Uprkos širenju Šengena, granice Evrope sve čvršće

EU je nekada imala ambicije da preoblikuje svijet prema svojoj slici. Danas je njen glavni cilj zaštita od percipiranih prijetnji spolja

17091 pregleda 21 reakcija 6 komentar(a)
Ursula fon der Lajen na samitu lidera Evropske unije, Foto: Reuters
Ursula fon der Lajen na samitu lidera Evropske unije, Foto: Reuters

Vjerovali ili ne, evropske integracije idu naprijed. Rumunija i Bugarska pridružile su se Šengen zoni 1. januara 2025, a kontrole na kopnenim granicama ovih zemalja sa ostatkom EU su ukinute. Ovo predstavlja rijetku pozitivnu vijest u vremenu dubokih unutrašnjih političkih kriza u obje zemlje, kao i geopolitičkih i ekonomskih izazova u Evropi.

Međutim, dugo očekivano proširenje Šengena na jugoistočnu Evropu oslikava njegove izazove. Istina je da je prostor slobodnog kretanja unutar EU narušen iznutra. Ironično, jačanje unutrašnjih granica EU olakšalo je Rumuniji i Bugarskoj, koje su tehničke kriterijume za ulazak u Šengen ispunile još 2011, da se konačno pridruže.

Austrija je ključni dio ove slagalice. U novembru 2024, Beč je odlučio da produži kontrole na granicama sa Mađarskom i Slovenijom na još šest mjeseci. Ovo je pomoglo u prihvatanju zahtjeva Rumunije i Bugarske za Šengen. Austrija je blokirala ulazak ovih zemalja zbog straha od neregularne migracije iz Turske i sa Bliskog istoka, kao i zbog jačanja krajnje desničarske Slobodarske partije Austrije (FPÖ). Vlada kancelara Karla Nehamera popustila je pod pritiskom lobiranja Viktora Orbana, poznatog protivnika migracija. Dogovor je efektivno učinio granične kontrole - privremenu mjeru prema pravilima Šengena - polutrajnim. Ovaj dodatni nivo bezbjednosti treba da umiri zabrinutosti zbog ulaska Bugarske, koji dodaje još 259 kilometara granici Šengen zone sa Turskom.

Austrijska unutrašnja politika takođe se promijenila. Nakon što je Nehamer podnio ostavku, FPO sada vodi novu koalicionu vladu. Oni su preuzeli odgovornost za ovaj dogovor i neće praviti frku oko njega.

Austrija nije izuzetak. U septembru je Njemačka ponovo uvela kontrole na svim svojim kopnenim granicama. Lista država članica koje su vratile makar djelimične kontrole uključuje Dansku, Francusku, Italiju, Holandiju, Sloveniju, Švedsku i Norvešku - koja nije članica EU, ali jeste dio Šengena. Naravno, to ne znači da je sloboda kretanja unutar bloka od 27 zemalja ukinuta. Ipak, kontrole i čak privremena zatvaranja granica odavno više nisu izuzetak. Od sirijske izbjegličke krize 2015. do ograničenja tokom kovid pandemije 2020-21, stvari idu ka tome da države ponovo preuzmu kontrolu.

Pritisak na Šengen ide ruku pod ruku sa jačanjem spoljašnjih granica EU. Predstojeće poljsko predsjedavanje Savjetom EU nadgledaće uvođenje dugo očekivanog sistema ulaska/izlaska za registraciju građana koji nisu iz EU u Šengen zoni. EU takođe planira predstavljanje sistema za elektronsko odobrenje putovanja (ETIAS), sličnog američkom Elektronskom sistemu za odobrenje putovanja (ESTA), koji SAD primjenjuju za međunarodne posjetioce.

Ove mjere omogućiće EU da pažljivije prati priliv ljudi. Uvešće dodatnu administraciju za posjetioce, poput britanskih građana koji putuju na odmor u Španiju. Neki građani EU će takođe osjetiti uticaj ovih mjera. Kao odgovor na poteze EU, Velika Britanija je uvela Elektronsko odobrenje za putovanje, sistem sličan ETIAS-u.

Međutim, uprkos troškovima, ove promjene nisu izazvale političke reakcije. Nije došlo do pobune zbog birokratskih procedura ili zbog dodjeljivanja dodatnih ovlašćenja Briselu. Jednostavno, duh vremena se promijenio među stanovnicima EU, a granične kontrole su popularne. Euroskeptici više ne kritikuju EU zbog slabosti na granicama. Umjesto toga, žele da ide dalje. Krajnja desnica zagovara jačanje Fronteksa, agencije EU za zaštitu granica i obale, čiji bivši direktor sada predstavlja Nacionalni front Marin le Pen u Evropskom parlamentu.

Populisti sa desnice sada takođe podržavaju kolektivna rješenja EU za druge povezane izazove. Italijanska premijerka Đorđa Meloni 2023. je čak podržala obnovljeni migracioni pakt EU. Viktor Orban, koji nije pristalica ovog pakta, zagovarao je bliže odnose između bloka od 27 članica i Turske. Krajem 2024, mađarski lider posjetio je predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana kako bi razgovarao o potencijalnim pregovorima o Ukrajini, ali i o Siriji nakon Bašara al-Asada. Nema sumnje da će Orban podržati obnovu sporazuma o izbjeglicama iz 2016. s Turskom, s obzirom na to da je EU zaključila sličan sporazum s Egiptom vrijedan 7,4 milijarde eura. Proširenje Šengena na bugarsko-tursku granicu poslužiće kao argument za finansijsku pomoć Brisela Ankari kako bi se omogućio povratak barem dijela od 3,9 miliona Sirijaca koji žive na turskoj teritoriji.

Fokus na granice jasno odražava odbrambeni mentalitet koji preovladava u Evropi. Ne tako davno, EU je imala ambicije da preoblikuje svijet prema svojoj slici. Danas je glavni cilj zaštita od prijetnji koje dolaze izvana. Nova Evropska komisija ima portfelje poput odbrane i ekonomske bezbjednosti. Pozdravimo svi Tvrđavu Evropu.

Članak preuzet sa carnegieendowment.org

Preveo: S. STRUGAR

Bonus video: