Već dvije decenije Ramzan Kadirov je gvozdena pesnica Kremlja u Čečeniji. Kao nagradu za brutalno gušenje pokreta za nezavisnost, dozvoljeno mu je da vlada tim regionom kao sopstvenim feudom - eliminišući rivale, protivnike i separatiste.
Međutim, izgleda da je 48-godišnji Kadirov ozbiljno bolestan, što predstavlja novi izazov za predsjednika Vladimira Putina u dijelu južne Rusije gdje su ratovi 1990-ih i 2000-ih odnijeli desetine hiljada života. Kada taj autoritarni lider napusti političku scenu, ko će moći da zadrži brutalnu kontrolu koju je on uspostavio nad tim dijelom Kavkaza?
Moguće je da Kadirov planira da ga naslijedi njegov 17-godišnji sin, koji se nedavno oženio i tim povodom dobio čestitke i od Putina. Međutim, to bi zahtijevalo zaobilaženje ruskog zakona koji nalaže da regionalni lideri moraju imati najmanje 30 godina.
Postoje i drugi pretendenti, uključujući čovjeka koji je predvodio akciju hapšenja i zlostavljanja homoseksualaca, kao i onog koji je otišao da ratuje za Rusiju u Ukrajini.
Tokom godina Kadirov je postao jedinstvena figura u Putinovoj autokratiji - uživajući daleko veću slobodu i izdašnije subvencije od ostalih regionalnih lidera. Komanduje onim što praktično predstavlja njegovu ličnu vojsku. U svojoj pretežno muslimanskoj republici nametnuo je stroga islamska pravila koja su u suprotnosti s ruskim zakonima, a vodio je i neku vrstu sopstvene spoljne politike, gradeći odnose s monarhijama iz Zaliva i zauzimajući stavove koji se ne poklapaju uvijek s pozicijama Kremlja.
Čečenija je jedini region izuzet iz ruske mobilizacije oko 300.000 muškaraca nakon invazije na Ukrajinu 2022. godine. Ipak, vlasti su slale neke Čečene na front kao vid kazne, kazali su za “Njujork tajms” aktivisti za ljudska prava. Mada je Kadirov u ranoj fazi rata poslao određene snage, ubrzo je postalo jasno da se oni ne uključuju ozbiljno u borbe, zbog čega su dobili nadimak “TikTok vojnici”.
“Kadirov je jedan od aduta Kremlja, još jedan centar moći - pored vojske, obavještajne službe ili ministarstva unutrašnjih poslova”, rekao je Oleg Orlov, kopredsjednik grupe za ljudska prava Memorial, dobitnika Nobelove nagrade za mir, koji dokumentuje kršenja ljudskih prava u Čečeniji još od 1990-ih. Uprkos njegovim očiglednim prestupima, dodao je, “Kremlj je zadovoljan Kadirovom upravo takvim kakav jeste”.
Kremlj je još u ranoj fazi odlučio da lojalnost porodice Kadirov i stabilnost u Čečeniji “kupi” velikom državnom potrošnjom, prepuštajući Kadirovima da upravljaju regijom od 1,5 miliona stanovnika na način koji sami izaberu
Nije poznato od čega tačno boluje Kadirov, a ruske vlasti se nisu oglasile povodom brojnih nagađanja i glasina koje su redovna tema razgovora u Čečeniji i šire. Međutim, njegova slabost postaje sve očiglednija od 2023. godine u video snimcima koji se prikazuju u ruskim medijima.
Njegov kabinet je u maju objavio sumoran video u kojem se Kadirov, u crnoj dukserici sa kapuljačom preko glave, kreće usporeno, uz poruku u kojoj izražava gađenje prema tračevima o svom zdravstvenom stanju, ali ih ne demantuje.
“Sve češće slušam glasine o svojoj bolesti, da ću uskoro umrijeti, da mi nije ostalo još mnogo vremena”, čuje se na snimku glas, koji ne pripada Kadirovu. “Svako ljudsko biće korača putem bolesti i smrti. Samo Onaj koji nam je dao dah, može odrediti koliko ćemo dugo živjeti”, dodaje se.
Nekada strastveni korisnik društvenih mreža i gotovo svakodnevni domaćin javnih skupova, Kadirov je sada često dugo odsutan iz javnosti. U junu se u lokalnim televizijskim izvještajima pojavio manje od deset puta. U istom periodu prošle godine, pojavljivao se gotovo svakodnevno.
“Ljudi u Čečeniji pomno prate njegovu zdravstvenu krizu: u ovim trenucima je teško ne primijetiti koliko je bolestan”, rekao je za “Njujork tajms” Tumso Abdurahmanov, izgnani kritičar Kadirova, koji je preživio pokušaj atentata u Švedskoj. “Na javnim događajima vidimo koliko mu je teško da govori, niko više ne sumnja da je bolestan.”
Posljednjih godina Kadirov je svoje sinove i kćerke postavljao na visoke funkcije u lokalnoj vlasti - od policije do oblasti kulture. Ovog proljeća njegov treći sin Adam Kadirov (17), imenovan je za sekretara Savjeta bezbjednosti Čečenije i Kadirovog predstavnika u regionalnom ministarstvu unutrašnjih poslova. Tinejdžer je u roku od 10 dana dobio dvije medalje, uključujući jednu za aktivnu vojnu službu.
Još uvijek je daleko ispod starosne granice potrebne za imenovanje na mjesto regionalnog lidera. Ali Ramzan Kadirov je i sam preuzeo vlast, mada ne i zvaničnu titulu, dok je bio u dvadesetim, uz podršku Putina.
Ranije ovog mjeseca, Kadirov je s ponosom na Telegramu objavio Putinove čestitke povodom Adamovog raskošnog vjenčanja.
Sloboda govora je u Čečeniji ukinuta još prije nekoliko godina, i nijedna javna kritika Ramzana Kadirova ili njegove porodice nije dozvoljena. Međutim, Čečeni koji žive u egzilu kažu da su njihovi prijatelji i rođaci kod kuće zgroženi prizorom tinejdžera koji je prošle godine završio srednju školu, a sada predsjedava sastancima bezbjednosnih zvaničnika dovoljno starih da mu budu djedovi.
Ti prizori su “apsurdni; ljudi se smiju”, rekao je Abdurahmanov, popularni bloger koji je pobjegao iz Čečenije 2016. godine. “Potpuno je nadrealno gledati odrasle muškarce sa stvarnim vojnim odlikovanjima kako podnose izvještaje i ulaguju se jednom djetetu.”
Da li će mlađi Kadirov zaista naslijediti očevu moć, i kada, ostaje neizvjesno. Analitičari navode i dvojicu lokalnih političara, koji su se posljednjih godina istakli u javnosti, iako se oni sami nisu javno izjasnili o svojim ambicijama.
Magomed Daudov, dugogodišnji saradnik Kadirova koji je postao globalno poznat 2017. kao vođa navodne kampanje protiv homoseksualaca u regionu, sada često predsjedava važnim događajima u Kadirovom odsustvu, čitajući poruke bolesnog lidera.
Drugi potencijalni nasljednik, s jakim vezama s Kremljom, jeste Apti Alaudinov, 51-godišnji bivši visoki bezbjednosni zvaničnik Čečenije, koji je preživio smjenu 2021. tako što se dobrovoljno prijavio da ratuje u Ukrajini. Tamo je postao jedan od glavnih portparola s prve linije fronta za ruske televizije. Njegove ratne zasluge se trenutno visoko kotiraju kod ruske političke elite.
Ramzanov otac, Ahmad Kadirov, bio je vjerski lider koji je tokom 1990-ih podržavao pobunjenike u čečenskoj borbi protiv Rusije. Stariji Kadirov je 2000. promijenio stranu, a smatra se da je tada politički procijenio da bi Čečenija bolje prošla uz Rusiju nego kao nezavisna, i Putin ga je postavio za vođu tog regiona.
Nakon što mu je otac ubijen u atentatu 2004, Ramzan Kadirov je konsolidovao vlast. Njegovi rivali i kritičari su ubijani, kako u zemlji tako i u inostranstvu, a njegovo kršenje ljudskih prava izazvalo je međunarodnu osudu. Poznato je da njegovi saveznici proizvoljno hapse i muče ljude i da im oduzimaju imovinu.
Kremlj je još u ranoj fazi odlučio da lojalnost porodice Kadirov i stabilnost u Čečeniji “kupi” velikom državnom potrošnjom, prepuštajući Kadirovima da upravljaju regijom od 1,5 miliona stanovnika na način koji sami izaberu. Kadirov imenovanjem svoje djece na visoke funkcije ima kontrolu nad time gdje i kome taj novac odlazi.
Velikodušan odnos Moskve prema Čečeniji i dalje izaziva čuđenje. Novinari u Kursku su nedavno primijetili da Čečenija ove godine dobija oko 700 miliona dolara državnih subvencija - otprilike 15 puta više od regiona Kursk, koji se još uvijek oporavlja od ukrajinskog upada i kratkotrajne okupacije.
Kadirov je sredstva iz Kremlja iskoristio za obuku najmanje 25.000 vojnika, koji, prema ocjenama analitičara, funkcionišu kao njegova privatna vojska - uprkos formalnoj pripadnosti ruskim bezbjednosnim snagama.
Dogovor “novac za stabilnost” vjerovatno će opstati i nakon što Kadirov ode, “sve dok je savezna vlada dovoljno jaka i bogata da finansira Čečeniju”, rekla je Jekaterina Šulman, saradnica u Karnegi centru za Rusiju i Evroaziju u Berlinu.
Kremlj, prema njenim riječima, vjerovatno neće doživjeti ozbiljnije potrese u Čečeniji, osim ako presuše subvencije.
Stanovnici Čečenije, od kojih mnogi strahuju od Kadirova i njegovih saveznika, prate izvještaje o njegovom zdravlju s pomiješanim osjećajem nade i strepnje.
Dvadesetsedmogodišnja stanovnica Groznog, koja je zbog vlastite bezbjednosti željela da ostane anonimna, rekla je da je dugotrajno odsustvo Kadirova unijelo suptilne promjene u svakodnevni život.
Javni događaji, kojima je ranije lično predsjedavao Kadirov, sada su rijetki, kazala je, a i “stalni tok prijetnji koje su vlasti emitovale putem televizije” protiv kritičara ili običnih građana, gotovo da je nestao. “Ljudi tiho, poluglasno govore o njegovoj bolesti, s osjećajem tjeskobe”, rekla je. “Uglavnom im je žao zbog njega, ali i strahuju šta će se desiti kada ga više ne bude.”
Priredila: N. B.
Bonus video:
