Nakon izborne pobjede u martu Vladimir Putin je u ponedjeljak svečano inaugurisan za predsjednika Rusije. Hoće li nastaviti kao do sada ili razmišlja o novom početku? I hoće li mu ovo zbilja biti posljednji mandat?
Ceremonija je bila ista kao prethodne tri u skoro dvije decenije: Sala u Kremlju, sa mnogo zlata, jedna vrata se otvaraju i Vladimir Putin prolazi odlučnim korakom preko crvenog tepiha. Od 2000. godine to je četvrti mandat 65-godišnjeg predsjednika Rusije. Čini se da je na vrhuncu moći.
Na izborima 18. marta, Putin je dobio oko 77 odsto glasova, što je njegov najbolji izborni rezultat. „To nije samo potvrda Vladimira Putina kao predsjednika, već i podrška njegovoj politici“, kaže Gernot Erler, bivši opunomoćenik njemačke vlade za Rusiju. Od Putinovog novog mandata političar SPD očekuje prije svega „kontinuitet“.
U Rusiji sve autoritarniji
Šta autoritarni stil u unutrašnjoj politici znači moglo je da se vidi tokom vikenda kada je privedeno oko 1.500 demonstranata koji su širom zemlje, na poziv Alekseja Navaljnog protestovali širom zemlje. Ta matrica se slijedi već godinama: ograničavanje slobode okupljanja, zastrašivanje civilnog društva, jače kontrole interneta, kao i pokušaj blokiranja aplikacije za razmjenu poruka „Telegram“.
„Bojim se da će se ograničavanje demokratskog prostora nastaviti“, kaže Martin Šulce Vesel, profesor istorije istočne Evrope sa univerziteta u Minhenu. Ni borba protiv korupcije neće biti posebno uspješna.
„Sistem će postajati još autoritarniji, ispod praga otvorene diktature“, prognozira Manfred Hildermajer, njegov kolega sa univerziteta u Getingenu. „To Putinu nije potrebno, za svijet mora da zadrži demokratski ogrtač.“
Sasvim masovni protesti protiv Putina, poput onih u bivšim sovjetskim republikama Gruziji ili Ukrajini, ili ovih dana u Jermeniji, trenutno se u Rusiji ne mogu očekivati, slažu se stručnjaci. „Opozicija je na izborima pokazala da joj je teško da nastupi sa jednim kandidatom“, kaže Gernot Erler.
Na predsjedničkim izborima dva kandidata su nastupila kao predstavnici liberalne opozicije, Grigorij Javlinski i Ksenija Sobčak. Vođa opozicije Aleksej Navaljni, kojem nije bilo dozvoljeno da učestvuje na izborima, pozivao je na bojkot.
Ipak je svaka prognoza teška, jer preko interneta je moguće ljude brzo mobilisati, kaže Manfred Hildermajer. On smatra da od razvoja ekonomske situaciji u zemlji zavisi da li će biti protesta.
Nema proboja u ekonomiji
Putinu je do sada uspijevalo da stabilizuje rusku ekonomiju nakon pada 2014. godine, čemu su prije svega doprineli pad cijene nafte i zapadne sankcije koje su uslijedile nakon aneksije Krima. Ali tu stabilnost ugrožavaju nove, znatno oštrije sankcije SAD.
Narednih godina ekonomska situaciju u Rusiji će biti sve teža, veruje Štefan Majster iz Njemačkog društva za spoljnu politiku. „Manje će biti novca za penzije, za socijalne izdatke, čak i za vojsku“, kaže Majster. Zato će unutrašnja politika biti važnija za vreme Putinovog četvrtog mandata, ocjenjuje ovaj stručnjak.
Govoreći o stanju nacije prije dva mjeseca, Putin je Rusiji najavio tehnološki proboj. Stručnjaci su skeptični. „Putinu to neće uspjeti“, smatra Hildermajer. „Njegova Ahilova peta su privreda i međunarodna ekonomska konkurencija.“ Zavisnost od izvoza sirovina je i dalje velika.
Gledajući iz istorijske perspektive, Rusija je „skoro uvijek tehnološko zaostajenje u odnosu na Evropu uspijevala da prevaziđe samo u savezu sa Zapadom“. To sada nije na vidiku. Nastaviće se otuđenje između Rusije i Zapada, koje je, kako kaže ovaj stručnjak, prouzrokovala ruska „agresivna spoljna politika“.
Distanca prema Zapadu
„Rusija se osjeća veoma samouvjereno i sebe vidi kao silu koja se brine za red u budućem multipolarnom svjetskom poretku“, kaže Gernot Erler o ruskoj spoljnoj politici. Pokušaj „daljeg kretanja u pravcu velike sile“ će se nastaviti, vjeruje Štefan Majster. Pri tom Moskva profitira od „pasivnosti SAD i EU“, kao što je slučaj u Siriji i svojim taktičkim potezima postaje važan akter na Bliskom istoku, kaže Majster.
Svi stručnjaci se slažu da će Rusija nastaviti kurs otuđenja od Zapada. Ključ za njihovo približavanje je rješenje ukrajinske krize, ali Moskva za to do sada nije pokazala spremnost.
Ipak, potpuno odvajanje Rusije od Zapada neće funkcionisati, smatra Šulce Vesel: Razmjena sa Zapadom je „isuviše jaka“ i postoji mogućnost putovanja na Zapad. Alternativa vezivanja za Kinu „nije naročito privlačna“, jer bi u tom slučaju Moskva morala da prihvati ulogu mlađeg partnera Pekinga.
Jedno od najzanimljivijih pitanja tokom četvrtog mandata je to da li će to biti Putinov posljednji mandat. Ustav Rusije za predsjednika predviđa samo dva mandata u nizu. Putin se tog pravila jednom već pridržavao. Od 2008. do 2012. godine bio je premijer i tek nakon rokade sa tadašnjim predsjednikom Dmitrijem Medvedevim mogao je da se vrati u Kremlj.
Putin je sada opet pred izborom: odstupiti ili mijenjati Ustav. Manfred Hildermajer vjeruje u odlazak Putina: „Mislim da će biti promjene.“ Nakon Putinovog šestogodišnjeg mandata 2024. godine bi za predsjednika mogao da bude izabran „neki lojalni član vladajuće političke elite“.
Sam Putin je nakon izborne pobjede u martu kazao da „još“ ne planira reformu Ustava. Ranije je nagovještavao da ne želi da bude „vječni predsjednik“. Ali pritisak da ostane mogao bi da bude velik.
Bonus video:
