Kako farmaceutske kompanije profitiraju zbog tajnosti cijena: Što je tržište manje, ljekovi su skuplji

Da bi postigle najveće moguće cijene, farmaceutske kompanije često koriste strategiju koja je jednostavna i efikasna: ugovorima obavezuju pojedinačne države i zdravstvena osiguranja – da cijene drže u tajnosti

10050 pregleda 2 komentar(a)
Sjedište kompanije Vertsks u Bostonu u SAD, Foto: Shutterstock
Sjedište kompanije Vertsks u Bostonu u SAD, Foto: Shutterstock

U mnogim članicama Evropske unije (EU) javni zdravstveni sistemi ne mogu da plate ogromne cijene za vitalne nove ljekove. Farmaceutska industrija obavezuje države na tajnost cijena i profitira od toga. Što je tržište manje, ljekovi su skuplji.

Svakog jutra prije nego što krene u vrtić, trogodišnja Milda mora da obuče motorizovani prsluk koji je onda pola sata trese. Ne buni se, jer joj je dozvoljeno da za vrijeme procedure gleda crtaće na tabletu.

Djevojčica boluje od cistične fibroze (mukoviscidoza), nasljedne bolesti zbog koje se bronhije na čiste od sluzi kako treba. Prsluk koji dijete oblači dva puta dnevno po pola sata, pomaže da sluz odstrani i produžava joj život.

Mnoga djeca sa mukoviscidozom nekada su umirala prije nego što bi dostigla punoljetstvo.

Postoji lijek koji bi Mildi pomogao mnogo bolje od prsluka i koji bi joj život produžio bar za 20 godina. Lijek se zove Kaftrio, jedini proizvođač je Vertex, farmaceutski gigant sa sjedištem u Bostonu u SAD. Dostupan je i u EU.

Milda živi sa roditeljima u Klajpedi u Litvaniji, članici EU. Međutim, u Litvaniji taj lijek nije dostupan na recept. Vlasti pregovaraju, ali je cijena koju firma traži ogromna.

Teoretski, roditelji bi mogli da lijek nabave u inostranstvu, ali ne mogu da ga plate iako oboje rade, otac je hirurg, a majka šminkerka. Jer - košta 17.000 eura mjesečno. To je 204.000 evra samo za jednu godinu.

Cilj: Jednak pristup ljekovima u EU

Sudbina pacijenata poput Milde jasno pokazuje kako su do danas nejednake životne šanse unutar EU.

"Mjesto stanovanja u EU ne bi smjelo da određuje da li ćeš živjeti ili umrijeti", rekla je prošle godine komesarka za zdravlje EU Stela Kirijakides. Svi pacijenti u EU treba da imaju "rani i jednak pristup efikasnim ljekovima".

Ali, EU je daleko od ovog cilja - pokazuje istraživanje evropskog novinarskog tima "Investigate Europe", na kojem su mjesecima radili i njemački javni servisi NDR, WDR kao i Zidojče cajtung.

Pod lupom: 32 nova skupa lijeka

Prvi korak je bio da se identifikuju novi ljekovi koji postoje na tržištu i koji su zaista bolji od starih.

Farmaceutska industrija svake godine na tržište izbaci oko 40 novih ljekova, većinom po izuzetno visokim cijenama. Ali samo nekoliko njih zaista donosi poboljšanje za pacijente.

Na zahtjev novinara, nezavisni Institut za kvalitet i efikasnost u zdravstvenoj zaštiti (IQWiG) je od svih novih ljekova odobrenih u posljednjih pet godina odabrao 32 lijeka koji imaju "značajnu korist" za pacijente. Većina su ljekovi protiv raka, ali su na listi i ljekovi protiv migrene, mukoviscidoze i dijabetesa.

Novinari su potom istraživali dostupnost ovih skupih ljekova u svakoj od 27 zemalja EU, odnosno da li ih plaća nacionalni državni zdravstveni sistem.

Od ukupno 32 lijeka samo u Njemačkoj i Austriji su svi ljekovi pokriveni zdravstvenim osiguranjem. U Estoniji, Letoniji i Litvaniji nedostaje oko 30 odsto, na Kipru 50 odsto, na Malti čak 59 odsto i u Mađarskoj čak 75 odsto tih ljekova.

Farmaceutske kompanije obavezuju na tajnost cijena

Da bi postigle najveće moguće cijene, farmaceutske kompanije često koriste strategiju koja je jednostavna i efikasna: ugovorima obavezuju pojedinačne države i zdravstvena osiguranja – da cijene drže u tajnosti.

Države to rade u nadi da će ograničiti rastuće troškove novih ljekova. Ali cijene tih ljekova svuda rastu, i u bogatim i u siromašnijim zemljama - a farmaceutske kompanije ostvaruju veliki profit od zdravstvenih sistema za koji zaposleni plaćaju doprinose i koje sufinansira država..

Jedini put kada su farmaceutski giganti pregovarale sa cijelom EU bilo je oko vakcine protiv Kovida. Ali - cijene su i tada bile tajne.

Farmaceutske kompanije obično prvo stavljaju svoje ljekove na tržište u Danskoj i Njemačkoj - jer tamo isprva mogu same da odrede zvanične cijene. U praksi, Danska postavlja neka "dobrovoljna" ograničenja cijena, a Njemačka provjerava svaki lijek godinu dana nakon njegovog uvođenja i onda može da zahtijeva promjene cijene.

U međuvremenu, druge države te početne visoke cijene koriste kao orijentir za sopstvene zvanične cijene. Ono što se dalje dešava u Danskoj i Njemačkoj obavijeno je velom tajne. Danske bolnice nabavljaju najskuplje ljekove uz tajne popuste, ali se to ne vidi u Euripidu, evropskoj bazi podataka o cijenama, potvrđuje danski zvaničnik.

U Njemačkoj je situacija još netransparentnija. Ona je stavila veto na rezoluciju Svjetske zdravstvene organizacije o transparentnosti cijena i čak nije ni učesnica Euripid baze podataka o cijenama.

Prema OECD, nijedna druga zemlja u EU ne daje toliko novca na farmaceutske proizvode kao Njemačka: troškovi novih ljekova zaštićenih patentom između 2013. i 2022. su se udvostručili – sa 13,9 na 27,8 milijardi eura.

Dio posla sa tajnim cijenama je i ovo: Farmaceutske kompanije efektivno dobijaju milijarde od država kao "beskamatne zajmove" jer im većina država isprva plaća višu zvaničnu cijenu ljekova. Zatim, tokom vremena, kompanije diskretno vraćaju razliku između zvanične i tajno ugovorene niže cijene. Samo u Belgiji i samo prošle 2023. radilo se o 1,5 milijardi eura razlike.

"Uvijek tražimo od kompanija - kažite nam, molim vas, pravu cijenu u Njemačkoj. - Kažu da ne znaju", kaže za "Investigate Europe" jedan evropski pregovarač, koji je zatražio anonimnost.

A čovjek koji radi za mađarsku podružnicu jednog multinacionalnog proizvođača ljekova otvoreno kaže: "Za kompaniju kao što su Novartis ili Fajzer, mađarsko tržište je beznačajno".

Prodajna cijena 40 puta veća od proizvodne

Novinari su ipak pokušali da utvrde cijene za nekoliko zemalja EU – na primjeru pomenutog lijeka Kaftrio za cističnu fibrozu koji proizvodi Vertex: preko obavezno dostupnih podataka o prodaji kompanije, broja pacijenata i podataka zdravstvenih osiguranja.

Prema tim proračunima, godišnje po pacijentu Italija je plaćala oko 70.000 eura, Francuska 66.000 eura, Letonija 135.000 eura, a Češka 140.000 eura. Dakle, što manja i siromašnija zemlja – to skuplji lijek.

Pritom, Njujork tajms piše da su troškovi proizvodnje ovog lijeka na primjer 2022. za godišnje potrebe po pacijentu iznosili – samo oko 5.700 dolara. A naučnici iz Britanije kažu da je prodajna cijena 40 puta veća od prizvodne.

Na zahtjev novinara da to komentariše, Vertex kaže da su cijene "netačne" i naglasio: "Cijene ne određuje proizvođač jednostrano, već se one povjerljivo dogovaraju sa zdravstvenim vlastima u svakoj zemlji". Osim toga, "cijene su opravdane" jer se "na istraživanju lijeka radilo 20 godina", a to je "koštalo više od deset milijardi". A i "najveći dio profita ide u dalja istraživanja".

Međutim, novinari navode da je lijek Kaftrio u SAD pod imenom Trikafta razvijen uz javno finansiranje, dakle od poreskog novca, od strane jedne manje kompanije - koju je na kraju kupio Vertex.

Ogromni profiti farmaceutske industrije

Farmaceutska industrija stalno argumentuje da cijene novih ljekova odgovaraju vrijednosti koju oni imaju za pogođene pacijente i zdravstveni sistem u cjelini.

Analiza koju je izvršila konsultantska firma EY navela je prosječne profite farmaceutskih kompanija: globalne farmaceutske kompanije su u 2020. ostvarile prosječan profit od 25,7 odsto. To je daleko iznad svih ostalih industrijskih sektora. Čak i velike banke mogu samo da sanjaju o tome.

Bonus video: