Parlament Francuske izglasao je juče rušenje vlade zbog njenih planova da obuzda rastući državni dug, čime je produbljena politička kriza, a predsjedniku Emanuelu Makronu nametnut zadatak da pronađe petog premijera za manje od dvije godine.
Fransoa Bajru, 74, stupio je na dužnost premijera prije samo devet mjeseci. On sada mora podnijeti ostavku, ostavljajući Makronu sve uži izbor mogućnosti, dok finansijska tržišta signaliziraju zabrinutost zbog političke i fiskalne krize u Francuskoj.
Pad vlade, prema ocjeni Rojtersa, gura drugu najveću ekonomiju eurozone dublje u močvaru slabog rasta, visokih troškova zaduživanja i tereta duga koji postaje jedan od najtežih u Evropi.
“Ne postoji povoljan scenario, nema izlaza, nema vjerodostojnog scenarija u kojem završavate sa istim obimom fiskalne konsolidacije”, rekao je Frederik Dukroz, šef makroekonomskih istraživanja u Pictet Wealth Managementu.
Bajru je zatražio glasanje o povjerenju zbog pritiska s kojim se Francuska suočava da popravi svoje finansije - pošto je prošlogodišnji deficit bio skoro duplo veći od granice EU od 3% ekonomskog učinka, a javni dug dostigao 113,9% BDP-a.
Međutim, opozicione partije nisu bile raspoložene da podrže njegove planirane uštede od 44 milijarde eura budžetu za narednu godinu, budući da se približavaju izbori za Makronovog nasljednika 2027. godine, prenio je Rojters.
“Vi imate moć da oborite vladu, ali nemate moć da izbrišete stvarnost”, rekao je Bajru poslanicima prije glasanja o povjerenju.
“Stvarnost će ostati neumoljiva: rashodi će nastaviti da rastu, a teret duga, već nepodnošljiv, postaće još teži i skuplji”, kazao je.
Bajru je šokirao čak i svoje saveznike iz redova centra kada je zatražio iznenadno glasanje o povjerenju, rekavši da mu je potrebna podrška parlamenta za mjere štednje kako bi se smanjio javni dug.
“Ovdje je u pitanju opstanak Francuske”, kazao je on juče.
Francuska, koja u petak očekuje odluku agencije o kreditnom rejtingu, sada plaća više za dugoročni dug nego Grčka i Španija, zemlje koje su bile u središtu dužničke krize bloka 2011, i gotovo isto koliko i Italija.
Pad vlade gura drugu najveću ekonomiju eurozone dublje u močvaru slabog rasta, visokih troškova zaduživanja i tereta duga koji postaje jedan od najtežih u Evropi.
Makron bi sada mogao da imenuje političara iz svoje centrističke manjinske vladajuće grupe ili iz redova konzervativaca za narednog premijera, ali bi to značilo ponavljanje strategije koja nije uspjela da donese stabilan savez. On bi takođe mogao da se okrene ulijevo i imenuje umjerenog socijalistu ili da izabere tehnokratu.
Francuska socijalistička partija je spremna da preuzme vlast ako to od njih zatraži Makron, rekao je Boris Valo, predsjednik poslaničke grupe te partije u parlamentu. “Spremni smo ako dođe da nas potraži”, rekao je Valo u Nacionalnoj skupštini uoči glasanja.
Svaki budući premijer će se, prema ocjeni Rojtersa, suočiti s velikim izazovima i morao bi da izgradi osjetljiv savez s predsjednikovim liberalnim blokom, koji se protivi mnogim idejama ljevice, uključujući povećanje poreza za najbogatije kako bi se popunile finansijske rupe Francuske.
Pad manjinske vlade produbiće probleme Francuske u trenutku kada Evropa traži jedinstvo pred ruskim ratom u Ukrajini, sve dominantnijom Kinom i trgovinskim tenzijama sa Sjedinjenim Državama.
Previranja ugrožavaju sposobnost Francuske da obuzda svoj dug, uz rizik od daljih snižavanja kreditnog rejtinga dok se širi razlika u obveznicama.
“Našoj zemlji je hitno potrebna racionalnost, a najpotrebnije joj je jedinstvo. Međutim, podjele prijete da prevladaju, što ugrožava imidž i ugled naše zemlje”, rekao je juče Bajru.
Društvene tenzije takođe rastu. Pojedine onlajn grupe pozvale su Francuze da u srijedu “blokiraju sve”, a glavne sindikalne centrale planiraju društvene akcije 18. septembra protiv planiranih budžetskih rezova.
Odlazak četvrtog premijera za manje od dvije godine naglašava političku krizu kakva se rijetko viđa u Francuskoj od uspostavljanja Pete republike 1958. godine. Ustav iz poslijeratnog perioda imao je za cilj da obezbijedi stabilno upravljanje stvaranjem moćnog, snažno centralizovanog predsjednika s jakom parlamentarnom većinom.
Umjesto toga, Makron, čiji je dolazak na vlast 2017. godine razorio politički pejzaž i njegove tradicionalne glavne partije, sada se bori s rascjepkanim parlamentom u zemlji koja nije navikla na izgradnju konsenzusa ili funkcionisanje kroz koalicije.
Kao šef države s ovlašćenjima u oblasti spoljne politike i nacionalne bezbjednosti, predsjednik direktno imenuje premijera koji vodi domaće poslove. Međutim, nakon što je Makron prošle godine raspisao vanredne parlamentarne izbore, Nacionalna skupština je podijeljena na tri bloka - ljevicu, centar i krajnju desnicu - bez apsolutne većine, što je stvorilo svojevrsnu političku blokadu i neslaganja oko budžeta.
Marin le Pen, liderka krajnje desnice, iskoristila je svoje obraćanje u parlamentu da ponovo pozove na nove vanredne izbore. “Ovaj trenutak označava kraj agonije jedne fantomske vlade”, kazala je Le Pen. Da bi izbjegao paralizu u Francuskoj, dodala je, Makron “sada ima samo jednu opciju – da raspiše nove (parlamentarne) izbore”. “Raspuštanje nije hir, već institucionalna poluga da se razbiju blokade i omogući demokratsko funkcionisanje”, rekla je ona.
Partija Nacionalno okupljanje imala bi koristi od novog glasanja i trenutno je u vođstvu u anketama, ali presuda za pronevjeru protiv Le Penove otežava, ako ne i onemogućava, njeno kandidovanje na potencijalnim izborima.
Iz Jelisejske palate je sinoć saopšteno da će Makron "narednih dana" imenovati novog premijera što znači da on ne planira da raspiše vanredne parlamentarne izbore, a ankete pokazuju da takav potez ne bi nužno donio većinu ijednoj stranci niti razbio političku blokadu.
Bonus video:
