"Kada se rodi dijete, majka i beba ne izlaze šest nedjelja iz kuće i dvorišta, niko ne dolazi u kuću. U to vrijeme ništa se ne daje iz kuće, pogotovu ne so, paprika, igle... To je stari običaj još od naših prabaka", priča Lara Nikolić (45), iz Sombora koja se bavi ugostiteljstvom.
"Na primjer, kada se kupa, da bi beba imala dobar san, voda se tri puta prekrsti. Vodu od kupanja ne bacamo napolje do jutra kada Sunce izađe. Takođe, oprana garderoba novorođenčeta: pelene, benkice, kapice, na užetu stoje do prije mraka i onda se sve pokupi".
Kada padne mrak, novorođenče i majka ostaju u kući, spuštaju se roletne. Bez obzira da li je ljeto ili zima, sve mora biti zatvoreno. Ovi običaji i vjerovanja su zaštita od vještica, dobrih ili loših vila", ispričala je Lara Nikolić za DW i dodala da ona poštuje te običaje.
Indijski kod
Šta vjerovanje i tradicija znači Romima? „Na ovo pitanje nije lako dati kratak i koncizan odgovor", kaže Branko Đurić, novinar u razgovoru za DW. On misli da bi odgovor mogao da se nađe u kontekstu romske istorije.
"Romi vjerskim obredima, običajima i proslavama koje su preuzeli iz vjere većinskog naroda, daju nešto svoje, ono što je ostalo ubilježeno u prastarom indijskom kodu", rekao je Đurić za DW.
Da te voli svekrva
Romi svadbe uglavnom slave u velikim šatorima uz kolač koji se lomi i dijeli gostima za srećan brak. Svadbe traju po tri dana. Vesele se uz običaje kao što je krađa sandale, uglavnom djever ukrade mladi sandalu. Još jedan od običaja je i postavljanje posude ispred kuće u kojoj je mlada. Ko želi da vidi mladu, mora da ostavi novac u posudi.Takođe, mlada uzima u naručje muško dijete i tri puta ga podigne uvis, jer to znači da će prvo dijete biti muško. Poslije ponoći, kao i kod većinskog stanovništva mlada se presvlači u crveno, tako govore starije Romkinje, jer to sluti na radost.
"U suštini, važno je da je mlada ponos za kuću i okolinu. Svekrva priprema mladence za zajednički život i upoznaje mladu sa kućnim pravilima. Ako je majka dobra domaćica vjeruje se da će takva biti i mlada. Slika današnjih skupih i raskošnih svadbi je sve ono što se decenijama nije moglo vidjeti,” ispričala je Katica Jovanović, (56) iz Deronja kraj Odžaka za DW.
Ipak i dalje važi: Kada djevojke jedu okrajak od hljeba, vjeruje se da će ih voljeti svekrva...
Magija, amajlije i talismani zaštita od uroka i nesreće
Iako Romi vjeruju u Boga, ipak, kada nešto nije onako kako su zamislili obraćaju se vračarama. U nastavku razgovora Katica priča, da su uz pomoć tarot karata, kafe i čitanja sa dlana Romkinje proricale sudbinu.
"Govorile su za kuću, porodicu, ljubav, zdravlje i tako predviđale budućnost. Ranije se od toga živjelo. Romkinje su uglavnom išle u bogate kuće. A gatale bi I prolaznicima na ulici”, međutim, u današnje vrijeme skoro i da nema Romkinja koje gataju jer nisu prenijele tu vještinu potomcima”, ispričala je Katica.
Iz romskih naselja
Danilo Kolopar je iz Sombora. Ovaj sakupljač sekundarnih sirovina doživio je nesreću, i zbog pridruženih bolesti ostao je bez noge. Trenutno čeka poziv za rehabilitaciju u neku od vojvođanskih banja. Za DW priča da su stariji Romi njegovi rođaci bili plašljivi.
"Mi smo živjeli u blizini dva groblja. Prije mraka sam morao biti kod kuće, jer su se stariji plašili da nas mlađe noću ne napadnu neke nečiste sile. Ranije kada nije bilo televizora, novina, radija, interneta, oslanjali smo se isključivo na priče koje su Romi prenosili jedni drugima”, ispričao je za DW Danilo Kolompar.
Duša je vječna
Veliki broj Roma vjeruje da duša svakog čovjeka živi vječno, i da se duh mrtvog čovjeka četrdeset dana nakon smrti priprema za zagrobni život. Jedno od vjerovanja kod Roma je da noću nikako ne bi trebalo prelaziti preko raskrsnice jer je to mjesto na kome se ukršta svijet živih i mrtvih.
Posebni običaji pripremaju se za ispraćaj pokojnika, o kojima za DW govori Anka Skapik (55), iz Kikinde. Ona se udala sa 33 godine što je za romsku populaciju kasno. Trgovkinja je, njena porodica takođe se bavila trgovinom i otkupom perja.
"Kada neko umre, to veče kod Roma je običaj je da se prvo upali svijeća, ona se obilježi i godinu dana čuva u kući. Prvo veče se napravi takozvana tajna večera koju priprema neko ko nije član porodice, obično to bude neko od komšinica. Pripremaju pogaču. Za pokojnika se izdvoji u poseban tanjir sa večerom, a zatim se posluže i gosti. Ostaci večere se zakopaju. Od dana kada je pokojnik preminuo, običaj je i da se u kući ne spava, gosti sjede do tri sata ujutro, četrdeset dana. Kada prvi pijetao zakukuriče, gosti odlaze", ispričala je Anka Skapik za DW.
Pitanje prenošenja "s koljena na koljeno"
Običaji predstavljaju dio kulture i tradicije jednog naroda, za DW kaže novinarka Ružica Kovačević. Ona dodaje da se identitet i običaji jedne nacionalne zajednice moraju njegovati i čuvati.
"Vjerovanja u narodu se temelje na pričama iz davnina i raznim legendama. Svako ljudsko biće ima pravo da vjeruje u šta god želi”, kaže Kovačević i dodaje da se čuvanje tradicije prije svega čuva u zajednici koja želi da sačuva svoju tradiciju.
"Postoje različiti kulturni kodovi određenih ljudi. Da bi se jedan narod prilagodio mjestu i državi u kojoj živi potrebna je blaga asimilacija, ali prije svega integracija koja će podrazumijevati očuvanje kulture, tradicije i jezika”, rekla je ona.
Bonus video:
