Edgars Rinkevičs je izabran za predsjednika Letinije u julu 2023. nakon 11 godina na položaju ministra inostranih poslova. Ova dugogodišnja karijera učinila je da bude najdugovječniji ministar na istom položaju baltičke države sa 1,8 miliona stanovnika.
Glasan je kritičar ruske agresije na susjednu Ukrajine od 2014., kada je okupaciju i aneksiju Krima uporedio sa sovjetskom okupacijom baltičkih država 1940. "Istorija se ponavlja, prvo kao tragedija, zatim kao farsa", tada je rekao.
Osam godina kasnije postao je vodeći glas zagovarajući stroge kaznene sankcije nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin naredio invaziju na Ukrajinu u februaru 2022.
Rinkevičs je razgovarao sa Gruzijskim servisom Radija Slobodna Evropa (RSE) na marginama Minhenske bezbjednosne konferencije gdje su učesnici koji su razgovarali o krizi u Ukrajini i Gazi i novim prijetnjama jedinstvu NATO saveza, dobili i vijesti o smrti Putinovog kritičara Alekseja Navaljnog u sibirskom zatvoru.
U intervjuu za RSE Rinkevičs je govorio o Navaljnom i o tome kako bi put do demokratičnije Rusije mogao da vodi preko Ukrajine.
RSE: Pretpostavljam da moramo da počnemo sa događajem koji je zasjenio manje-više sve na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji, smrt Alekseja Navaljnog. Koliko je to veliki udarac nadama u bolju Rusiju, Rusiju koja ponovo želi da se oproba u demokratiji?
Edgars Rinkevičs: Mislim da sama činjenica da su svi oponenti Putina bilo i zatvoru ili mrtvi, i da Navaljni nije bio prvi protivnik koji je umro, ili da se oni nalaze negdje u egzilu, zapravo pokazuje da, u ovom trenutku, teško je zamisliti opozicione snage koje bi mogle da donesu neke promjene Rusiji. To bi se moglo desiti nekad u budućnosti, stvari nisu zaleđene u vremenu, nisu konstantne, kreću se.
Ali, mislim da je ovo jedan vrlo simboličan kraj ere, jer se sjećamo kako se Navaljni borio protiv korupcije, kako je razotkrivao zvaničnike. Možete se slagati ili ne slagati sa njim kao političarem, ali on je definitivno bio vrlo izgledna alternativa trenutnom režimu.
I mislim da je zbog toga zatvoren i da je zato umro. Ako se sjetimo, već je prije tri godine bilo ozbiljnih pokušaja da se on ubije.
S druge strane, mislim da takođe moramo da shvatimo da osude, kada Zapad govori kako je to loše, ništa ne znače za Kremlj u ovom trenutku.
Mislim da Putin ima svoje vlastite ciljeve. On, prije svega, želi da eliminiše neposlušnost kod kuće. I, naravno, želi da napreduje sa svojom inostranom politikom i imperijalističkim ciljevima.
RSE: Šta očekujete, kakva će biti reakcija Zapada, mimo uobičajene zgroženosti i osuda?
Rinkevičs: Vjerujem da je jedini održivi način da se odgovori na ove tragične vijesti pružanje više pomoći, više oružja Ukrajini. U određenoj mjeri, mogućnost za bolju Rusiju, demokratičniju Rusiju, trenutno ne leži u samoj Rusiji, već u Ukrajini.
Vjerujem da još uvijek imamo taj pogrešan narativ da ćemo "podržavati Ukrajinu koliko god bude potrebno". Trebali bismo to promijeniti u "podržaćemo Ukrajinu do pobjede, čak i sa svim pitanjima i problemima s kojima se sada suočavamo: finansiranje, zamor od rata".
Ali mislim da je ovo velika, važna poruka koju bi lideri slobodnog svijeta trebali poslati, a koja glasi: Podržavaćemo Ukrajinu do pobjede.
I najvjerovatnije, rekao bih pobjeda Ukrajine takođe znači neke moguće promjene u Rusiji, ne nužno pozitivne. Moglo bi se desiti i obrnuto. Ali, makar postoji šansa za promjenu, takođe unutar Rusije.
Ali trenutno, rekao bih da nije održiv način nametanje sankcija tom ili drugom sudiji ili tužiocu ili upravniku zatvora u kojem je Navaljni umro, već zapravo da treba udvostručiti podršku Ukrajini.
Prije intervjua smo govorili o naučenim lekcijama iz 2008., iz ruske agresije na Gruziju. Sada svi govore, da smo bili dovoljno pametni tada, onda rat u Evropi koji sada vidimo, nikada ne bi počeo. To više nije slučaj.
Mislim da sada, i ponavljam to kad god govorim za medije ili govorim kolegama ako oni to ne uviđaju, ne pružanje dovoljno pomoći Ukrajini znači neku vrstu primirja ili prekid neprijateljstava, vjerovatno na neko vrijeme. Ali Rusija je tokom posljednjih 16 i više godina pokazala da je na ratnom putu, i nastaviće tako.
Tako da, sa tog stanovišta, ne bih gledao toliko kako da odgovorim na smrt Navaljnog nekim sankcijama, kakve bi se sankcije mogle nametnuti. Rekao bih da je ovo ojačalo poruku da se moramo boriti sa Rusijom kako god možemo. I znamo da se Ukrajina ne bori samo za nas, već, donekle, rekao bih da se Ukrajina bori umjesto nas.
RSE: Kada ste posjetili Kijev obavezali ste se sa ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim da će Letonija stajati uz Ukrajinu do pobjede. Želim da Vas pitam, kako danas izgleda ta pobjeda? Šta bi bila pobjeda koja bi bila prihvatljiva za Ukrajinu, i u širem smislu, za Zapad?
Rinkevičs: Mislim da je to pitanje na koje je lako odgovoriti, ali ga nije lako isporučiti. Ukrajinski predsjednik je predstavio mirovnu formulu. Nadam se da ćemo se sresti idućeg mjeseca, to zavisi, naravno od organizacije prvog mirovnog samita. Nadam se da će pristup biti dosta širok i mirovna formula je Ukrajina koja vraća i osvaja kontrolu nad svojim međunarodno priznatim granicama.
RSE: Da li mislite da će Putin ikada pristati na to?
Rinkevičs: Tu idemo na drugi dio mog odgovora, gdje kažem da je vrlo lako odgovoriti ali je teško isporučiti. I da, ova godina će biti vrlo teška, teška u smislu da mi ne isporučujemo dovoljno, znamo to.
I da, pojačavamo odbrambenu industriju, postoje stvari koje su dobre. Vidjećemo to kada Ukrajina dobije sofisticirano naoružanje takođe tokom godine.
Ali mislim da jedini način na koji bi Rusija počela da razgovara o prekidu neprijateljstava i da se složi sa mirovnom formulom je da shvati da oni više ne mogu da napreduju i da gube teritorije i da je donekle ugrožena njihova interna stabilnost režima. U tom trenutku, ako me pitate za vremenski okvir, mogao bih da dam taj odgovor, a mnogo zavisi od Ukrajine i od nas.
RSE: Neću vas pitati za vremenski okvir, ali ću vas pitati da li na Zapadu postoji spremnost i volja za to?
Rinkevičs: Sve moje kolege sa kojima razgovaram to razumiju, u ovom trenutku, to je vrlo kompleksno pitanje. Imamo primjer Gruzije iz 2008.; primjer iz 2014. sa Krimom i Donbasom. Takođe postoji primjer subverzivnog djelovanja kada se radi o našem izbornom procesu (u Letoniji), iz 2016-17. Takođe vidimo pokušaje da se uznemire države kao što je Moldavija, ili još neke.
Ali, postoji ta poteškoća da mi kao lideri pokušavamo da nađemo pravi način da razgovaramo sa javnosti. Zašto? Jer je došlo do malog zamora. Ako upalite TV ili gledate vijesti, vidite "Rat u Ukrajini", neki ljudi i dalje gledaju, drugi jednostavno pređu na nešto drugo.
Imamo tu vrlo kompleksnu situaciju na Bliskom istoku, koja je takođe uzela danak globalnoj zajednici.
I onda, naravno, shvatate da ako dođe do zastoja, onda se Rusija može pregrupisati i tada morate iskreno reći svojoj javnosti da morate biti spremni na svakakve scenarije.
I sam kažem da trenutnoj situaciji ne treba pristupati sa osjećajem tuge i propasti, već moramo biti spremni na svakakve scenarije. A takođe, kod kuće, potrebno je malo truda da se mobilizuje civilna (odbrana). Mora se rekonfigurisati prema iskustvima iz Ukrajine, ili više izdvajanja za odbranu, ili uspostava vojnog roka, ili izgradnja baltičke odbrambene linije. Imamo dosta posla.
RSE: U tom svjetlu, nedavno su neke skandinavske države rekle svom stanovništvu da nije nerealna mogućnost da će Rusija pokušati da pokrene napad protiv njih u narednih tri do pet godina.
Pretpostavimo da vi u Rigi izađete i kažete tako nešto Letoncima, kakva bi bila njihova reakcija?
Rinkevičs: Prije svega, stanovništvo Letonije je dovoljno pametno da čita sve vijesti i čuje sve što govorimo bilo ja ili ministar inostranih poslova ili bilo koji drugi visoki zvaničnici ili šta bilo koji admirali ili visoki zvaničnici drugih država govore. Tako da se računa na tu eventualnost.
Ali znate, vjerovatno za nas neka od tih otkrića koja čujemo iz drugih prijestolnica na Zapadu, to otkriće nije ništa novo. Znali smo da je Rusija sve ratobornija. Vidjeli smo što se događa u Gruziji, Ukrajini. Vidjeli smo što se događa u našoj susjednoj Bjelorusiji 2021. kada je uz pomoć predsjednika Putina (bjeloruski predsjednik Aleksandar) Lukašenko gušio nemire.
Dakle, ovo nije ništa novo. Ali kad sam to rekao, vidim da postoji potreba da se na neki način javnosti kaže da, prije svega, treba više izdvajati za sigurnost i odbranu i unutrašnju sigurnost.
Da, moramo sarađivati s našim saveznicima. Da, nemamo ništa bolje od NATO saveza. Međutim, u isto vrijeme, ovome takođe ne bismo trebali pristupiti kao činjenici. Tako da je vjerovatno za nas to malo drugačiji narativ nego za neke od tih zemalja koje su, čak i prije nekoliko godina, govorile da to nije zamislivo, da je nemoguće. Sada je sve moguće.
Trebali bi da shvatimo da kada prođemo ovu fazu, da uviđamo problem, da počinjemo da se odnosimo prema njemu. Rješenje je više odbrambene industije, više troškova na odbranu.
RSE: Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je upozorio na opasnosti za Poljsku i baltičke zemlje. S tim u vezi, i sa poznatom ruskom taktikom "pasošizacije" i korištenja stanovništva koje govori ruski u drugim državama za agresiju, koliko vas to brine kao prijetnja za Letoniju u kojoj živi značajna manjina koja govori ruski?
Rinkevičs: Neke od bezbjednosnih izazova shvatamo ozbiljno. I zato je donesen zakon za strožije procedure provjere. A ujedno, rekao bih da smo odavno bili svjesni nekih od tih taktika.
Vidjeli smo raširene pokušaje izdavanja ruskih pasoša prije deset godina, kada smo uvodili reformu sistema socijalne zaštite, podižući starosnu granicu za odlazak u penziju.
Odjednom su svi ti ljudi koji su uzeli ruske pasoše i odbili letonske dokumente, nedržavljani, shvatili da zapravo život nije tako lijep kao što se čini. Rekao bih da je, u određenoj mjeri, ova situacija malo drugačija nego što je bila, ili nego što je još uvijek u Gruziji ili Ukrajini.
RSE: Na bolje?
Rinkevičs: Rekao bih da nije na bolje, samo je drugačije. Zaista, takođe smo se pozabavili nekim od tih problema i razgovaramo s onim ljudima koji žive u Letoniji i letonski im nije materinji jezik.
Ako pogledate ankete javnog mnijenja, one daju vrlo zanimljivu sliku: postoji otprilike četvrtina (onih koji ne govore letonski kao svoj materinji jezik) podržava Ukrajinu; četvrtina podržava Putina; a ostali ili ne daju tačan odgovor ili kažu da su zbunjeni. Naravno, bilo bi vrlo mudro pokušati shvatiti kako su zbunjeni i zašto ne odgovaraju na pitanje.
Rekao bih da i ovo pitanje shvatamo ozbiljno. Ali takođe bih rekao da, za razliku od nekih drugih zemalja, nemate baš kompaktne dijelove, posebno u dijelovima Letonije gdje postoje samo, recimo, oni koji govore ruski jezik; to je malo složenija slika.
Ali uprkos tome, vjerujem takođe da gledajući šta se događa u Ukrajini, mnogi od onih koji bi vjerovatno podržali Putina i to koliko je velik i šta radi negdje drugdje, ne bi bili baš sretni da vide projektile ili dronove kako lete u njihove stanove. Mislim da o tome treba voditi računa.
RSE: Kako vidite koegzistenciju sa Rusijom, generalno, u budućnosti? Recimo da dođe do nekog primirja ili neke vrste dogovora, da li ikada vidite sebe kako idete u Rusiju? Kakvu vrstu dobrodošlice biste očekivali?
Rinkevičs: Nemoguće je zamisliti da tokom mog mandata ja budem išao u Rusiju ili primam nekog ruskog zvaničnika. Mislim da se to neće desiti.
Ne vjerujem da, čak i u najboljem mogućem scenariju o kojem govorimo u ovom intervjuu, da ćemo vidjeti Rusiju kako se radikalno mijenja i ide u pravcu demokratije gdje se očekuju ljudska prava i vladavina prava.
Cijela istorija Rusije pokazuje da postoje talasi. Talasi u kojima se okreću ka Zapadu i žele da budu kao Zapad. Nikada stvarno tamo ne stignu.
RSE: Tako stoje stvari sa talasima, oni dođu i odu.
Rinkevičs: Da. Sada smo na talasu u kojem se Rusija potpuno okreće od toga da bude dio zapadne civilizacije sa svim elementima koje znamo.
Ali i taj talas će nestati. Moja briga, u ovom trenutku, bila bi da ako Rusija ima osjećaj da je pobijedila, onda će okušati svoju sreću. Ako Rusija ima osjećaj da je izgubila a trenutni režim nastavi da vlada, onda će doći do nekog ponižavanja i vjerovatno nekog pokušaja da se ispravi greška.
Tako da, sviđalo vam se ili ne, iduće godine, možda i decenije ćemo živjeti suočeni sa nepredvidljivom, opasnom državom…
RSE: Želim da vas pitam o ovoj istrajnoj nevoljkosti takozvanog Starog Zapada da vidi Rusiju iz perspektive iz koje je vide Baltik ili Poljska ili istočni Evropljani, generalno. Čak i kad istorija naizgled dokazuje da je vaš pogled na Rusiju ispravan.
Rinkevičs: Donekle, mislim da su posljednje dvije godine pokazale da smo se zbližili, ali još se nismo upoznali. Mislim da smo sve bliži, jer postoji razumijevanje da u 21. vijeku Rusija može vrlo brutalnim sredstvima da započne rat; Rusija može ubijati nedužne civile. Ali mislim da postoje još dva elementa koja pokušavam razumjeti kada razgovaram s našim zapadnim kolegama.
Jedan je da još uvijek imamo malo drugačije istorije. Većina zapadne Evrope bila je pod nacističkom okupacijom, oslobođena je i Njemačka je postala jedna od vodećih globalnih i evropskih sila, što je jedna velika priča o uspjehu. Dobili smo još 50 godina sovjetske okupacije koja je završila relativno nedavno, prije samo 33 godine. I zato imamo takva sjećanja.
Drugo, mislim da su svi bili toliko uzbuđeni što je Hladni rat završio, i postojala je takva vrsta priželjkivanja kojih se vrlo teško riješiti.
I na kraju, nemojmo zaboraviti da postoje i mnoga druga goruća pitanja za mnoge veće ili manje evropske zemlje. Rusija je dio Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, ima globalni domet i, u određenoj mjeri, mislim da postoji takav osjećaj da, kad bi se Rusijom ispravno pozabavilo, vjerovatno biste mogli postići nekakav dogovor. Ne vjerujem u to.
Vidim da Rusija poštuje sve dogovore samo ako vjeruje da služe njihovim interesima. Čim je gotovo, oni ih krše, bilo da se tiču Ukrajine, bilo Gruzije, ili bilo kojih drugih međunarodnih ugovora koji su potpisali u zadnjih 30 godina.
Bonus video:
