NATO savez je pažljivo osmislio samit u Hagu ove sedmice kako bi učvrstio sopstvenu poziciju udovoljavajući američkom predsjedniku Donaldu Trampu novim, ambicioznim ciljem vojne potrošnje. Međutim, skup bi mogao biti zasjenjen posljedicama američkih vojnih udara na Iran, navodi Rojters.
Dvodnevno okupljanje ima i zadatak da pošalje poruku ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu da je NATO jedinstven, uprkos Trampovim ranijim kritikama saveza, i odlučan je da proširi i unaprijedi svoju odbranu kako bi odvratio svaki potencijalni napad iz Moskve.
Samit i završna deklaracija biće kratki i fokusirani na ispunjavanje Trampovog zahtjeva da se za odbranu izdvaja pet odsto BDP-a, što je značajan skok u odnosu na sadašnji cilj od dva odsto. On bi trebalo bi da se ostvari većim ulaganjima kako u same vojne kapacitete, tako i u druge aspekte povezane sa bezbjednošću.
Međutim, španski premijer Pedro Sančez narušio je pripreme generalnog sekretara NATO-a Marka Rutea prošle sedmice, kada je rekao da Madrid ne mora da se povinuje novom cilju potrošnje, iako je Španija odobrila završnu deklaraciju samita.
NE PROPUSTITE
Rute je juče insistirao da Španija nema pravo na izuzeće i da je NATO “apsolutno uvjeren” da će Madrid morati da dostigne novi cilj kako bi ispunio svoje vojne obaveze u okviru saveza.
“NATO kao savez ne poznaje izuzeća, paralelne dogovore, itd., jer svi moramo da damo doprinos”, rekao je Rute novinarima u Hagu.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski morao je da se zadovolji pozivom na večeru uoči samita umjesto učešćem na zvaničnoj sjednici lidera u srijedu, zbog svog napetog odnosa sa Trampom.
Rojters ističe da američko bombardovanje iranskih nuklearnih postrojenja tokom vikenda čini ishod samita daleko manje predvidivim nego što bi to želio Rute, bivši premijer Holandije i domaćin okupljanja u svom rodnom gradu, i druge zemlje članice.
Dodaje da će mnoge stvari zavisiti od konkretne situacije na Bliskom istoku u trenutku održavanja samita, na primjer, da li je Iran odgovorio na američke udare, kao i od toga da li će lideri NATO-a pokrenuti to pitanje u razgovorima s Trampom ili u izjavama za medije.
Ako sastanak ne protekne po planu, NATO rizikuje da djeluje slabo i podijeljeno, u trenutku kada se evropske članice suočavaju sa onim što smatraju najvećom prijetnjom od kraja Hladnog rata - Rusijom - dok se istovremeno pripremaju za moguće povlačenje američkih trupa sa kontinenta.
Putin je juče odbacio tvrdnje NATO-a da bi Rusija mogla da napadne neku članicu saveza, nazivajući ih lažima koje Zapad koristi kako bi opravdao ogromnu vojnu potrošnju.
Prema novom NATO planu izdvajanja za odbranu, zemlje bi trošile 3,5 odsto BDP-a na “osnovnu odbranu”, poput naoružanja i trupa, i dodatnih 1,5 odsto na ulaganja povezana s bezbjednošću, poput prilagođavanja puteva, luka i mostova za vojnu upotrebu, zaštite gasovoda i prevencije sajber napada.
Takvo povećanje, koje bi se uvodilo postepeno tokom deset godina, značilo bi dodatne stotine milijardi dolara za vojne svrhe.
Prošle godine članice saveza kolektivno su potrošile oko 2,6 odsto ukupnog BDP-a NATO-a na osnovnu odbranu, što je iznosilo oko 1,3 biliona dolara, prema procjenama NATO-a. Ogroman dio tog iznosa potekao je iz Sjedinjenih Država, koje su same potrošile skoro 818 milijardi dolara.
Vašington je jasno stavio do znanja da je vrijeme da Evropljani preuzmu veći dio finansijskog i vojnog tereta sopstvene odbrane.
Evropski lideri poručuju da su shvatili poruku, ali žele postepenu i uređenju tranziciju, bojeći se da bi Putuin mogao iskoristiti bilo kakve praznine u odbrambenim kapacitetima.
Posebno žele da naglase posvećenost potrošnji, jer je Tramp ranije prijetio da neće braniti saveznike koji ne izdvajaju dovoljno za odbranu.
Pripremljeni nacrt završne deklaracije samita, koji su NATO vlade usaglasile i u koji je Rojters imao uvid, glasi: “Ponovo potvrđujemo našu čeličnu posvećenost kolektivnoj odbrani, kako je predviđeno u članu 5 Vašingtonskog sporazuma - napad na jednog je napad na sve.”
Dok mnoge evropske zemlje vide Rusiju kao sve veću prijetnju, Tramp je izrazio želju za boljim ekonomskim odnosima s Moskvom. Evropljani smatraju da bi to omogućilo Rusiji da dodatno ojača svoju vojsku i još više im zaprijeti.
Slično tome, mnogi Evropljani s velikom dozom opreza gledaju na Trampove pokušaje da umanji diplomatsku izolaciju Rusije, u sklopu njegovih napora da postigne sporazum kojim bi okončao rat u Ukrajini.
Kratka izjava sa samita sadržaće samo jednu referencu na Rusiju kao prijetnju evroatlantskoj bezbjednosti i još jednu o posvećenosti saveznika podršci Ukrajini, kazale su diplomate.
Rute na ispitu
Rute (58), poznat kao majstor snalaženja u političkim i finansijskim zamkama, pažljivo je organizovao raspored samita kako bi izbjegao dalja trvenja između Trampa i evropskih lidera oko pitanja kako se postaviti prema Rusiji.
“Većina, da kažemo svi saveznici, osim SAD, vide Rusiju kao pravu prijetnju i kao glavnog pokretača odbrane NATO-a. Ali ne i Tramp. On to vidi kao priliku, i ta razlika je postala ogromna”, rekao je Sten Rining, direktor Danskog instituta za napredne studije i autor knjige “NATO: Od Hladnog rata do Ukrajine, istorija najmoćnijeg saveza na svijetu”.
Umjesto da se bavi Rusijom, Kinom i Iranom, samit je organizovan tako da uspije “u smislu da mogu objaviti kako je savez jedinstven i složan oko pitanja vojne potrošnje, dodao je Rining.
Rute je blizak sa Zelenskim i bezrezervno podržava Ukrajinu. Ipak, kada je riječ o ulozi NATO-a, on hoda po ivici, piše Rojters.
Rining kaže da bi neslaganje oko Rusije, koje je za sada stavljeno po strani, moglo na kraju postati najveći izazov za Ruteov mandat.
Za Rutea “sada nije trenutak da dozvoli razbijanje saveza”, rekao je, ali na duže staze “to će biti njegov liderski izazov”.
Za sada, Rute je samo nastojao da uvjeri Trampa da je Evropa spremna da preuzme veću odgovornost za sopstvenu odbranu.
“Ovaj samit se tiče evroatlantskog prostora, osiguravanja da možemo da se odbranimo od Rusa - Rusa koji veoma brzo obnavljaju svoje kapacitete”, rekao je juče novinarima.
“Da budemo u stanju da se odbranimo i od Kine, koja takođe ubrzano jača svoje kapacitete, uključujući 1.000 nuklearnih bojevih glava do 2030. godine. Dakle, zaista moramo da trošimo više, proizvodimo više i da održimo Ukrajinu jakom”.
Bonus video:
