Kada je 19. avgusta 1991. na sovjetskoj televiziji umjesto uobičajenih vijesti satima emitovano "Labudovo jezero" Petra Iljiča Čajkovskog, javnost je brzo shvatila da nešto nije u redu.
Reakcionarne snage iz redova Komunističke partije Sovjetskog Saveza, vojske i KGB-a pokušale su da svrgnu Gorbačova. Nije im se svidjela njegova reformska politika "glasnosti" i "perestrojke". Ali, puč nije uspio.
Danas na ruskoj državnoj televiziji nema snimaka baleta – umjesto toga skoro po čitav dan emituju se vijesti i politički programi koji legitimišu i u dobrom svjetlu predstavljaju politiku Kremlja.
Zlatne devedesete
Nakon decenija u kojima je komunistički režim krojio medijsku stvarnost, u vrijeme glasnosti i perestrojke mediji su, sve više kao samostalni akteri, mogli da učestvuju u formiranju političkih promjena.
"Nakon raspada Sovjetskog Saveza, unutar ruskog stanovništva postojala je ogromna potreba za nezavisnim izvještavanjem. O tome svjedoči, na primjer, činjenica da se u veoma kratkom roku pojavio veliki broj novih štampanih medija – i to samo u Moskvi i Sankt Peterburgu, već i u ostalim djelovima zemlje. "Medijska scena postala je veoma živa i otvoreno se izvještavalo o kraju Sovjetskog Saveza, ali i o komunističkoj prošlosti", kaže Ulrike Gruska, referentkinja za medije organizacije "Reporteri bez granica".
Ali to "zlatno doba" slobodnih medija završilo se prilično brzo.
Ekonomska kriza 1993-94. dovela je do zatvaranja mnogih novinskih kuća.
Zbog toga je uloga televizijskih stanica postala veća, ali njih nije kontrolisao Kremlj, već moćni ruski preduzetnici. Oligarsi poput Borisa Berezovskog i Mihaila Gusinskog došli su u posjed vodećih TV-kanala u zemlji, uključujući ORT i NTW. Tako su oni, zahvaljujući svojim medijskim imperijama, u suštini kreirali političku sliku Rusije 1990-ih. Na predsjedničkim izborima 1996. godine, na primjer, oligarsi su pomogli demokratski orijentisanom Borisu Jeljcinu da odnese pobjedu nad komunistom Genadijem Zjuganovom, čime su spriječili da vlast preuzme stara politička elita.
Inače, medijske grupe Gusinskog i Berezovskog nisu uvijek bile politički usklađene: dok se prvi u velikoj mjeri okomio na Kremlj, Berezovski je podržavao Jeljcina – a kasnije i Putina. TV-stanica Gusinskog NTW je, s druge strane, otvoreno izvještavala o brutalnosti tokom čečenskog rata i time stekla ugled na nacionalnom nivou.
Propast medijskog pejzaža
ORT u vlasništvu Berezovskog, koji je bio blizak Kremlju, podržavao je Putina u borbi za predsjednički mandat i pomogao mu da pobijedi 2000. Ali, isti taj Putin postao je grobar slobodnih medija. Od 2000. godine sloboda djelovanja novinarki i novinara masovno je ograničena.
"Odmah po stupanju na dužnost on je počeo sa stavljanjem medija pod kontrolu države. Emiter NTW spektakularno je uništen. U njegovu redakciju upale su teško naoružane snage bezbjednosti, a ta akcija je dijelom prenošena i uživo. Pod različitim izgovorima i optužbama, njen vlasnik, Gusinski, uhapšen je i potom postupno razvlašćen“, kaže Gruska.
Slična sudbina pogodila je i bivšeg Putinovog dobrotvora: to što se Berezovski postupno udaljavao od njegove politike, moćnik iz Kremlj mu nije oprostio.
Tako je i ORT dospeo pod kontrolu države – a i danas je to, kao "Prvi kanal", portparol Kremlja.
Iz godine u godinu u zemlji je bilo sve manje slobodnih medijskih glasova.
Nakon demonstracija u zimu 2011-12. protiv navodnih izbornih manipulacija na parlamentarnim izborima, pa nakon aneksije Krima i izbijanja rata u Donbasu 2014, ta kontrola još više je pooštrena.
I dok su državni mediji propagirali samo zvaničnu retoriku Kremlja, kritički nastrojeni mediji proglašavani su "izdajnicima" i "agentima".
Uoči Olimpijskih igara 2014. u Sočiju, "Reporteri bez granica" su konstatovali da je "nezavisno novinarstvo" u toj zemlji "borilački sport".
Zato ne iznenađuje ni to što je istraživanje njemačke Fondacije Kerber iz 2017. ustanovilo da 76 odsto anketiranih Rusa smatra da je posao medija da podržavaju vladu u njenom radu i sprovođenju njenih odluka.
Internet kao rupa u zakonu?
Za slobodne medije je zato dugo preostao jedino internet, kao mjesto na kojem su mediji i blogeri i dalje mogli djelimično normalno da djeluju.
"Rusko rukovodstvo prilično kasno je prepoznalo važnost interneta za društveni diskurs", kaže Ulrike Gruska.
No, u međuvremenu, i u Moskvi je prepoznata relevantnost interneta, pa su nizom zakonskih izmena ućutkani svi nezavisni mediji. Platforme poput Instagrama i Fejsbuka, kao i stranice stranih medijskih kompanija, trenutno su dostupne samo preko takozvanog VPN-pristupa.
Služba za nadzor medija "Roskomnadzor" te platforme može da blokira u svakom trenutku, a na računarima ili telefonima, prema propisanim standardima, moraju unaprijed da budu instalirani ruski programi.
Zakonima do ukidanja demokratije
Vlada je od 2011. usvajala zakon za zakonom – koji su otežavali posao novinara. Njima je zabranjeno izvještavanje o raskošnim vilama ili visokim platama korumpiranih državnih službenika, kao i otkrivanje afera.
Međunarodne organizacije koje su politički aktivne u Rusiji i primaju novac iz inostranstva moraju da se upišu u državni registar kao tzv. "strani agenti". Novčane i zatvorske kazne svakodnevna su pojava.
"Skoro svi kritičari režima sada su u inostranstvu i ne može se tačno procijeniti koliko će nezavisnih informacija još stići do Rusije ili, što je još važnije, u kojoj će mjeri one biti prihvaćene i koliko će im se vjerovati", kaže Gruska.
Ona naglašava da najveći problem ne predstavlja kako plasirati informacije građanima Rusije o tome da je u Ukrajini rat i da se bombarduju naselja i kuće, već kako u njih uvjeriti velike djelove stanovništva koji su prihvatili narativ Kremlja da je "u Ukrajini na vlasti nacistički režim od kojeg se građani moraju osloboditi".
Velika sječa 2022.
Tokom posljednjih nekoliko nedjelja i mjeseci došlo je do konačnog uništenja posljednjih slobodnih medija u Rusiji. Potpuna sječa počela je velikom čistkom u ruskom medijskom prostoru početkom godine kada je zatvorena moskovska ispostava Dojče velea.
A nakon ruske invazije na Ukrajinu 24. februara 2022, ućutkani su i posljednji nezavisni mediji.
Nezavisna radio-stanica "Eho Moskve" 1. marta 2022. isključena je s mreže, a blokirana je i njena internet-stranica. Ništa bolje nije prošla ni TV-stanica "Dožd", koja je predstavljala glas mlade ruske protesne generacije. I ona je "zbog netačnog izvještavanja o događajima u Ukrajini" zatvorena početkom marta 2022. Većina članova redakcije "Dožda" napustila je zemlju i sada pokušava da nastavi rad u gruzijskom glavnom gradu Tbilisiju.
Konačno, zabranjena je i "Novaja Gazeta" s dobitnikom Nobelove nagrade za mir Dmitrijem Muratovom na čelu - ikonom ruskog i međunarodnog novinarstva.
Redakcija tog lista godinama je predstavljala jedan od najboljih istraživačkih timova u Rusiji, a njen posljednji veliki podvig bilo je radikalno iskreno izvještavanje iz uništenih ukrajinskih gradova.
U Rusiji još uvijek postoje nezavisni mediji, "ali oni ne mogu ništa da objavljuju", naglašava Ulrike Gruska.
Prema njenoj procjeni, glasovi nezavisnih novinara iz inostranstva jedva da dopiru u njihovu matičnu zemlju, a to osiguravaju strukture moći uz pomoć represalija i internet-blokada.
"Medijska situacija u današnjoj Rusiji podsjeća na najmračnija i najteža vremena u Sovjetskom Savezu", kaže Gruska.
Bonus video:
