Vijest je dospjela čak i do najvažnijih njemačkih informativnih onlajn-portala. Tako je tagesschau.de već u ponedjeljak uveče (31. jul) pri samom vrhu stranice objavio informaciju o mogućem izvozu ukrajinskih žitarica preko Hrvatske: „Ukrajina i Hrvatska su se očigledno dogovorile o korišćenju hrvatskih luka na Dunavu i na jadranskoj obali za izvoz ukrajinskih žitarica.“
Njemački medij, inače onlajn-izdanje vodeće njemačke informativne emisije Prvog programa javnog servisa ARD, u izvještaju se poziva na izjavu ukrajinskog ministra spoljnih poslova Dmitra Kulebe nakon razgovora sa hrvatskim kolegom Goranom Grlićem Radmanom u Kijevu, koju je u međuvremenu potvrdilo i hrvatsko Ministarstvo spoljnih poslova. U tekstu se navode i Kulebine riječi da „sve što pomaže izvozu, pomaže obezbjeđivanju snabdjevanja svijeta hranom“, i da će dvije strane sada zajednički raditi na tome da se pronađu najefikasnije rute.
Ogromni logistički izazovi: Luke
Ovo posljednje bi moglo, međutim, da potraje. Već sam pogled na geografsku kartu pokazuje kakve ogromne logističke probleme bi trebalo savladati da bi se realizovala ta ideja.
Ukrajinske žitarice bi do Dunava mogle da se transportuju preko dvije ukrajinske luke: Islail ili Reni, pri čemu je ova druga nedavno bila raketirana od strane Rusije. Druga opcija je da se žitarice preko Crnog mora dopreme do rumunske luke Konstanca, pa odatle do Dunava. Potom slijedi više od hiljadu kilometara Dunavom uzvodno do Vukovara.
No, vukovarska luka je mala. Trenutno je njen ukupni prekrcajni kapacitet maksimalno 1,2 miliona tona tereta godišnje – uključujući i recimo kontejnere. A tamo za sada postoji samo jedan silos kapaciteta 10.000 tona. Poređenja radi, prema podacima Evropske unije Ukrajina je od avgusta 2022. do maja 2023. u okviru Sporazuma o bezbjednom koridoru za brodove na Crnom moru izvezla više od 30 miliona tona žitarica i druge hrane. Tu količinu prevezlo je više od 1.080 brodova. Vukovarski kapaciteti tu ne bi igrali neku ozbiljniju ulogu.
Simboličan gest podrške
Postavlja se još i pitanje kako te ogromne količine žitarica dopremiti do luka u Rijeci, Zadru ili Splitu. Najveći kamioni mogu da prenesu maksimalno 45 tona tereta. Za prevoz milion tona to bi dakle trebalo 22.000 takvih kamiona.
Druga opcija je željeznica. No, iluzorno je misliti da bi Hrvatske željeznice, koje nisu u stanju da organizuju ni koliko-toliko normalan putnički saobraćaj, bile u stanju da se nose s tom količinom robe – i to po prugama koje su u lošem stanju i velikim dijelom neelektrifikovane.
„Da bi se taj transport ostvario, bile bi potrebne ogromne investicije i mnogo vremena. Godine. Ne samo željeznica, ni te luke o kojima se sada govori nisu osposobljene za pretovar tako velikih količina rasutog tereta. Sve to bi bilo preskupo“, kaže za DW Ljubo Jurčić, bivši profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i ministar privrede u Račanovoj vladi. On je uvjeren da je tu prije svega „Hrvatska željela da iskaže saosjećanje sa Ukrajinom, da pokaže da je na njenoj strani i da je podržava. To je više simboličan gest podrške.“
Finansijska kap u moru
Ni u finansijskom smislu izvoz žitarica preko Hrvatske Ukrajini ne bi mnogo značio. Trenutna cijena žita na svjetskom tržištu je oko 350 evra po toni, a kukuruza 260 evra po toni. Na milion tona godišnje to znači zaradu od oko 300 miliona eura, pri čemu bi Ukrajinskim poljoprivrednicima tu išao samo dio, jer zaradu ostvaruju i prevoznici, kao i veletrgovci.
Istovremeno, prema navodima njemačke platforme za statistiku „Statista“, samo je EU od početka rata do maja ove godine dodijelila Ukrajini više od 25 milijardi finansijske pomoći, a SAD više od 24 milijarde. A tu je onda još i čitav niz zemalja koje su pružile bilateralnu pomoć – samo Nemačka, recimo, 1,3 milijardi eura. Pritom u te iznose nisu uračunate humanitarna, ni vojna pomoć.
Projekat transporta žitarica bi, kaže Jurčić, vjerovatno bio veći trošak za Hrvatsku, nego što bi imalo nekakav pozitivan efekat za Ukrajinu. „Hrvatski doprinos Ukrajini u ratu je beznačajan, takoreći na nivou statističke greške. To se odnosi i na druge poteze koji su pre svega izrazi simboličke podrške – bilo da se radi o helikopterima koji se tamo šalju, ili kada je reč o drugom oružju i municiji. Pa oni tu municiju vjerovatno potroše za jedan dan.“ Početkom maja objavljeno je da je Hrvatska Ukrajini donirala 14 helikoptera tipa Mi-8.
Uzoran evropski đak
No, ovaj gest hrvatske vlade nije poruka samo Ukrajini – on cilja i na to da će ga zapaziti i Evropska komisija. „Hrvatska ponekad izražava veću podršku EU nego što to ona i sama traži, profiliše se kao jedna od zemalja unutar EU koje su najsklonije politici Brisela. Ponekad se tu Hrvatska ponaša kao da je veći papa od pape“, kaže ekonomista i bivši hrvatski ministar Ljubo Jurčić.
Bonus video:
