kao i svi drugi.
Krastev: I odjednom, Rusija je kao ostrvo koje se odvaja od kopna i tone u okean. I niko ne zna da li postoji put nazad. Promjene koje doživljavaju nisu trivijalne. Oni znaju da će za povratak na staro biti potrebno mnogo vremena, ako to ikada i bude moguće. To je razlika između pandemije i rata. Postojale su opravdane nade da će se, kada se pandemija završi, stari, normalni život vratiti. Ali poslije ovog rata doći će do spoznaje da ne postoji taj stari, normalni život. A Rusi? Teško da će moći da kažu da nije bilo tako loše i da se ništa tragično nije dogodilo. Moglo bi da dođe do prekida vatre ili možda čak do mirovnog sporazuma, ali hoće li Zapad ukinuti svoje sankcije? Hoće li Evropljani zaboraviti da su apoteke ovdje u Beču nisu imale više joda tokom nekoliko dana? Naš svijet se promijenio. Nekada smo bili u posleratnom svetu, sada živimo u predratnom svetu. To je promjena, i ona se dešava u glavama ljudi.
Špigel: Da li Ukrajinci treba da vode rat koji ne mogu dobiti?
Krastev: Postoji harvardska studija o rezultatima asimetričnih ratova. Krajem 19. vijeka gotovo uvijek je pobjeđivala jača vojna sila. U drugoj polovini 20. vijeka vojno slabija strana pobijedila je u 55 posto ratova. Da li je neko mislio da se Avganistan može odbraniti od SAD? Mislim da Ukrajinci ne mogu da izdrže na duge staze, ali isto tako mislim da je dugoročna okupacija Ukrajine nemoguća – zbog ustanaka koji su za očekivati i zbog ekonomskih troškova takve okupacije. To je strašni paradoks ovog rata za Putina: Jedino što je svijet naučio proteklih nedelja jeste da Rusi i Ukrajinci nisu jedan narod. U određenom smislu, Ukrajinci su čak spremni da dozvole osnivača sopstvene države kao način sticanja identiteta.
Špigel: To zvuči pomalo romantično.
Krastev: To je situacija kao u 19. vijeku. Rusija kao klasična imperijalna sila. I Ukrajina u antikolonijalističkoj borbi protiv nje. A to je, naravno, jedna romantična konstelacija snaga. Opet, ako pratite ruski narativ za ovaj rat, Ukrajinaca nema, jer su oni zapravo Rusi, dok su pravi neprijatelji nacisti i Amerikanci. Dakle, postoje samo Rusi i anti-Rusi.
"Najbolnije pitanje koje se može postaviti autoritarnom vođi: Da li zna šta radi? Je li još pri zdravoj pameti?"
Špigel: U svom istraživanju dugo ste se fokusirali na odnos politike i demografije. Da li je to relevantno i u ovom ratu?
Krastev: Apsolutno. Putin ima određenu demografsku fiksaciju. Od objavljivanja svog eseja prošlog ljeta, on je u nekoliko navrata rekao da bi, da nije bilo revolucije i da se Sovjetski Savez nije raspao, Rusija danas imala 500 miliona stanovnika. On smatra da su Rusiji potrebni muškarci i žene Ukrajine da bi preživjeli u novom svijetu. Pored toga, smatra se da je pandemija uzrokovala milion smrtnih slučajeva u Rusiji i da je natalitet u zemlji opao. Rusija je ogromna teritorija koja nastavlja da opada u smislu broja stanovnika. Dolazi, doduše, veliki broj radnih migranata, većinom iz centralne Azije, ali se slovensko jezgro zemlje smanjuje, zbog čega Bjelorusija i Ukrajina mogu da donesu svojevrsnu demografsku konsolidaciju. Ne radi se o teritoriji Ukrajine, već o ukrajinskom narodu.
Špigel: Putin razmišlja u etničkom smislu?
Krastev: Putin vjeruje da je Rusija civilizacija sama po sebi. Putin je započeo svoju karijeru kao sovjetski agent. On nije bio nacionalista u klasičnom smislu. Kažu da su na njega snažno uticali memoari generala Antona Denikina, jednog od vodećih oficira Bele armije, koju su boljševici porazili u građanskom ratu 1920-ih. U govoru u kojem je objavio rat Ukrajini, Putin je prvi put napao i rusko sovjetsko nasljeđe. Lenjin je, kaže, bio taj koji je stvorio Ukrajinu. Bio je to govor jednog nacionaliste, antiboljševika.
Špigel: Kako pretvoriti ovaj sukob, iz „toplog“ u hladni rat?
Krastev: To će se na kraju desiti kada obje strane budu iscrpljene. Nažalost, nijedna strana trenutno nema koristi od završetka rata. Ako Putin popusti, gotov je. Dakle, on mora da eskalira akciju kako bi natjerao Ukrajince na kapitulaciju. Za Ukrajince bi neutralnost i odricanje od članstva u NATO-u bila mogućnost. Ali problem je u tome što je jedina osoba sposobna da potpiše takav sporazum Zelenski, jer je on jedini legitimni lider Ukrajine, jedini koji se borio protiv Putina. Ali Zelenski je upravo čovek koji nikada ne bi potpisao takav sporazum. Čak i ako bi Ukrajinci prihvatili uslove Moskve, zapadne sankcije bi takođe morale da budu ukinute, a to će vjerovatno ići jako teško.
Špigel: Da li je Zapad zaista tako jak, kako se danas ponaša?
Krastev: Odluke koje se donose su teže nego što bi čak i sam Zapad ikada mogao da zamisli. Politički lideri su mogli da donesu te odluke jer imaju podršku birača. Ali koliko će to da potraje? Trenutno postoji određeni zamah, i to ne samo u Poljskoj i Češkoj, već i u dalekoj Italiji i Španiji. Jasno je da je Putin nešto pokrenuo. Sjećate se onog tvita: Putin je u jednom danu uspio da stavi tačku na švedsku neutralnost i njemački pacifizam.
Špigel: Šta je tačno Putin pokrenuo na Zapadu?
Krastev: Solidarnost. I otpornost.
Špigel: Ipak, Evropa nastavlja da uvozi naftu i prirodni gas iz Rusije.
Krastev: I uvoz nafte će se uskoro naći pod embargom. A gas? Zapad bi mogao da to zaustavi. Putin bi mogao da to zaustavi. Ukrajina bi mogla da digne gasovod u vazduh. Šta god da se desi, i zato je sve tako zanimljivo: Stvari nikada više neće biti iste. Otpornost znači samo jednu stvar: Nemate drugog izbora. Tako je kako je. I ne znamo gde će nas ovakva situacija odvesti.
"Ljudi umiru. To važi i za Putina"
Špigel: Odluke koje je donijela Evropa su možda u velikoj mjeri vođene strahom. Takve odluke uglavnom nisu ispravne, zar ne?
Krastev: Naravno da strah igra ulogu. Postoje dvije vrste prijetnji. Jedno dolaze od ljudi, a druge od prirode. Putinova moć mobilizacije ljudi veća je od moći klimatskih promena.
Špigel: Zato što je lakše prepoznati neprijatelja.
Krastev: Ova kriza je uništila nekoliko stereotipa. Njemci su zaklali dvije svete krave. Sjeverni tok 2 kao simbol njemačkog merkantilizma, a pacifizam kao simbol njemačkog moralizma. Čak su i stereotipi o istočnoj Evropi nestali. Odjednom, neempatični Istok se polomio da primi. A sve se to dešava jer postoji neprijatelj koji se može prepoznati. Poljska vlada nije naglo postala demokratskija u posljednje dvije nedelje, ali je shvatila da prava prijetnja njenom suverenitetu ne dolazi iz Brisela, već iz Moskve.
Špigel: Šta je sa Sjedinjenim Državama?
Krastev: Mislim da snažne sankcije SAD imaju manje veze sa spašavanjem Ukrajine. Amerika je više strateška nego emotivna. Uvođenjem sankcija žele da spasu Tajvan pokazujući Kini koja bi bila cijena ako interveniše.
Špigel: Kako će Putin završiti? Rusi nisu poznati po tome da su posebno buntovni.
Krastev: Ljudi umiru. To važi i za Putina. Promjene će biti toliko značajne da će se režim morati promijeniti da bi opstao, kao što će se dogoditi i u Evropi. Naša ekonomija će se promijeniti, kao i naše razumijevanje slobode i demokratije. Mediji su se već promijenili da bi se borili protiv dezinformacija koje dolaze iz Rusije. To će imati posljedice.
Špigel: Kako mislite?
Krastev: Zabranili smo Russia Today i druge medije. Postaćemo manje tolerantni.
Špigel: Izdali smo slobodu mišljenja?
Krastev: Moguće. Zbog pandemije i ovog rata, država opet igra veću ulogu. U pandemiji je socijalna država bila ta koja je brinula o svojim građanima i održavala ih u životu. U ovom ratu, bezbjednosna država ne samo da štiti svoje građane, već bi od njih mogla nešto i da zahtjeva: Na primjer, da budu spremni na žrtvu. Moj prijatelj radi u jednoj od najvećih biznis škola. Rekao sam mu: Sve čemu podučavate studente je beskorisno. Podjednako beskorisne kao što su studije socijalizma bile 1990. godine. Svijet globalizacije i slobodne trgovine, u kojem je ekonomiju interesovao samo krajnji rezultat, a ne politika, više neće postojati. Ne znamo šta će biti u Rusiji posle Putina, niti u Evropi, koja se trenutno nalazi u romantičnoj fazi. Ali ne bi trebalo da pravimo iste greške kao 1989. Tada smo mislili da će se Istok dramatično promijeniti, ali ne i Zapad. Sada će se Rusija dramatično promijeniti. Ali i mi ćemo.
Bonus video:
