Stvarna pobjeda Ukrajine nije na bojnom polju

Jastrebovi u Vašingtonu i dalje vrše pritisak na Džoa Bajdena da se još dublje uključi u rat u Ukrajini. Oni žele više vojne opreme za Kijev i više maksimalističkih vojnih i političkih ciljeva, koji se kreću od potpunog potiskivanja Rusije iz Ukrajine, preko cjepkanja Rusije, do smjene samog predsjednika Putina. U pravu su da Rusija treba da izgubi rat i da Ukrajina treba da ga dobije. Ali griješe u tome kako doći do toga.

Ukrajinske i ruske snage su trenutno u sporom, iscrpljujućem ratu. Obje su pretrpjele velike gubitke, ali su ukrajinske žrtve posebno velike. Rusija bi narednih nedjelja mogla učvrstiti svoju poziciju u istočnoj oblasti Donbas, Ukrajina bi mogla povratiti još malo teritorije ili bi borbe mogle da se zaustave.

Podrška Zapada Ukrajini do sada je bila izuzetna i dostigla je nivo koji skoro niko nije mogao očekivati samo nekoliko dana prije nego što je rat počeo. Ali, to neće trajati vječno

U iskušenju sam da se nadam da će Ukrajina nastaviti da se bori makar dok ne povrati februarske granice, i možda svu teritoriju koju je izgubila u ratu 2014. Međutim, bivši obavještajni analitičar u meni vidi brojne rizike u tome. U najboljim okolnostima, vraćanje značajnog dijela teritorije skoro sigurno će zahtijevati dugotrajnu borbu. Rizik od eskalacije bi bio uvijek prisutan. Troškovi za Ameriku i Evropu bi rasli.

I to bi bilo posebno loše za Ukrajinu. Ukrajina zapravo neće dobiti ovaj rat u razvučenoj, iscrpljujućoj borbi za ponovno osvajanje još par hektara teritorije od Rusije. Stvarna pobjeda Ukrajine nije na bojnom polju, nego u poslijeratnom preporodu. Što prije to počne, to bolje.

Ukrajina pobjeđuje iskorištavanjem šanse, dok još može, da odmah započne masivne napore rekonstrukcije koje će finansirati Zapad, i koji će dati snažan zamah njenoj političkoj i ekonomskoj integraciju sa Evropom, osnažiti njenu bezbjednost i ubrzavati njen put ka demokratskoj budućnosti. Ukrajina pobjeđuje tako što će svijetu pokazati izuzetnu otpornost političkog i ekonomskog liberalizma i početi taj proces što je prije moguće, a ne za pet godina kada je zemlja uništena a svijet krenuo dalje. Ukrajina pobjeđuje sprečavanjem Rusije da ugasi njenu nezavisnost, koja je za sada čudesno sačuvana, ali je izložena riziku sve dok sukobi ne prestanu. Ukrajina pobjeđuje tako što će nacionalnu energiju koju je stvorio rat kanalisati u bolji mir i snažniju, prosperitetniju naciju.

Podrška Zapada Ukrajini do sada je bila izuzetna i dostigla je nivo koji skoro niko nije mogao očekivati samo nekoliko dana prije nego što je rat počeo. Ali, današnji visoki nivoi podrške neće trajati vječno. Cijene hrane i goriva rastu širom svijeta. NATO je bio jedinstven u prvih sto dana rata, ali će se vremenom pojaviti razlike. Ciljevi Ukrajine danas se uveliko smatraju pravednim, ali što se rat više odugovlači to je veći rizik da će moralna jasnoća blijedjeti.

Ukrajini bi bilo bolje da dobru volju koju trenutno uživa, iskoristi na ponovnu izgradnju svoje ekonomije, infrastrukture i demokratije, umjesto na više oružja. Sama rekonstrukcija je ogroman poduhvat, za koji će u najboljim okolnostima biti potrebna decenija ili više i stotine milijardi dolara zapadne pomoći. Što rat duže traje, to će više Ukrajina biti uništena i obnova će biti sve skuplja. Oduženi rat u međuvremenu povećava rizik od produbljivanja korupcije i veće centralizacije i personalizacije vlasti u Kijevu. I jedno i drugo je mučilo Ukrajinu u prošlosti i radilo protiv sveobuhvatnog cilja jačanja ukrajinske demokratije.

Ukrajini bi bilo bolje da dobru volju koju trenutno uživa iskoristi na ponovnu izgradnju svoje ekonomije, infrastrukture i demokratije, umjesto na više oružja

Nema sumnje da de fakto prihvatanje podijeljene Ukrajine, čak i ako ne de jure, znači neprijateljsku i potencijalno remetilačku Rusiju na granici. To očigledno predstavlja izazove za obnovu Ukrajine, posebno ako Rusija kontroliše ukrajinski pristup Crnom moru. Ali, rusko prisustvo na ukrajinskoj granici je neizbježno bez puča u Moskvi ili šireg rata; prelazak na obnovu sada je manji izazov nego beskrajni rat u kojem će još mnogi gradovi u Ukrajini biti sravnjeni sa zemljom a milioni građana živjeti u inostranstvu kao izbjeglice.

Biće teško ubijediti ukrajinske lidere da je to njihova najbolja opcija, sada kada je njihova nacija teško patila zbog Putinovih akcija. Malo je vjerovatno da će predsjednik Volodimir Zelenski vidjeti dugoročni interes svoje zemlje u prosperitetnoj evropskoj budućnosti ukoliko SAD i Evropa ne iskoriste uticaj koji imaju kao ekonomski i vojni spasioci Ukrajine da ga na to podstaknu.

Rusko prisustvo na ukrajinskoj granici je neizbježno bez puča u Moskvi ili šireg rata

Prihvatanje ograničene pobjede takođe će zahtijevati diplomatsko liderstvo Vašingtona da se prevaziđe otpor u nekim savezničkim prijestonicama i nekih komentatora koji silno žele da se osvete Kremlju.

Zaista, u logici nulte sume koja preovladava u mnogim krugovima, Ukrajina može da pobijedi samo ako Rusiji bude zadat ponižavajući i odlučujući udarac. Putin bi svakako trebalo da skupo plati za haos koji je izazavao Ukrajini i štetu koja je kao rezultat toga nanesena evropskoj i globalnoj bezbjednosti. Pravda takođe poziva na to. Ali sankcije, diplomatsko izopštavanje i veliki gubici ruske vojske su stvarni troškovi koji će vremenom biti sve bolniji. U međuvremenu, ruskoj eliti je zaplijenjena imovina i zalupljena vrata širom svijeta. Ovi troškovi će mučiti Rusiju i njeno rukovodstvo u narednim godinama.

Možda je najpoznatija izreka strategije da rat treba da bude nastavak politike drugim sredstvima. Zapadni lideri bi stoga trebalo da upamte da Ukrajina ne dobija ovaj rat na vojnom bojnom polju. Kao ni Zapad. Dobiće kada Ukrajina postane zdrava, prosperitetna demokratija. To je već izazov. Dugotrajni rat ga neće učiniti nimalo lakšim.

Autor je direktor Programa za američko državništvo Karnegi fondacije i bivši američki obavještajni oficir

Članak je preuzet iz “Gardijana”

Prevod: A. Šofranac