Prije tri mjeseca napisao sam kolumnu pod naslovom “Da li će Ukrajina preživjeti?” Odgovor (na sreću) za narednu godinu je “da”, zahvaljujući spremnosti Ukrajine da se bori i žrtvuje, kao i ponovnom pružanju značajne vojne pomoći Sjedinjenih Američkih Država.
U isto vrijeme, Rusija je pokrenula novu ofanzivu na sjeveroistoku koja prijeti Harkovu (drugom najvećem gradu Ukrajine), priprema se za produženi rat i u velikoj mjeri je reorganizovala svoje snage. To nameće važno pitanje: pošto je dobila novu tranšu pomoći, kojem cilju bi Ukrajina i njeni podržavaoci na Zapadu trebalo da teže? Šta bi trebalo da predstavlja uspjeh?
Neki smatraju da bi uspjeh trebalo da se definiše kao povratak svih teritorija koje je Ukrajina izgubila kako bi se ponovo uspostavile granice iz 1991. godine. Američki savjetnik za nacionalnu bezbjednost Džejk Salivan izrazio je mišljenje da bi 2025. godina mogla biti vrijeme kada će Ukrajina ponovo pokrenuti kontraofanzivu protiv ruskih trupa.
To bi bila ozbiljna greška. Nemojte me pogrešno shvatiti: ponovno uspostavljanje pravednih, legalnih granica bilo bi veoma poželjno, pokazujući da agresija nije prihvatljiva. Ali spoljna politika mora biti izvodljiva kao i poželjna, a Ukrajina jednostavno nije u poziciji da oslobodi Krim i svoje istočne oblasti vojnom silom.
Matematika je neizbježna. Rusija ima previše vojnika i ratnu ekonomiju sposobnu da proizvodi velike količine oružja i municije. Uprkos sankcijama, Rusija uspijeva da poveća svoju vojno-industrijsku bazu i ima pristup oružju i municiji proizvedenoj u Iranu i Sjevernoj Koreji, kao i kineskim proizvodima i tehnologijama koje doprinose ratnom naporu Kremlja.
Još jedan faktor koji ide protiv napora Ukrajine da povrati teritorije silom jeste da ofanzivne operacije obično zahtijevaju mnogo više ljudstva, opreme i municije nego defanzivni napori. To je posebno slučaj kada odbrana ima priliku da izgradi utvrđenja, kao što je Rusija uradila u većem dijelu ukrajinske teritorije koju okupira.
Spoljna politika mora biti izvodljiva kao i poželjna, a Ukrajina jednostavno nije u poziciji da oslobodi Krim i svoje istočne oblasti vojnom silom
Vjerovatni rezultat nove ukrajinske ofanzive bio bi ogromni gubitak vojnika, što ukrajinska vojska, kojoj već nedostaje ljudstvo, ne može priuštiti. Ograničena vojna oprema i municija kojoj Ukrajina ima pristup brzo bi bili potrošeni, čime bi se otežala odbrana područja koje se trenutno nalazi pod kontrolom Ukrajine. Neuspješna ukrajinska ofanziva takođe bi dala nove argumente onima u zapadnim prijestonicama koji su skeptični povodom pružanja bilo kakve pomoći Ukrajini, smatrajući takvu pomoć rasipničkom.
Kakvu strategiju, onda, treba da sprovode Ukrajina i njeni podržavaoci? Prvo, Ukrajina bi trebalo da naglasi defanzivu jer bi joj takav pristup omogućio da štedi svoje ograničene resurse i frustrira Rusiju.
Drugo, Ukrajini bi trebalo dati sredstva (kapacitet za udare dugog dometa) i slobodu da napada ruske snage bilo gdje u Ukrajini, kao i ruske ratne brodove u Crnom moru i ekonomske ciljeve unutar same Rusije. Rusija mora osjetiti troškove rata koji je započela i koji produžava.
Treće, podržavaoci Ukrajine moraju se obavezati na pružanje dugoročne vojne pomoći. Cilj svega navedenog je da se signalizira ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu da vrijeme nije na strani Rusije i da ne može da se nada da će izdržati duže od Ukrajine.
Ukrajina i njeni podržavaoci trebalo bi da urade još jednu stvar: da predlože privremeni sporazum o prekidu vatre duž postojećih linija.
Putin će vjerovatno odbiti takav predlog, ali njegovo odbijanje bi trebalo da olakša pobjedu u debatama u SAD o pružanju pomoći Ukrajini, jer bi izložilo Rusiju kao stranu odgovornu za nastavak rata. To bi čak moglo pružiti kontekst u kojem bi se vojna pomoć Vašingtona nastavila i ako Donald Tramp ponovo preuzme predsjedničku funkciju u novembru.
Ova kombinacija prelaska na odbranu, dubokih udara, nastavka zapadne vojne pomoći i diplomatskog napora koji izlaže Rusiju kao agresora, vremenom bi mogla ubijediti Putina da prihvati privremeni prekid vatre. Na osnovu takvog sporazuma, ni od jedne zemlje se ne bi zahtijevalo da odustane od svojih dugoročnih zahtjeva.
Ukrajina i njeni podržavaoci trebalo bi da predlože privremeni sporazum o prekidu vatre duž postojećih linija
Ukrajina bi mogla nastaviti da traži povratak cjelokupne svoje teritorije. Rusija bi mogla nastaviti da tvrdi da Ukrajina nema pravo da postoji kao suverena država. Obje strane bi mogle nastaviti da se ponovo naoružavaju. Sankcije bi mogle ostati na snazi. Ukrajina bi mogla da radi na bližim vezama i sa Evropskom unijom i sa NATO-om.
Ukrajina bi nesumnjivo pružila otpor elementima ovog pristupa. Ali SAD i drugi podržavaoci Ukrajine trebalo bi da da insistiraju na njemu. Ukrajina ne može tražiti bezuslovnu podršku više nego bilo koji drugi strateški partner. Obnovljena kontraofanziva bi propala istovremeno podrivajući sposobnost Ukrajine da se brani. Ono što bi Ukrajina dobila privremenim prekidom vatre jeste prilika da počne obnovu zemlje, jer novac i investicije neće postati dostupni sve dok je zemlja aktivna ratna zona.
Privremeni prekid vatre gotovo sigurno ne bi doveo ni do čega što bi ličilo na mir, što će vjerovatno morati da sačeka dolazak ruskog liderstva koje će odlučiti da okonča status parije te zemlje. To se možda neće desiiti u narednim godinama ili decenijama. U međuvremenu, pak, situacija u Ukrajini bi bila mnogo bolja nego u slučaju da rat potraje.
Takvi aranžmani - nestalni, manje od formalnog mira - dobro su funkcionisali u drugim kontekstima, uključujući na Korejskom poluostrvu i na Kipru. Oni ne predstavljaju rješenja, ali su poželjniji od alternativa. I čak i ako Rusija odbaci bilo kakav prekid vatre, što bi se lako moglo desiti, Ukrajini bi bilo bolje s vojnom i diplomatskom strategijom koja štiti srž zemlje, čuva njenu nezavisnost i održava spoljnu podršku. Prijatelji Ukrajine trebalo bi da imaju to na umu prije nego što definišu uspjeh na način koji zemlju dovodi do neuspjeha.
Autor je predsjednik emeritus Savjeta za spoljne odnose i viši savjetnik u kompaniji Centerview Partners
project-syndicate.org
Prevod: A. Š.
Bonus video:
