Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je prošlog mjeseca potpisao zakon kojim se državnom tužiocu Ukrajine daju nova ovlašćenja nad dvjema ključnim državnim agencijama: Nacionalnim biroom za borbu protiv korupcije i Specijalizovanim tužilaštvom za borbu protiv korupcije. Obje institucije su osnovane uz entuzijastičnu podršku Zapada nakon Revolucije iz 2013–2014. godine.
Hiljade Ukrajinaca odmah su izašle na ulice Kijeva i drugih većih gradova, sa parolama poput „Korupcija ubija” i „Ukrajina nije Rusija”. To su bili prvi veliki antivladini protesti od početka totalne ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine.
Time je prekinut prećutni dogovor da je kritika vlasti za vrijeme rata jeres.
Potpisivanje zakona takođe je izazvalo najtežu krizu do sada u odnosima Kijeva s Evropskom unijom i Međunarodnim monetarnim fondom. Postojao je rizik da bude zarznuto do 60 milijardi eura pomoći povezane s EU. A onda je Zelenski napravio zaokret. Umjesto da istraje u svojoj odluci, on je promijenio kurs i vratio nezavisnost agencijama za borbu protiv korupcije.
Ispostavlja se da bi masovni protesti i međunarodni pritisak mogli biti najbolja strategija za odbranu demokratije. Ali Brisel bi trebalo da bude oprezan i da se ne zaljubljuje u antikorupcijske agencije. Nisu sve iste.
Zelenski je vjerovatno računao na prezir Donalda Trampa prema antikorupcijskim agencijama i na činjenicu da se Evropa generalno suzdržava od kritika na račun Ukrajine. Ali ta računica se pokazala pogrešnom
U istom trenutku kada su hiljade ogorčenih građana demonstrirale u Kijevu, hiljade podjednako ogorčenih Bugara izašle su na ulice Sofije, protestujući protiv zloupotrebe moći od strane nominalno nezavisne bugarske antikorupcijske komisije i zahtijevajući njeno ukidanje. Politički obojeno hapšenje gradonačelnika Varne učinilo je da komisija djeluje kao politički instrument koji se sada koristi za diskreditaciju i podrivanje opozicije.
Stvari dodatno komplikuje to što su upravo lideri koji sada traže ukidanje komisije isti oni koji su je osmislili i dali joj ovlašćenja da istovremeno sprovodi istrage i vrši hapšenja.
Da li je pouka u tome da podržavamo antikorupcijska tijela kada razotkrivaju grijehe naših protivnika, ali ih preziremo kada otkrivaju nepočinstva naših saveznika, ili je riječ o nečemu dubljem? Protesti u Bugarskoj pokazuju da su građani itekako svjesni razornog djelovanja korupcije, ali i da razumiju štetu koju izaziva zloupotreba institucija stvorenih da je iskorijene.
Suočen s dilemom da li da pravi nepopularne kompromise kako bi okončao rat ili da donosi nepopularne odluke kako bi nastavio borbu, Zelenski s pravom strahuje da bi sve češće optužbe za korupciju usmjerene ka njegovim saveznicima, čak i one sumnjive, mogle predstavljati ozbiljan rizik po njegovu vladu.
Mnogi Ukrajinci krive korupciju u državnim strukturama za fatalno kašnjenje u izgradnji odbrambenih utvrđenja i nedavne vojne neuspjehe zemlje. Takođe strahuju da bi sumorna predviđanja o ishodu rata mogla dodatno povećati rizik od krađa na najvišim nivoima vlasti. Za vladinog zvaničnika koji se osjeća ugroženim kod kuće, utočište u inostranstvu moglo bi izgledati primamljivo.
Kada je pokušao da učvrsti svoju moć ovim novim zakonodavstvom, Zelenski je vjerovatno računao na prezir Donalda Trampa prema antikorupcijskim agencijama i na činjenicu da se Evropa generalno suzdržava od kritika na račun Ukrajine. Ali ta računica se pokazala pogrešnom. Pogrešno je procijenio Evropu - i još gore, pogrešno je procijenio sopstveno društvo. Njegov potez bio je neiznuđena greška i neočekivan poklon Rusiji.
Ako danas korumpirane vlade dobiju moć da same odlučuju ko je korumpiran, demokratija neće imati nikakve šanse
Ono što zabrinjava Ukrajince nije samo očigledna nekažnjivost onih na vlasti, već i mogućnost da antikorupcijske institucije, ako padnu pod političku kontrolu, mogu postati oruđe za podrivanje demokratije - što Bugari svih političkih opredjeljenja vrlo dobro znaju.
Građani na ulicama Sofije trebalo bi jasno da stave do znanja i svojim liderima, i onima u Briselu, da institucionalni dizajn sam po sebi nije dovoljan da garantuje da su takozvane nezavisne institucije zaista nezavisne. Čini se da je javni protest posljednja linija odbrane ne samo od korupcije, već i od zloupotrebe moći.
Opasni pokušaj Zelenskog da potčini antikorupcijske agencije najvjerovatnije je bio motivisan željom da zaštiti svoje lojaliste koji su se našli pod istragom. Ali bugarski primjer ukazuje na to da neke vlade imaju i mračnije motive: vlade, naročito one koje su pod pritiskom, žele da preuzmu kontrolu nad antikorupcijskim tijelima ne samo da bi svojim ljudima obezbijedile imunitet, već i zato što žele da sprovode selektivnu pravdu i da se obračunavaju s političkim protivnicima.
Kada je Karl Luger, gradonačelnik Beča s kraja 19. i početka 20. vijeka, optužen da sarađuje sa brojnim Jevrejima iako je javno propovijedao antisemitizam, odgovorio je: „Ja odlučujem ko je Jevrej”. Ako danas korumpirane vlade dobiju moć da same odlučuju ko je korumpiran, demokratija neće imati nikakve šanse.
Komentar je objavljen u "Fajnenšl tajmsu"
Prevod: A.Š.
Bonus video:
