Černobilj - tu u prljavštini jednog od najradioaktivnijih mjesta na svijetu ruski vojnici su kopali rovove. Ukrajinski zvaničnici su zabrinuti da su, zapravo, sami sebi kopali grobove, donosi AP priču sa mjesta gdje se 1986. dogodila najveća ekološka katastrofa u istoriji nuklearne energije.
Hiljade tenkova i vojnika tutnjalo je kroz šumovitu černobiljsku "zonu isključenja" u prvim satima ruske invazije na Ukrajinu, uzburkavši visoko kontaminirano tlo na mjestu gdje se prije 36 godina dogodila katastrofalna eksplozija u nuklearnoj elekrani.
Više od mjesec, pojedini ruski vojnici su ležali u zemlji u blizini masivne konstrukcije izgrađene da zadrži radijaciju iz oštećenog nuklearnog reaktora. Pažljiva inspekcija njihovih rovova bila je nemoguća, jer čak i hodanje po zemlji nije u potpunosti sigurno.
Kako se 36-godišnjica ove katastrofe približava, a ruska invazija nastavlja, jasno je da Černobilj - relikt Hladnog rata - nikada nije bio spreman za ovo.
Dok su naučnici i drugi sa nevjericom gledali, ruske snage su preletjele fabriku koja je dugo bila zatvorena, ignorišući ograničen vazdušni prostor oko nje - držali su na nišanu osoblje koje je i dalje radilo u fabrici, a zaposleni su spavali na stolovima i jeli samo dva puta dnevno, dodaje AP.
"Čak i sada (sedmicama nakon što su Rusi otišli) treba mi vremana da se smirim", rekao je za AP glavni bezbjednosni inženjer fabrike Valerij Sjemenov.
Radio je 35 dana uzastopno, spavao je samo tri sata noću i ostao čak i nakon što su Rusi dozvolili smjenu.
"Bojao sam se da će nešto instalirati i oštetiti sistem", dodao je Sjemenov.
Kako piše AP radnici su držali Ruse dalje od najopasnijih područja, ali, kako je Sjemenov rekao, u najgoroj situaciji koju je vidio u svojih 30 godina u Černobilju, elektrana je bila bez struje, a oslanjala se na dizel generatore koji podržavaju kritičan rad cirkulišuće vode za hlađenje.
"Bilo je veoma opasno djelovati na ovaj način", rekao je Maksim Ševčuk, zamjenik šefa državne agencije koja upravlja zonom isključenja.
Zauzimanje nuklearne elektrane prvi put je dio ratne strategije jedne nacije, rekla je Rebeka Harms, bivša predsjednica grupe Zelenih u Evropskom parlamentu, koja je više puta posjetila Černobilj.
Ona je to nazvala scenarijom "noćne more" u kojem "svaka nuklearna elektrana može da se koristi kao unaprijed instalirana nuklearna bomba".
Ovom posjetom, navodi AP, rizikovana je katastrofa gora od prvobitne eksplozije i požara u Černobilju koji je poslao radioaktivni materijal u atmosferu i postao simbol posljednjih godina posrnuća Sovjetskog Saveza.
Međunarodna zajednica, uključujući i Rusiju, potrošila je milijarde dolara da stabilizuje i obezbijedi to područje.
Sada vlasti zajedno sa ukrajinskim Ministarstvom odbrane rade na načinima zaštite najkritičnijih mjesta u Černobilju. Na vrhu liste su sistemi protiv bespilotnih letjelica i protivtenkovske barijere, zajedno sa sistemom za zaštitu od ratnih aviona i helikoptera.
Ništa od toga neće biti bitno ako ruski predsjednik Vladimir Putin pribjegne nuklearnom oružju, što Ševčuk više ne može da isključi.
"Shvatio sam da mogu da koriste bilo koje oružje i da mogu da urade bilo koju strašnu stvar", rekao je on.
Rebeka Harms je dodala da je Černobilju potrebna posebna međunarodna zaštita sa snažnim mandatom UN..
Kao i kod katastrofe iz 1986. rizici ne postoje samo za Ukrajinu, već i za obližnju Bjelorusiju, a i šire.
"Zavisi iz kojeg pravca duva vjetar", rekla je.
Nakon što su nekada gledali hiljade sovjetskih vojnika kako rade na obuzdavanju posljedica nesreće iz 1986, ponekad i bez zaštite, Harmsova i mnogi drugi bili su šokirani zanemarivanjem ruskih vojnika za bezbjednost ili njihovim neznanjem.
Pojedini vojnici su čak i ukrali visoko radioaktivne materijale kao suvenire ili eventualno za prodaju.
"Mislim da iz filmova imaju maštu da su sve opasne male stvari veoma vrijedne", rekao je Ševčak.
On vjeruje da su stotine ili hiljade vojnika narušili svoje zdravlje, vjerovatno bez ikakvih ideja o posljedicama, uprkos upozorenjima radnika iz fabrici njihovim nadređenima.
"Većina vojnika bila je stara oko 20 godina", rekao je on. "Sve ove radnje dokazuju da je za njihove nadređene, a i uopšte u Rusiji, ljudski život jednak nuli".
Puni obim ruskih aktivnosti u černobiljskoj zoni isključenja još je nepoznat, posebno zato što su trupe razbacale mine za kojima ukrajinska vojska još traga. Neke su detonirali, dodatno uznemirujući radioaktivno tlo. Rusi su podmetnuli i nekoliko šumskih požara, koji su ugašeni.
Ukrajinske vlasti ne mogu da prate nivoe radijacije širom zone, jer su ruski vojnici ukrali glavni server sistema, prekinuvši vezu 2. marta, objašnjava AP.
Međunarodna agencija za atomsku energiju saopštila je u subotu da još ne prima podatke sa daljine od svojih sistema za praćenje.
U normalnim vremenima u zoni radi oko 6.000 ljudi, od kojih polovina u nuklearki. Kada su Rusi izvršili invaziju, većini radnika je rečeno da se odmah evakuišu - sada je oko 100 ostalo u nuklearnoj elektrani.
Sjemenov se prisjetio da su Rusi provjeravali preostale radnike "da li su radikali".
Rekli smo im: "Pogledajte naše dokumente, 90 odsto nas je porijeklom iz Rusije, ali mi smo patriote naše zemlje".
Kada su Rusi 31. marta užurbano napustili ovo područje u okviru povlačenja iz regiona sa sobom su u Bjelorusiju odveli više od 150 pripadnika ukrajinske nacionalne garde. Ševčuk se plaši da su sada u Rusiji.
Rusi su tada dali menadžerima nuklearne elektrane "izbor" - da potpišu dokument u kojem se kaže da su vojnici zaštitili lokaciju i da nije bilo pritužbi ili da budu odvedeni u Bjelorusiju.
Menadžeri su potpisali dokument.
Bonus video:
