r

Eksperti: Požar na ruskom špijunskom brodu otkriva loše stanje mediteranske flote

Brod "Kildin", star 55 godina, zapao je u nevolju prošlog četvrtka kod sirijske obale, kada su plamen i gust crni dim počeli da izlaze iz njegovog dimnjaka

4102 pregleda 5 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Požar na ruskom špijunskom brodu kod obale Sirije naglasio je loše stanje ruske mornarice, dok njeno uporište u Mediteranu visi o koncu, tvrde analitičari i zapadne obavještajne službe, prenosi Gardijan.

Brod "Kildin", star 55 godina, zapao je u nevolju prošlog četvrtka kod sirijske obale, kada su plamen i gust crni dim počeli da izlaze iz njegovog dimnjaka. Posada je podigla dva crna signala na jarbol, što je označavalo da više nemaju kontrolu nad plovilom.

Obližnji teretni brod pod zastavom Togoa, "Milla Moon", obaviješten je da ruskim brodom ne može da se upravlja i upozoren da ostane najmanje dva kilometra udaljen. Ruska posada okupila se na palubi "Kildina" i otkrila čamce za spasavanje, ali nije tražila pomoć. Nakon pet sati borbe s vatrom, brod je ponovo pokrenuo motore i nastavio put.

Prema zapadnim obavještajnim službama, brod je bio u istočnom Mediteranu kako bi pratio događaje u Siriji nakon pada saveznika Moskve Bašara al-Asada u decembru, dok je ruska mornarica počela da povlači vojnu opremu iz dijela luke Tartus pod njenom kontrolom.

Zapadni izvori tvrde da požar na "Kildinu", nakon još jednog požara dva mjeseca ranije na ruskoj raketnoj fregati "Admiral Gorškov", pokazuje da je prisustvo Rusije u regionu u stanju raspada. Istovremeno dok je "Kildin" bio u nevolji, dva druga ruska broda, desantni brodovi "Ivan Gren" i "Aleksandar Otrakovski", takođe su privremeno ostali bez navigacione kontrole.

Majkl Kofman, ekspert za rusku vojsku pri Karnegijevoj zadužbini za međunarodni mir, kaže da kvarovi na ruskim brodovima nisu novost i da se ne dešavaju samo u Mediteranu.

"Ruska mornarica se kroz istoriju borila sa problemima održavanja i spremnosti. Požari nisu rijetkost. Operacije nesumnjivo uzimaju danak, a ruska flota nema adekvatne mogućnosti za održavanje i podršku," rekao je Kofman.

Ovi problemi mogli bi postati ozbiljniji ako novi vlastodršci u Damasku, Hajat Tahrir al-Šam (HTŠ), uskrate Rusiji korišćenje baze u Tartusu. Moskva je do sada održala minimalno prisustvo u post-Asadovoj Siriji, u Tartusu i vazdušnoj bazi Hmeimim, ali dugoročne namjere nove vlade prema snagama koje su podržavale Asadov režim i dalje su nejasne.

Prošle sedmice, HTŠ je otkazao ugovor iz 2019. sa ruskom kompanijom, čime je okončana njena kontrola nad komercijalnom lukom Tartus, za koju je Moskva imala ambiciozne planove kao čvorište od 500 miliona dolara za izvoz ruskih poljoprivrednih proizvoda u širi region Bliskog istoka. To je bio loš znak i za rusku vojnu bazu, rekao je Sidart Kaušal, viši istraživač pomorske moći pri Kraljevskom institutu za odbrambene studije (RUSI) u Londonu.

"Otkazivanje komercijalnog aranžmana nagovještava lošu sudbinu mornarice, s obzirom na to koliko su komercijalne i strateške pozicije bile povezane", rekao je Kaušal.

Gubitak Tartusa bi postojeće probleme ruske mornarice pretvorio u ozbiljnu krizu, tvrdi on.

"Ruska mornarica nakon Hladnog rata nije bila dizajnirana za dugotrajne misije. Gradili su manja plovila koja su mogla biti brzo proizvedena i opremili ih velikim brojem projektila. To je korisno za odbranu obalnih voda, ali na dužim misijama, manja plovila imaju znatno veće probleme s održavanjem", objasnio je Kaušal.

"Ovo je uvijek bio problem za Ruse, ali će postati još ozbiljniji ako izgube Tartus", istakao je.

Moskva traži alternative u Mediteranu, ali sve opcije su problematične, prema izvještaju RUSI-ja koji su napisali Kaušal i komandant Edvard Blek, bivši oficir britanske kraljevske mornarice specijalizovan za razminiranje.

Alžir je dugogodišnji saveznik Rusije, ali aktivnosti Moskve u Maliju, gdje plaćenici Vagner grupe podržavaju vojnu huntu, stvorile su razdor između dvije zemlje.

U građanskom ratu u Sudanu, Rusija je prošle godine promijenila savezničku stranu, prešavši sa Snaga za brzu podršku na Sudanske oružane snage, u pokušaju da osigura pristup luci Port Sudan na Crvenom moru. Međutim, pristup Mediteranu iz te luke zavisi od prolaska kroz Suecki kanal, a pregovori sa vlastima Sudana su u zastoju.

Treća opcija mogla bi biti istočna Libija, gdje su dvije luke, Tobruk i Bengazi, pod kontrolom ruskog saveznika, generala Halife Haftara, a u regiji se već nalazi oko 2.000 ruskih plaćenika.

Izvještaj RUSI-ja sugeriše da bi ruska baza u Libiji bila najizglednija alternativa Tartusu, ali upozorava da bi to učinilo rusku oslabljenu mediteransku flotu zavisnom od Haftara i njegovih budućih političkih saveza, što nosi velike političke rizike za Moskvu.

Bonus video: