Zatvaranje aerodroma u Alborgu, na sjeveru Danske, ove nedjelje, nakon što su dronovi ušli u njegov vazdušni prostor, samo je posljednje u nizu zatvaranja aerodroma zbog tih bespilotnih letjelica.
Dronovi su, navodno, primjećeni i iznad aerodroma u Esbjergu, Sonderborgu i Skridstrupu, na zapadu zemlje, a nekoliko dana ranije izazvali su privremenu obustavu letova i na aerodromu u Kopenhagenu, glavnom gradu Danske.
Danski ministar odbrane, Truls Lund Poulsen, rekao je da „sve ukazuje na to da je ovo djelo profesionalnog aktera“ i dodao da „sigurno ne izgleda kao slučajnost. Izgleda sistematski. Ovo bih definisao kao hibridni napad“. Ministar pravde, Piter Humelgor, rekao je da „ne isključuje ništa u vezi s tim ko stoji iza ovoga“.
Iako nema potvrde da je Rusija umiješana u Danskoj, nedavni upadi na istoku Evrope naveli su NATO da pozove na akciju. Generalni sekretar, Mark Rute, najavio je da Alijansa pokreće novu operaciju pod nazivom „Istočni stražar“ radi zaštite istočnog boka, kao odgovor na ruske dronove koji ulaze u poljski vazdušni prostor. „Bilo namjerno ili ne, to je opasno i neprihvatljivo“, rekao je Rute.
Dronovi su takvi da ih je teško identifikovati, a suočavanje s njima u okruženju aerodroma predstavlja sasvim drugačiji izazov u odnosu na one sa kojima se bore NATO ili EU.
Zašto aerodromi ne mogu da spriječe upade dronova?
Dronovi, odnosno različite vrste bespilotnih borbenih letjelica, vojske koriste još od 1970-ih. Danas su dio savremenog ratovanja, posebno u ratu Rusije protiv Ukrajine. Pritom je ta tehnologija naglo napredovala i na komercijalnom tržištu, objašnjava Ričard Gil, osnivač i direktor kompanije Drone Defence.
„Dronove je sve lakše nabaviti i koristiti“, objašnjava on za DW. „I cijena sve više pada. Ljudi danas u sopstvenoj radionici mogu da urade ono što je prije samo 10 ili 15 godina zahtijevalo napredne vojne kapacitete.“
To predstavlja ozbiljan problem za aerodrome, koji moraju strogo da kontrolišu svoj vazdušni prostor. „U danskom slučaju ponovo se pokazalo kako letovi dronova iznad aerodroma dovode do obustave vazdušnog saobraćaja, jer takav bezbjednosni rizik ne može da se toleriše“, kaže za DW Juka Savolajnen iz Evropskog centra za borbu protiv hibridnih prijetnji (Hybrid CoE).
Ovakav presedan, koji je ranije već izazivao zatvaranje aerodroma širom svijeta — od Njujorka i Londona, do Dubaija i Frankfurta — znači da neko s lošim namjerama može da izazove ozbiljne poremećaje. Ali, haos i zatvaranje nekog aerodroma mogu da izazovu i piloti dronova iz hobija, onda kada pogriješe u navigaciji. Bespilotne letjelice oni danas mogu da nabave jeftino i u slobodnoj prodaji.
Zašto jednostavno ne oboriti dron?
U ratovima se dronovi obaraju stalno, ali u miru, čak i u slučajevima da službe bezbjednosti imaju sumnje, često je nemoguće utvrditi da li je neki dron vojni ili rekreativni. A čak i kada je to moguće, postoje ozbiljni bezbjednosni problemi.
„Nije lako pogoditi dron kinetičkim projektilima i morate da ispalite mnogo njih da biste imali zadovoljavajuću vjerovatnoću pogotka“, kaže Savolajnen iz Hybrid CoE, koji u saradnji sa EU i NATO radi na načinima suprotstavljanja hibridnim prijetnjama. „Čak i ako pogodite, ogromna većina projektila poslije pada na zemlju. Zato ne bih preporučio pucanje u gusto naseljenim područjima, osim ako dron ne predstavlja neposrednu i ozbiljnu prjetnju.“
S obzirom na to da je prijetnju teško procijeniti, a aerodromi su često blizu urbanih zona, opasnost od kolateralne štete, zajedno sa cijenom obaranja drona, čine to praktično nemogućim. Gil dodaje da, zbog brzog razvoja dronova, zakonodavstvo zaostaje – a aerodrome to ostavlja ranjivim.
„Nema svaki aerodrom sistem za detekciju koji je sposoban da utvrdi šta se dešava. Obično se oslanjamo na ljude na terenu, obezbjeđenje ili zaposlene koji prijavljuju da uočavaju dron. A onda – kako na to da reagujete? Ako odlučite da ih obarate, ko će da puca?“, pita Gil. Aerodromi trenutno nemaju pravni osnov da obaraju dronove.
Ima li drugih načina za odbranu?
Aerodromi, naročito oni koji nisu veliki međunarodni habovi, nemaju mnogo alata na raspolaganju. Identifikacija dronova putem radio-frekvencije, video-signala, radara ili sigurnosnih kamera spada u preventivne mjere. Ali zaustavljanje dronova ostaje veliki izazov čak i kada se uoče.
Kao rezultat toga često je obustava aktivnosti — obično krajnja mjera — u stvari prva opcija kada se dronovi primjete u nedozvoljenom prostoru.
Na tržištu je sve više proizvoda namijenjenih zaustavljanju dronova, i u komercijalnom i u vojnom sektoru. Ali, unapređenje odbrambenih sistema aerodroma skupa je stvar i vjerovatno bi zahtjevala stalna ulaganja.
Direktor Rajanera, Majkl O’Liri, predložio je da vlade preuzmu trošak za taj problem koji je on opisao kao „iritantan“. „To je pitanje bezbjednosti za nacionalne vlade. To nije nešto što bi trebalo tražiti da aerodromi rješavaju“, rekao je.
Evropska unija se, u izvesnoj mjeri, slaže s tim tumačenjem. Predsjednica Evropske komisije, Ursula fon der Lajen, rekla je 10. septembra da Unija mora da „izgradi zid protiv dronova“ kako bi se suprotstavila prijetnji. „Ovo nije apstraktna ambicija, već temelj kredibilne odbrane“, rekla je.
Taj „zid“ je zajednički projekat u kojem učestvuju Poljska, Finska, Estonija, Letonija i Litvanija, i cilj mu je jačanje odbrane na istočnom boku EU. Koristiće slične mjere kao i aerodromi, ali će, što je ključno, možda moći i da obara prijeteće dronove – iako su detalji o tome još nejasni. Navodno će biti i znatno jeftiniji za upotrebu od postojećih sistema PVO, koji su dizajnirani za klasične letelice i rakete.
Bonus video:
