Nakon početka ruske invazije u februaru 2022, mnogi ljudi u Ukrajini svjesno su počeli da govore samo ukrajinski i suzdržavali su se od korišćenja ruskog u svakodnevnom životu. Međutim, s vremenom se čini da je taj početni emotivni impuls splasnuo, a neki Ukrajinci koji znaju ruski vratili su se svom „standardnom“ jeziku. Značajan broj mladih u školama, a ponekad čak i sami učitelji, i dalje međusobno pričaju ruski.
Prema studiji Državne službe za kvalitet obrazovanja, sprovedenoj u saradnji s povjerenikom za zaštitu ukrajinskog kao službenog jezika u aprilu i maju 2025, upotreba ukrajinskog jezika u školama i dalje raste. Studija je otkrila da 48 odsto anketiranih učenika u službeno dvojezičnoj Ukrajini komunicira isključivo na ukrajinskom, što je porast od sedam procentnih poena u odnosu na prethodnu školsku godinu.
Međutim, to se ne odnosi podjednako na sve regione. Rezultati su posebno upečatljivi u glavnom gradu Kijevu, gdje je čak vidljiv i negativan trend. Procenat učenika koji u svojim školama koriste samo ukrajinski jezik smanjio se za deset procentnih poena u odnosu na prethodnu školsku godinu i sada iznosi samo 17 odsto.
Ukrajinski na času, ruski za vrijeme odmora
Oksana (koja ne želi da otkrije svoje pravo ime) učiteljica je u jednoj školi u Kijevu. „Na času djeca govore ukrajinski, ali kad zvono zazvoni za odmor, počnu međusobno da pričaju ruski“, kaže ona. „Imamo čak i jednog dječaka koji želi da govori ruski na času. Njegova porodica koristi ruski i on ne razumije baš dobro ukrajinski“, dodaje Oksana.
Učenica Irina, koja pohađa jednu drugu školu u Kijevu, priča nešto slično. „Većina djevojčica u našem razredu govori ukrajinski, ali gotovo svi dječaci govore ruski“, objašnjava Irina. Ona sama govori ukrajinski i kod kuće i u školi. Samo povremeno koristi miješani jezik koji je široko rasprostranjen u Ukrajini, a zove se „suržik“.
Sve manja upotreba ukrajinskog jezika među kijevskim školarcima mogla bi biti posljedica velikog broja imigranata iz istočnih regiona zemlje, gdje je udio škola s ruskim jezikom bio najveći, kaže Olena Ivanovska, povjerenica za zaštitu službenog jezika. Učiteljica Oksana dijeli ovo zapažanje. „Na primjer, djevojčica razgovara sa mnom ukrajinski, a kad otac dođe po nju, odmah prelazi na ruski“, objašnjava Oksana. Prema njenim riječima, radi se o prognaničkoj porodici iz istočne Ukrajine.
Valentina, majka učenika sedmog razreda u jednoj drugoj kijevskoj školi, vjeruje da postoji još jedan razlog zašto toliko učenika govori ruski. „Po mom mišljenju, to je zbog dominacije sadržaja na ruskom jeziku na Jutjubu i društvenim mrežama. Igraju i onlajn igre u kojima se komunicira na ruskom“, rekla je za DW.
Kakva je (jezička) situacija u svakodnevnom životu?
Činjenica da mnogi ljudi u ukrajinskoj prijestonici govore ruski ne iznenađuje Oleksija Antipoviča, direktora instituta za istraživanje javnog mnjenja Rating. „U Kijevu oko 50 odsto ljudi govori ukrajinski, nešto manje od 20 odsto ruski, a 30 odsto govori oba jezika. Zapravo, u Kijevu dvostruko više ljudi izjavljuje da govori ruski nego što je ukrajinski prosjek“, rekao je Antipovič za DW, pozivajući se na studiju svog instituta.
Sagovornici DW-a takođe su primjetili povratak ruskog u svakodnevni život. „S početkom potpune invazije došlo je do masovne mobilizacije unutrašnjih snaga u vezi s našim nacionalnim simbolima. Od 2024. ruski jezik, posebno u Kijevu, ponovo je prisutan na ulicama i njegovo korišćenje više ne prate krivi pogledi“, rekao je Antipovič. Međutim, dodaje da udio ljudi koji govore ukrajinski u svakodnevnom životu ostaje stabilan.
Olena Ivanovska smatra da je još puno posla potrebno učiniti kako bi se stvorilo prikladno okruženje za učenje na ukrajinskom jeziku u školama, čak i van nastave. „Samo patriotizam nije dovoljan. Potrebna je volja države i dosljedna politika u vezi s jezikom koji koriste učitelji i školska administracija.“ Stoga je važno „da parlament usvoji nacrt zakona kojim će se garantovati okruženje za učenje na ukrajinskom jeziku u obrazovnim ustanovama“, kaže povjerenica za zaštitu službenog jezika.
Nacrt zakona, koji je u parlamentarnu proceduru upućen u oktobru 2024, definiše pojam „ukrajinskog jezičkog okruženja za učenje“. Njime se propisuje da obrazovni proces obuhvata ne samo nastavu u učionici, već i odmore, komunikaciju u školskom dvorištu i druge obrazovne aktivnosti. Ako se zakon usvoji, vlasti će morati da razviju sistem za procjenu jezičke pismenosti djece. Međutim, nisu predviđene nikakve mjere protiv učenika ili roditelja koji komuniciraju na ruskom.
„Nadalje, moramo jasno da damo do znanja roditeljima koji kod kuće govore ruski sa svojom djecom da će njihovo dijete biti u znatno nepovoljnijem položaju pri upisu u školu u poređenju s drugom djecom čiji je maternji jezik ukrajinski“, dodaje Ivanovska.
Sami novi zakoni vjerovatno nisu dovoljni. Uz pravne instrumente, potreban je i visokokvalitetan sadržaj na ukrajinskom jeziku, kaže povjerenica za zaštitu službenog jezika. Poznati ukrajinski bloger Andrij Šimanovski takođe skreće pažnju na veliku važnost i uticaj pop kulture na djecu.
„Nemamo nijednog ukrajinskog dječjeg blogera koji stvara kul sadržaj o eksperimentima, podvalama i izazovima“, rekao je on za DW. Šimanovski je uvjeren da djeca dijele ruske sadržaje među sobom jer im se često čini uzbudljivijim. „Ako na ukrajinskom nema ništa smiješno, u nepovoljnom smo položaju. Osim toga, djeca danas igraju popularne pucačke igre, koje uglavnom nisu na ukrajinskom. Zato nam je potreban širok izbor sadržaja na našem jeziku, a ne samo akademski sadržaj“, rekao nam je bloger.
Bonus video:
