Naši zadaci rastu kao grudva snijega, ali mi smo Rusija, mi smo zimska zemlja, volimo snijeg, pogledajte koliko ga je palo, rekao je Vladimir Putin na partijskom kongresu Jedinstvene Rusije sredinom decembra.
Bio je pun optimizma u pogledu ove godine. Najveći politički događaj će biti predsjednički izbori u martu, iako je njihov ishod vjerovatno već sada jasan. Putin se kandiduje peti put, ni ovaj put nema konkurenciju koje bi se morao plašiti.
Jedina prodavnica u selu
Moskovski politikolog Aleksandar Kinev kaže da ne igra nikakvu ulogu to koliko je Putin u narodu popularan posle dvije godine rata i gubitaka u Ukrajini. „Ako selo ima samo jednu prodavnicu, neće vam pasti na pamet da mjerite njenu popularnost“, kaže Kinev.
„Doduše, ljudi su mnogo čim nezadovoljni. Ali političko polje je očišćeno. Zemlja je ogromna i niko nema resurse da se bori za predsjedničko mjesto“, dodaje politikolog.
Niko osim Putina. Zato će za njega najveći izazov biti pokretanje birača kako bi obezbijedio veliku izlaznost i makar privid legitimiteta.
Sociolog Denis Volkov iz ruskog centra Levada kaže da Kremlju nije cilj da Putina učine popularnijim, već da podstaknu ljude da uopšte izađu na izbore.
„Putinov zadatak jeste da ne naljuti previše ljude“, objašnjava Aleksandar Kinev. Većina Rusa je prema njemu ionako oduvijek apolitična i boji se promjena.
On dodaje da je društvo umorno od „specijalne vojne operacije“ kako se u Rusiji zvanično naziva rat u Ukrajini. „Ljudi žele da to što prije prođe“.
Brojni Rusi su optimistični
Denis Volkov procjenjuje da u Rusiji vlada atmosfera sa znatno više optimizma nego početkom rata. Broj onih koji svoju situaciju procjenjuju kao znatno pogoršanu u odnosu na prethodnu godinu opao je za polovinu. Ovaj sociolog smatra da će se taj trend nastaviti i to iz više razloga.
Vlada je učinila mnogo da ublaži dejstvo zapadnih sankcija i da stabilizuje finansijski sistem. Ruska privreda do sada nije doživjela kolaps niti će u ovoj godini.
Moskovska ekspertkinja za ekonomiju Natalja Subarevič zastupa taj stav. „Ruska ekonomija je robusna. Sankcije Evropske unije neće djelovati drugačije nego do sada. One zapravo uopšte ne djeluju, jer za sankcionisanu robu postoje brojni drugi putevi isporuke izvan Evropske unije“, kaže ona.
Izvozi se sve više u Kinu, Indiju i na Srednji Istok. Subarevič računa da će prihodi od izvoza energenata tokom godine biti „manje-više uredni“.
Ova profesorica Moskovskog državnog univerziteta Lomonosov pretpostavlja da će Rusija biti u stanju da poveća izdatke za „podršku specijalnoj vojnoj operaciji“.
Rat? Koji rat?
Prema sociologu Volkovu, neuspjeh ukrajinske kontraofanzive doprinosi dobrom raspoloženju u Rusiji. On to objašnjava iščezavanjem straha od vojnog poraza i posljedica.
Isporuke oružja Ukrajini koje stižu sa Zapada, Rusima su samo na početku bile povod za zabrinutost. U međuvremenu je porastao broj onih koji vjeruju da Rusija uspješno vodi rat.
„Rat je postao rutina, pozadina na koju se odavno naviklo, a u njega najveći broj ljudi nije uključen“, kaže Volkov. „Da, negde se vodi rat, ali to je daleko.“
Aleksandar Kinev kaže da je početkom rata, u februaru i martu 2022., postojala makar teoretska šansa smjene vlasti, „da su svi oni koji inače organizuju proteste masovno izašli na ulice, umjesto da masovno napuste Rusiju“.
Radi se o stotinama hiljada ljudi koji su početkom rata napustili zemlju iz protesta protiv Putinove politike ili iz straha od mobilizacije, odlazeći mahom u zemlje poput Gruzije ili Srbije.
Džinovska mašinerija za represiju
Istoričarka Irina Šerbakova, koja živi u inostranstvu, žestoko osporava ovakvo tumačenje. Ona je među osnivačima organizacije za zaštitu ljudskih prava Memorijal, koja je 2021. u Rusiji zabranjena, a godinu dana kasnije dobila Nobelovu nagradu za mir.
Šerbakova ukazuje na atmosferu straha u Rusiji: „Džinovska mašinerija za represiju je pokrenuta. Duga ruka diktature sve dublje prodire u život ljudi, pokušava sada da otkloni iz kulturnog života neprilagođene i one koji ne pristaju, da ih isključi i ocrni.“
Šerbakova navodi primjer zakona koji međunarodni LGBT pokret označava kao „ekstremistički“. Ona zato ne vidi pozitivne perspektive u sljedećoj godini.
Ona dodaje da u pogledu rata u Ukrajini mnogi ljudi u Rusiji naprosto bježe od stvarnosti: „Pokušavaju da se od njega distanciraju, koliko god mogu, recimo tako što neke stvari ne izgovaraju glasno.“
Prema njoj, ljudi u Rusiji više ne vjeruju u institucije i demokratiju. „Oni umjesto toga vjeruju u stabilnost Putinovog režima, pa se boje, da bi sve bilo još gore ako bi dodatno zaljuljali brod.“
Ipak, Irina Šerbakova pokušava da s optimizmom gleda u budućnost. Kaže da se ne treba prepustiti osjećaju „da će rat trajati dugo i da će Putin večno živjeti“.
Ona ukazuje na istorijska iskustva kao što je pad Berlinskog zida – takvi režimi mogu da ispare za nekoliko sati, kada je vreme za to zrelo i u odgovarajućim okolnostima.
Bonus video:
