Na front bez obuke i opreme

DW: Ruska vojska - precijenjena sila

Vjerovatno je ruski predsjednik Putin na početku invazije na Ukrajinu bio uvjeren u brzu pobjedu. Ali rat još uvijek traje, a sada je počela i mobilizacija. Koliko je stvarno jaka ruska vojska? O tome za DW govore stručnjaci

4932 pregleda 23 komentar(a)
Putin, Foto: REUTERS
Putin, Foto: REUTERS

Poslije raspada Sovjetskog Saveza, Moskva je činila sve kako bi zadržala svoj status supersile, a i kako bi ostala stalna članica Savjeta bezbjednosti UN. Budući da taj status nije mogla opravdati svojom ekonomskom snagom, Moskva ga je opravdavala vojno: Rusija raspolaže atomskim oružjem, a decenijama se takođe tvrdilo da ima i jednu od najvećih i najboljih vojski svijeta. Kako bi održao to uvjerenje, predsjednik Putin je svijetu redovno isporučivao slike savršene koreografije vojnih parada u Moskvi ili s vojnih vježbi.

No snaga jedne vojske se ne dokazuje paradama na Crvenom trgu, nego na frontu. A baš tu na frontu u istočnoj Ukrajini Ruse pobjeđuje jedna mnogo manja vojska koje do prije par godina praktično nije ni bilo. Kako je to moguće?

Koliko je stvarno velika Putinova vojska?

Margarete Klajn (49) iz berlinske fondacije Nauka i politika kaže da Ruska vojska na papiru ima milion vojnika, ubuduće čak 1,1 milion. U razgovoru za DW ona ističe da je stvarna brojka manja, jer je veći dio jedinica već uključen u rat u Ukrajini. Rusi imaju velike gubitke u ljudstvu. Tačne brojke nisu poznate, ali CIA, tajna služba SAD, vjeruje da Rusija ima desetine hiljada mrtvih i ranjenih.

Džordž Baros iz Institute for the Study of War, trusta mozgova u SAD kaže za DW da su do sada najviše stradale jedinice koje su u mirnodopskim vremenima bile raspoređene u azijskom dijelu Rusije i da nije realno smatrati da Rusija raspolaže rezervama vojnika spremnih za borbu. Prema njegovom mišljenju, dosadašnji tok rata u Ukrajini dokazuje da je svijet precijenio snagu ruske vojske.

Na front bez obuke i opreme

Stvarno stanje ruske vojske pokazuje i činjenica ko je sve sada mobilizovan. „Tu su i muškarci stariji od 50 godina koji imaju zdravstvene probleme", ističe Baros i dodaje da to potvrđuju brojne objave na društvenim mrežama. (prim.ur. To je u međuvremnu priznao i Putin i naredio da se to koriguje)

Mnogi od njih moraju na front već poslije obuke o mjesec-dva dana, a neki moraju na front bay ikakve obuke. Često ih šalju u rat bez odgovarajuće opreme. Vjerovatno će se samo povećati broj mrtvih i ranjenih, smatra on.

I Pavel Luzin (36) dijeli to mišljenje. On je stručnjak za bezbjednost i rusku vojsku koji trenutno boravi u SAD, a između ostalog je i u timu savjetnika ruskog opozicionara u zatvoru Alekseja Navaljnog. Luzin je uvjeren da ruska vojna industrija nije u stanju da kratkoročno isporuči opremu za sve mobilizovane rezerviste.

Margarete Klajn kaže da ima još starog oružja i municije iz sovjetskih vremena, ali nije sigurno da li zbog korupcije veliki dio tog oružja već prodat i da li je ono što je ostalo uopšte upotrebljivo. Ruskoj vojnoj industriji nedostaje čipova za moderno oružje, kao i drugi djelovi, kaže Klajn.

Ted Galen Karpenter (75) sa CATO instituta u Vašingtonu kaže za DW da Rusija ipak ima prednost jer ima više ljudi na raspolaganju i time dugoročno može da šalje sve više rezervista u rat.

Baros kaže da su za uspjeh u ratu nužne su brojne komponente: vojnici, moderno oružje, dobra obuka i komanda, motivacija, logistika. „Jednostavno slanje više muškaraca u rat neće riješiti problem koji Rusi imaju. Ukrajinska ofanziva nije gotova."

On smatra da su Rusi trenutno srećni ako uspiju da sačuvaju postojeće položaje. Ranije su ruske snage očigledno bile superiornije od ukrajinskih, takođe u pogledu kvaliteta naoružanja i broja vojnika. Ali vojno rukovodstvo Moskve nije bilo u stanju da iskoristi ovu taktičku superiornost za postizanje strateških ciljeva u ratu, analizira on.

Uzgred, to im nije uspjelo ni sa dobro obučenim i dobro opremljenim plaćenicima, poput takozvane Vagnerove grupe. Njihov broj prije rata bio je oko 8.000-9.000 boraca - ali se ne bore samo u Ukrajini. U istočnoj Ukrajini su se borili kao obični pješadijski vojnici. Baros smatra da bi oni ne utiču bitno na tok rata.

Prijetnja atomskim oružjem za zastrašivanje Zapada

Eksperti se slažu da prijetnja nuklearnim oružjem ima za cilj da zastraši Zapad.

„Ova prijetnja nije nova", kaže Margarete Klajn, „cilj je da se podriva podrška Zapada Ukrajini". Vojno gledano, upotreba nuklearnog oružja ne bi imala nikakav učinak, već samo politički; na primjer ako se režim u Moskvi suoči sa vojnim porazom. Ipak, ona smatra upotrebu tog oružja malo vjerovatnim, jer bi to za Rusiju moglo da znači gubitak podrške Kine ili Indije.

S druge strane, Ted Galen Karpenter kaže: „Ako Putin bude suočen sa izborom između upotrebe nuklearnog oružja ili da odgovara za svoje zločine pred međunarodnim sudom, on će izabrati nuklearnu opciju.

Pregovori ili rat do poraza Rusije?

Karpenter kaže da Rusija želi brzi završetak rat te da Ukrajina i Zapad treba da pokažu spremnost na pregovore.

Drugačije razmišljaju Margarete Klajn i Džordž Baros: oni ne vjeruju u brzi završetak rata i smatraju da se Putin nada da će Zapad odustati od podrške Ukrajini. Klajn kaže ishod rata zapravo zavisi od ove stalne podrške.

A Pavel Luzin kaže da se rat može okončati samo ako Rusija doživi totalni poraz.