Pavlo Broškov imao je velika očekivanja kada se u martu pridružio ukrajinskoj vojsci, željan da brani svoju zemlju i zaradi izdašnu novčanu nagradu kako bi kupio dom za svoju suprugu i kćerku.
Tri mjeseca kasnije, ovaj dvadesetogodišnjak završio je slomljen i nepokretan na bojnom polju, sa snovima pretvorenim u prah.
"Shvatio sam da je to trenutak kada ću biti raznesen na komade", rekao je za Rojters. "Nisam se bojao smrti. Bojao sam se da više neću vidjeti svoju suprugu i dijete."
Broškov je među stotinama mladića od 18 do 24 godine koji su se ove godine dobrovoljno prijavili za borbu na prvim linijama, privučeni velikom platom i beneficijama u okviru nacionalne kampanje regrutacije mladih, osmišljene da unese novu snagu u ukrajinske oronule i iscrpljene oružane snage od oko milion ljudi.
Ukrajina postepeno gubi teritoriju od ruskih trupa u žestokim i iscrpljujućim borbama na istoku, pri čemu komandanti i vojnici tvrde da je nedostatak ljudstva glavni razlog neuspjeha. Ti pritisci dodatno opterećuju Kijev dok vodi pregovore sa Sjedinjenim Državama o mirovnom prijedlogu.
Rojters je pratio sudbinu Broškova i deset njegovih saboraca, koji su bili među nekoliko desetina neiskusnih regruta koji su u proljeće prošli ubrzanu obuku u vojnom kampu prije nego što su raspoređeni na front.
Niko od njih jedanaestorice više ne ratuje. Četvorica su ranjena, trojica se vode kao nestali, dvojica su samovoljno napustila jedinicu, jedan je obolio, a još jedan regrut izvršio je samoubistvo.
Sudbine ovih vojnika daju sliku razaranja koje je Ukrajini nanio iscrpljujući rat protiv Rusije, u kojem obje strane strogo čuvaju podatke o žrtvama.
Blizak susret sa smrću
Dok je u junu nepomično ležao na bojnom polju u istočnoj Donjeckoj oblasti, ranjen u obje noge, Broškov se pripremao za najgore dok je ruski dron s eksplozivom lebdio nekoliko metara iznad njega, spreman da ispusti smrtonosni teret. Prije udara, saborac je uspio da obori iznad njihovih glava, gotovo sigurno spasivši život Broškovu.
Njegov najbolji prijatelj, Jevhen Juščenko, vjerovatno nije bio te sreće.
Ovaj dvadesetpetogodišnjak vodi se kao nestao nakon što se sredinom jula ponovo vratio u borbu. Njegova sestra Alina sada traga za bilo kakvim informacijama o tome šta se dogodilo, pridružujući se hiljadama Ukrajinaca koji tragaju za rođacima nestalim na frontu.
"Mnogi kažu da je poginuo. Dijele informacije da je poginuo ili da je u zarobljeništvu", rekla je Alina, koja je krajem oktobra prisustvovala protestu na glavnom trgu u Kijevu kako bi skrenula pažnju na nestale vojnike. "Odbijam da vjerujem da je umro sve do posljednjeg mogućeg trenutka."
Juščenko je jedan od trojice pripadnika grupe koji se vode kao nestali u evidencijama ukrajinskog ministarstva unutrašnjih poslova, zajedno sa Borisom Nikuuom (20) i Ilijom Kozikom (22).
"Ponekad pomislim da bi možda bilo bolje da sam ostao tamo s njim", rekao je Broškov, koji je prije mobilizacije radio kao prodavac, govoreći o Juščenku. "Da se borimo i da padnemo zajedno", zamišljeno je dodao u svom stanu u Odesi, gdje se oporavlja uz porodicu.
Jurij Bobrišev, koji se priključio vojsci nakon što je pobjegao iz ruske okupacije u Volnovahi u Donjeckoj oblasti, gdje mu je brat ubijen, takođe više ne ratuje.
Ovaj osamnaestogodišnjak rekao je za Rojters, tokom telefonskog razgovora iz neimenovane zemlje u kojoj sada živi, da bi razmotrio povratak u ukrajinsku vojsku, ali u drugu brigadu, jer se razišao sa prethodnim komandirima - što je, kako kaže, presudilo da ode.
"Pokajao sam se što sam potpisao ugovor. Mislio sam: probaću, zaradiću neku bonus-platu. Ali to mi se obilo o glavu."
Miris baruta i leševa
Program regrutacije mladih, pokrenut u februaru, bio je znak rastućih napora i opterećenja u ukrajinskim oružanim snagama, koje su u ovom ratu brojčano i vatreno znatno nadjačane.
Prosječna starost ukrajinske vojske iznosi 47 godina, navodi jedan visoki diplomata upoznat s odbrambenim kapacitetima zemlje.
Ovaj regrutni program – koji je dobrovoljcima nudio mjesečnu platu do 2.900 dolara, bonus od 24.000 dolara i stambeni kredit bez kamate - predstavljao je otklon od prisilne mobilizacije koja je bila na snazi od početka ruske invazije velikih razmjera 2022. godine.
Obavezni poziv najprije je zahtijevao da se svi muškarci stariji od 27 godina prijave u vojsku, budući da su zvaničnici nastojali da zaštite mlađu generaciju Ukrajinaca, ključnu za poslijeratnu obnovu zemlje. Prošle godine prag je ipak spušten na 25 godina.
"U ovom trenutku, ukrajinske odbrambene snage imaju kritičan problem s ljudstvom", rekao je Oleksij Meljnik, direktor za spoljnu politiku i međunarodnu bezbjednost u ukrajinskom Razumkov centru.
Nakon prijavljivanja, Broškov se brzo zbližio s Juščenkom u kampu za obuku, kao i sa "Kuzmom", 23-godišnjim bivšim radnikom restorana, koji je zamolio da bude identifikovan samo po svom kodnom ikmenu, u skladu sa uobičajenom praksom ukrajinske vojske.
Obuka je brzo išla: borba prsa u prsa, simulacije upotrebe dronova, fizičke vježbe, psihološka priprema, san - pa sve ispočetka. Instruktori prekaljeni u borbi neumorno su naglašavali da moraju potisnuti lične želje i funkcionisati kao jedinstvena borbena cjelina.
Prve naredbe za slanje u borbu stigle su jednog vjetrovitog, kišovitog dana sredinom juna.
Kuzma je bio među prvima od novih regruta koji su raspoređeni i ubrzo se našao u smrtonosnoj opasnosti tokom napada ruskog drona na njihove položaje.
Teško je ranjen u stomak, a dvojica saboraca su ga odvukla u rov. Kuzma kaže da ga i dalje progone noćne more iz tog kratkog učešća u jednoj bici rata. "Bio je to miris", zadrhtao je. "Miris baruta i leševa."
Broškov i Kuzma su se sljedeći put sreli u bolnici u Odesi. Broškovu su za kretanje bila potrebna invalidska kolica, a Kuzma je imao dugačke šavove preko cijelog stomaka.
"Dva invalida iz grupe od 18 do 24 godine", našalio se Broškov.
Broškov je ostao u kontaktu i s nekolicinom drugih regruta iz grupe od jedanaest koje je Rojters identifikovao, uključujući Ivana Storožuka, koji je takođe ranjen u borbi.
Dvojica regruta rekla su da je jedan vojnik iz grupe izvršio samoubistvo, pozivajući se na razgovore s drugim kolegama.
Oporavak Boroškova je težak i prožet iscrpljujućim bolovima u nogama i noćnim morama. Kaže da se uglavnom ne kaje. "Imam 20 godina. Nisam zapravo ni vidio život, ali sam otišao tamo. Da mi ponude da ponovo uradim isto - prihvatio bih."
Ostaje pri odluci da je morao otići na prvu liniju kako bi spriječio da rat stigne u njegov dom i do njegove porodice. "Učinio sam ono što bi svaki odgovorni ukrajinski građanin trebalo da učini", rekao je. Njegova devetnaestogodišnja supruga Kristina kaže da je iskustvo promijenilo njenog muža. "Teško mu je. Gotovo svi njegovi saborci su nestali", rekla je za Rojters.
"Bilo bi bolje da taj ugovor nikada nije ni postojao", dodala je. "Toliki mladići su poginuli, a to su djeca od 18 godina. Mislim da još treba da uče i da odrastu".
Bonus video:
