Skoro 18 mjeseci, Ukrajina se odupire ruskim osvajačima, prikupljajući podršku za svoje trupe nakon prošlogodišnjih pobjeda na bojnom polju u Kijevskoj, Harkovskoj i Hersonskoj oblasti.
Izmučeni Ukrajinci su prebrodili zimu vazdušnih udara na civilnu infrastrukturu i surovu i simboličnu bitku za Bahmut, istočni grad koji je u maju pao pod rusku kontrolu.
Tokom cijelog tog perioda, ukrajinski zvaničnici i njihovi zapadni partneri su uzbuđeno najavljivali kontraofanzivu, za koju su se nadali da će, uz podršku velikog priliva novog oružja i obuke, preokrenuti tok rata.
Međutim, dva mjeseca nakon što je Ukrajina pokrenula napad, uz malo vidljivog napretka na frontu i nemilosrdno krvavo ljeto širom zemlje, narativ o jedinstvu i beskrajnoj upornosti počinje da slabi, piše "Vašingon post".
Broj mrtvih svakodnevno raste. Milioni su raseljeni i ne vide šansu da se vrate kući. U svakom dijelu zemlje, civili su iscrpljeni od talasa nedavnih ruskih napada - uključujući udare na istorijsku katedralu u Odesi, stambenu zgradu u Krivom Rogu i centar za transfuziju krvi u Harkovskoj oblasti.
Ranije, čak i kada je situacija bila bolna, ljudi su bili ujedinjeni. Dobrovoljno su se prijavljivali da spremaju obroke jedni drugima i isporučuju hranu vojnicima. Sada postoji osjećaj kolektivnog razočarenja
U ruskom napadu hipersoničnim raketama na zapadnu ukrajinsku oblast Ivano-Frankovsk, juče je poginuo osmogodišnji dječak. Jedna raketa je pala u dvorište kuće jedne porodice u okrugu Kolomika, ranila nekoliko osoba uključujući dječaka, koji je kasnije preminuo u bolnici, prenio je Rojters. PVO sistemi su oborili jednu od četiri rakete "kinžal" blizu Kijeva dok su letjele prema zapadnoj Ukrajini stotinama milja od fronta, saopštilo je vazduhoplovstvo.
Ove sedmice su dvije ruske rakete pogodile jedan blok u istočnom gradu Pokrovsk, gdje voz za evakuaciju redovno prevozi ljude koji bježe iz oblasti blizu fronta, i ubile civile i spasioce koji su se tamo požurili da ih spasu.
Ukrajinci, kojima su očajnički potrebne dobre vijesti, uopšte ih ne dobijaju, navodi se u reportaži "Vašington posta".
Svitlana Ždanova, 75-godišnja profesorka muzike, sjedjela je u svojoj dnevnoj sobi u Pokrovsku u utorak veče kada su rakete pogodile njen blok, razbile svu staklariju u kući i slomile joj klavir. Nije znala gdje da ide pa je počistila stan u kojem živi od 1969. godine i odlučila da ostane.
Raisa Rjbalčenko (78), živjela je na četvrtom spratu zgrade koja je teško oštećena u dvostrukom udaru. Bila je u kuhinji u trenutku prve eksplozije. Uskoro nakon toga, petorica muškaraca su zalupala na vrata, vičući "Ima li iko živ?" Odgovorila im je. Jedan od njih ju je odnio niz stepenice. Uskoro nakon toga, desio se drugi udar. Poginulo je najmanje devet osoba, a desetine je ranjeno.
Rjbalčenko je u srijedu bila među grupama šokiranih ljudi koji su pomagali da se zatvore prozori i sredi haos. Ona se nada da će vlada popraviti njen stan. "Ali sada, ne znam. Nemam pojma šta je sljedeće. Samo sam u šoku", kazala je za "Post".
U Smili, gradiću u centralnoj Ukrajini, pekarka Ala Bliznjuk (42), kaže da svakodnevno prodaje slatkiše za pogrebe, dok se roditelji spremaju da sahrane djecu koja su poginula na frontu stotinama kilometara daleko. Ranije, čak i kada je situacija bila bolna, "ljudi su bili ujedinjeni", ispričala je za američki list. Dobrovoljno su se prijavljivali da spremaju obroke jedni drugima i isporučuju hranu vojnicima. Sada, kaže, postoji osjećaj kolektivnog "razočarenja".
Bliznjuk živi u strahu da će njen suprug ili dva sina biti mobilisani. Već je primijetila da mnogo manje muškaraca šeta ulicama njenog grada nego ranije. Ukrajina ne objavljuje broj vojnih žrtava, ali, kako kaže, svi dijele priče o novim vojnicima na frontu koji opstaju samo dva do tri dana.
"Branioci naše zemlje trebalo bi da budu profesionalci. Zaista sam tužna. Mi Ukrajinci ne zaslužujemo ovakvu sudbinu", rekla je.
U Donjeckoj oblasti, estonsko-ukrajinski vojnik radi na tački za stabilizaciju gdje se ranjeni vojnici zbrinjavaju prije prebacivanja u bolnice u bezbjednijim gradovima. Nedavno je pomagao u organizaciji vreća za tijelo koje će uskoro biti korišćene u improvizovanoj mrtvačnici koja već smrdi na smrt. On je rekao da su tijela vojnika ponekad toliko raznesena da moraju koristiti dvije ili tri vreće kako bi stala. Ima trenutaka kada se vojnik vrati sa "samo 15 odsto tijela", kazao je. "Nikada ranije nisam vidio toliko krvi".
"To je tako visoka cijena slobode", dodao je.
Ove scene se dešavaju daleko od prijestonice Kijev gdje civili, donekle zaštićeni pojačanim sistemima protivvazdušne odbrane, često jedva reaguju na sirene za vazdušnu opasnost. Ali čak i ovdje, bolni znakovi rata svuda se pomaljaju, piše "Post".
Ranjeni vojnici, koji se liječe u glavnom gradu, na klupama u parku piju kafu i puše prije nego što se vrate u svoje bolničke krevete. Posmatraju civile kako prolaze, sa psima i bebama.
Među njima je Viktor (34), bivši konobar jednog restorana. On je prošle sedmice pretrpio napad minobacačem u rovu na prvoj liniji u Zaporožju. Zglob mu je napukao, a lice mu je izranjavano gelerima. On je pogođen i u koljeno.
Sada u Kijevu vidi da su barovi i restorani puni, a grad bruji od saobraćaja. Viktor, koji je zatražio da se njegovo prezime ne objavi iz bezbjednosnih razloga, kaže da je srećan što makar može da hoda. Mnogi drugi ljudi u istom parku nemaju udove, a Viktorov Fejsbuk je preplavljen fotografijama vojnika koji se uopšte nisu vratili kući. Te slike ga progone toliko da više ne voli da provjerava telefon.
"Previše je depresivno", rekao je.
Posljednja borba je bila iscrpljujuća. Jednog dana je njegovoj jedinici trebalo sedam sati da se pomjeri naprijed samo 400 metara, kazao je. "I to je bilo prilično brzo".
On i njegova supruga, koja takođe služi u vojsci, trebalo je da se vide tog popodneva prvi put otkako je ranjen. "Vjerovatno ću plakati", rekao je. Kad ozdravi, vratiće se na front, kaže Viktor.
Ruslan Proektor (52), ostao je bez noge ovog ljeta kada je stao na minu na istočnom ratištu. Odmah je ranjen ponovo kada je vojnik koji je pokušavao da ga prebaci na bezbjedno stao na drugu minu. Sada, dok se oporavlja u Kijevu, njegova supruga Ana Olinjk (47), kaže da želi da "kontraofanziva bude aktivnija".
"Svi ti momci se vraćaju sa prve linije bez udova", rekla je, gledajući supruga u invalidskim kolicima. "Želim da cijena koju su platili bude razumna. Inače je bilo uzalud sve kroz šta su prošli".
Kad bi sada mogao da bira, Proektor kaže da se ne bi ponovo prijavio. "Uzimaju svakoga i šalju ih na prvu liniju bez adekvatne pripreme. Ne želim da budem u društvu neobučenih ljudi".
"Post" piše da su drugi poput njega uglavnom bijesni na Rusiju, ali da se ne boje da kritikuju i Ukrajinu.
Zelenski smijenio šefove centara za regrutaciju
Predsjednik Volodimir Zelenski je prošle sedmice priznao da je vladina revizija centara za regrutaciju otkrila "odvratne" prakse korumpiranih zvaničnika, od ilegalnog bogaćenja do prebacivanja vojno sposobnih muškaraca preko granice uprkos ratnoj zabrani.
On je juče objavio da će biti smijenjeni šefovi svih regionalnih centara za regrutaciju, prenio je Rojters.
"Ovaj sistem bi trebalo da vode ljudi koji tačno znaju šta je rat i zašto su cinizam i mito tokom rata izdaja", naveo je u saopštenju.
Ukrajinske vlasti su obračun sa korupcijom postavile kao ključni prioritet dok se država brani od invazije Rusije i teži članstvu u Evropskoj uniji.
Zelenski je rekao da će načelnik generalštaba Valerij Zalužnji biti odgovoran za sprovođenje odluke i da će nove kandidate za te funkcije prvo provjeriti ukrajinska domaća služba bezbjednosti, SBU.
Vojnik koji koristi nadimak "Pozitivan" i oporavlja se u bolnici u Kijevu nakon što je pretrpio potres mozga u Hersonu i Bahmutu, rekao je da bi ljude koji profitiraju od rata "trebalo poslati na prvu liniju fronta".
"Umorna sam i ne vidim kraj"
Julija Palceva (36), recepcionerka u Kijevu, rekla je da je šokirana time kako se građani prijestonice i dalje zabavljaju i druže se. Njen momak je na ratištu i uskoro će biti prebačen da se bori blizu Bahmuta.
"Svi ti ljudi koji plešu i smiju se trebalo bi da se sjete da postoje vojnici poput mog momka u rovovima bez smjena i koji su meta napada svakog dana", rekla je Palceva za "Vašington post".
Što se tiče kontraofanzive, ona je rekla: "Naša očekivanja su bila veća. Ako se događa, ide sporo."
U Krivom Rogu, doktorka Valerija Masljanik (58), uzdahnula je dok je gledala svoj stan koji je oštećen ove nedjelje - samo jedan ulaz preko puta dijela zgrade uništenog u udaru prošlog mjeseca. Ogromna rupa stoji tamo gdje su nekada živjele njeni komšije. Ispred zgrade stoji gomila cvijeća i plišanih igračaka u znak sjećanja na njih.
Ona već misli na zimu i boji se da prozori neće biti zamijenjeni prije nego što temperature počnu da padaju. Umorna je i ne vidi kraj. "Htjela bih da odem na more", rekla je čežnjivo. "Ali Rusi su uzeli sva naša mora".
Preko puta ulice, građevinski radnik Volodimir Pravednik (46), stao je da vidi razmjere razaranja. Njegova sestra živi u istoj zgradi, ali je uspjela da se izvuče.
Pravednik kaže da se plaši da je taj napad "samo početak" novih udara na ovaj industrijski grad. Živi iza ugla, i svaki put kad prođe pored razrušene zgrade, kaže: "Žao mi je nas ukrajinskih civila koji moramo toliko da patimo".
Bonus video:
