Evropljani koji su svjedočili kako im se demokratija ruši pred očima imaju nekoliko savjeta za Amerikance koji sada ulaze u drugu eru Donalda Trampa i brinu o trajnosti svojih prava i sloboda: ostanite ujedinjeni, zaštitite svoje građanske institucije i nikada, nikada ne odustajte.
Građani centralne i istočne Evrope su dugo navikli da primaju savjete od brojnih dobronamjernih američkih organizacija o tome kako da zaštite svoje krhke demokratije nakon pada Berlinskog zida. Sada, nakon samo 10 dana Trampovih izvršnih naredbi i čistki u državnoj službi, savjeti počinju da teku u suprotnom smjeru.
Kada su Srbi svrgnuli diktatora Slobodana Miloševića u revoluciji 2000. godine, ostavili su autokratiju iza sebe, ali je krhka demokratija zemlje postepeno slabila tokom proteklih nekoliko godina pod aktuelnim predsjednikom Aleksandrom Vučićem. Njihova lekcija je da ništa ne treba uzimati zdravo za gotovo.
“Nikada mi se nije dopadala metafora o žabi u vodi koja se postepeno zagrijava, ali se to vrlo dobro odnosi na našu situaciju”, kaže Srđan Cvijić iz Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku.
“Jedna po jedna odluka, naš režim je lišio Srbiju njenog demokratskog sistema. To se nije desilo preko noći. Prvo su zarobili medije, zatim pravosuđe, zatim druge nezavisne institucije, zatim su počeli da namještaju izbore, i na kraju pokušavaju da nas liše prava na slobodu okupljanja.
“Zato je moj savjet Amerikancima da se nikada ne opuštaju, da uvijek budu na oprezu, demokratija nije data, čak ni u zemlji slobodnih”, rekao je Cvijić. “Stvari mogu ići unazad, morate se svakodnevno boriti za svoja prava, inače će vam ih neko oduzeti.
“Najvažnija stvar koju treba braniti je solidarnost i ljudska pristojnost”, dodao je Cvijić. “Ne dozvolite neprijateljima demokratije da spuste vaše sopstvene standarde političkog ponašanja.”
Marta Pardavi, kopredsjednica Mađarskog helsinškog odbora, ima sličnu poruku. Ona takođe ima dugogodišnje iskustvo mirnog otpora demokratskom nazadovanju. Od kada je prvi put izabran za premijera 2010. godine, Viktor Orban i njegova stranka Fides agresivno su urušavali nezavisnost mađarskog pravosuđa, medija i vodili pravne bitke protiv civilnog društva.
Pardavi ističe da je važno izbjeći zamku oponašanja političkih taktika onih na vlasti.
“Izbjegavajte mentalitet opsade koji, čak i nenamjerno, podstiče polarizaciju. Polarizacija podriva povjerenje u javne institucije kao što su mediji i sudovi”, rekla je.
“Što je niži nivo javnog povjerenja u te institucije, lakše ih je zarobiti. Težite jačanju institucija jačanjem povjerenja javnosti u njih. Zauzvrat, osigurajte da te demokratske institucije zaslužuju to javno povjerenje obavljajući svoje dužnosti pošteno i efikasno. Držite ih odgovornim”.
Dok većina lekcija iz Evrope dolazi iz bivših komunističkih zemalja u centralnoj i istočnoj Evropi, italijanske demokrate takođe imaju relevantno iskustvo. Osamdeset godina nakon Drugog svjetskog rata, stranka sa fašističkim korijenima došla je na vlast na izborima 2022. Njena premijerka, Đorđa Meloni, Trampova miljenica, u procesu je učvršćivanja vlasti kroz ustavnu reformu.
Natali Toči, direktorka Instituta za međunarodne odnose u Rimu, kaže da italijanske liberalne demokrate do sada nisu briljirale u odbrani demokratskih normi, ali imaju neke osnovne lekcije za Amerikance.
“Kratak odgovor je institucije, institucije, institucije (i podjela vlasti između njih)”, rekla je Toči. “Do sada je to ono što je ograničilo štetu u Italiji”.
Igor Bandović, direktor Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku, ocijenio je da Trampovo otpuštanje 18 državnih nadzornika na početku mandata sugeriše da on ubrzava neliberalni priručnik koji je u Srbiji i te kako poznat.
“To je obrazac koji sam već vidio - onaj koji počinje tihim ukidanjem nadzora i završava se institucijama koje služe samo onima na vlasti”, rekao je Bandović. “SAD još uvijek imaju jake institucije i glasnu opoziciju, ali gledajući kako se ovi nadzornici otpuštaju, pitam se: da li je ovo način na koji to počinje?”
Male svakodnevne bitke
Slovačka je vidjela koliko brzo demokratske norme mogu da se uruše. Trenutni premijer, Robert Fico, došao je na vlast 2023. godine. Njegova stranka Smer je osvojila samo 23 odsto glasova, ali je uspio da sastavi koaliciju s kojom je preoblikovao zemlju za manje od dvije godine.
On je zatvorio kancelariju specijalnog tužioca koja je otvorena sa ciljem borbe protiv korupcije, postepeno proširio političku kontrolu nad državnim i privatnim medijima, očistio kulturne institucije i postavio lojaliste da upravljaju, dok se udvarao Vladimiru Putinu kao političkom savezniku.
“Sada možemo vidjeti u Slovačkoj koliko su važne institucije - i ne samo institucije poput sudova ili policije, već i kulturne institucije na periferiji”, rekla je Monika Kompanikova, književnica i novinarka. Ona smatra da se odbrana demokratskih normi sastoji od mnogih malih bitaka, koje se vode svakodnevno.
“Ljudi moraju biti svjesni da svaki korak preko linije koji tolerišemo pomjera tu liniju”, rekla je Kompanikova, podsjećajući Amerikance da je retorika važna, kao jedan od frontova na kojem se demokratija dobija ili gubi.
“Na primjer, ako tolerišemo članove vlade koji su verbalno nasilni prema ženama, uvredljiv jezik će postati standardizovan, a kasnije se čak i zakon može promijeniti u korist zlostavljača”.
Poljska je prošla kroz osam godina demokratskog nazadovanja pod desničarskom populističkom strankom Pravo i pravda, koja je oslabila pravosuđe i pretvorila državnu televiziju u propagandni aparat partije. Međutim, uprkos monopolizaciji državnih medija, partija je na kraju izgubila vlast 2023. godine kada je na parlamentarnim izborima zabilježena rekordna izlaznost, posebno među mladim Poljacima. Poljska je primjer kako se antidemokratski talas može preokrenuti.
Uloga nezavisnih medija
Paulina Milevska iz Helsinške fondacije za ljudska prava u Poljskoj tvrdi da je jedan od razloga zbog kojih je demokratija uspjela da se izbori bio otpor privatnih medija, od kojih je oko 70 odsto ostalo nezavisno tokom perioda neliberalizma.
“Ono što je nekim medijima pomoglo bilo je to što su osnovali sopstvene fondacije, tako da nisu morali da se ugase ili prodaju. Počeli su da dobijaju velike donacije od bogatih pojedinaca”, rekla je Milevska.
Dodala je da su se neki medijski startapi, koji su nastali kao odgovor na dolazak stranke Pravo i pravda na vlast, gotovo u potpunosti finansirali od pretplata čitalaca. Pošto su bili novi na medijskoj sceni, uspjeli su da zaobiđu opšte nepovjerenje u starije novinske kuće, posebno među mlađim čitaocima.
Pored toga, nezavisne poljske organizacije prikupljale su sredstva za pravnu zaštitu kako bi se suprotstavile pravnim taktikama zastrašivanja koje su sprovodili vladajuća partija i njeni saveznici, pokušavajući da tužbama uguše kritičke medije. Milevska je rekla da je opstanak nezavisnih medija pomogao u stvaranju uslova za rekordnu izlaznost na izborima 2023. koja je okončala neliberalnu eru Poljske - što bi mogla biti lekcija za SAD.
“Bilo je oko 30 različitih kampanja prije izbora koje su promovisale glasanje kao kao kul, seksi, kao nešto što želite da uradite”, rekla je Milevska. “Činjenica da su i dalje postojali nezavisni mediji gdje je mogla da se vodi ova kampanja… svakako je bila presudna”.
Zajednička poruka evropskih prodemokratskih aktivista je: nastavite borbu.
Pavel Slunkin, bivši diplomata iz Bjelorusije, rekao je: “Najgore što Amerikanci sada mogu da urade jeste da se povuku iz politike.”
Bjelorusija je imala samo kratko iskustvo sa demokratijom prije nego što je Aleksandar Lukašenko preuzeo predsjedničku funkciju 1994. godine i zatvorio vrata za sobom. On je nedavno započeo sedmi uzastopni mandat, nakon izbora koji su uveliko kritikovani kao prevara.
Slunkin, koji je podnio ostavku na diplomatsku funkciju 2020. u znak protesta protiv smrti demokratije u svojoj zemlji, smatra da Amerikanci ne bi smjeli da upadnu u zamku samozadovoljstva, pretpostavljajući da mogu da “prespavaju” sljedeće četiri godine i da će se politički klatno automatski vratiti nazad.
Lekcija iz Bjelorusije, tvrdi on, jeste da se demokratske institucije mogu brzo potkopati kada lojalnost postane glavni kriterijum za dobijanje posla u državnoj službi, umjesto zasluga, što je trend koji je već prisutan u Vašingtonu.
“Tako sve počinje, i za četiri godine cijela zemlja može izgledati potpuno drugačije”, rekao je Slunkin. “Autoritarizam nije nešto što se dešava preko noći. To je proces prelaska jedne crvene linije za drugom tokom vremena, bez otpora.”
Priredila: A. Š.
Bonus video:
