Ales Bjaljacki se decenijama zalagao za političke zatvorenike u Bjelorusiji: Platio je sopstvenom slobodom

Borac za ljudska prava Ales Bjaljacki decenijama se zalagao za političke zatvorenike u Bjelorusiji, zbog čega je dobio Nobelovu nagradu za mir, ali je za to platio cijenu - sopstvenom slobodom, piše danas agencija Rojters.

Nobelova nagrada dodijeljena 2022. godine učinila je Bjaljackog globalno prepoznatljivim simbolom otpora autoritarnoj vladavini predsjednika Bjelorusije Aleksandra Lukašenka, bliskog saveznika ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji je tokom tri decenije na vlasti slomio svaku opoziciju u toj bivšoj sovjetskoj državi sa oko devet miliona stanovnika.

Oslobađanje Bjaljackog danas, zajedno sa još 122 zatvorenika, nakon pregovora sa izaslanikom američkog predsjednika Donalda Trampa, predstavlja najznačajniji Lukašenkov potez do sada u okviru strategije ponovnog približavanja Vašingtonu, s ciljem ukidanja ekonomskih sankcija, navodi Rojters.

Mršavi, sjedokosi Bjaljacki (63) oslobođen je svega tri dana nakon što je opoziciona liderka u egzilu Svetlana Tihanovska prisustvovala ovogodišnjoj ceremoniji dodjele Nobelove nagrade noseći njegov portret, "kako bi ukazala da je ta divna osoba i dalje u zatvoru".

Bjaljacki je uhapšen 2021. godine u okviru obračuna na masovnim protestima koji su izbili nakon što je Lukašenko proglašen pobjednikom predsjedničkih izbora godinu ranije, za koje je opozicija tvrdila da su pokradeni.

Dok su drugi disidenti zbog bezbjednosti napustili zemlju, Bjaljacki je odlučio da ostane.

"Znao je sve rizike, bio je potpuno svjestan", rekla je njegova supruga Natalija Pinčuk za Rojtersu oktobru 2022. godine, na dan kada mu je dodijeljena Nobelova nagrada za mir, koju je podijelio s ruskom organizacijom Memorial i ukrajinskim Centrom za građanske slobode.

"Bilo je predloga da ode. Njegove kolege su hapšene. A on je rekao da je iz principa odgovoran za njih i da ne može da ode u ovako teškoj situaciji. Kako da ode dok su oni zatvoreni?" rekla je Pinčuk.

Primajući nagradu u ime svog supruga u Oslu tog decembra, Pinčuk je rekla da je Bjaljacki posvećuje "milionima bjeloruskih građana koji su ustali i djelovali na ulicama i na internetu kako bi odbranili svoja građanska prava".

U aprilu 2023. godine Bjaljacki je osuđen na deset godina kazneno-popravne kolonije, nakon što je proglašen krivim za finansijske i krijumčarske optužbe u vezi s finansiranjem organizacije Vjasna, koju je osnovao. On je negirao optužbe, insistirajući da su politički motivisane.

Pristalice su dugo izražavale zabrinutost za njegovo zdravlje tokom izdržavanja kazne u kaznenoj koloniji broj 9 u gradu Horki, blizu granice s Rusijom.

Prema navodima Vjasne, bilo mu je dozvoljeno da povremeno šalje pisma i razglednice, ali ne i da prima poštu niti da mu se šalju lijekovi.

Decenije aktivizma

Bjaljacki je rođen 25. septembra 1962. godine, a diplomirao je 1984. na Državnom univerzitetu u Gomelju, stekavši diplomu iz ruske i bjeloruske filologije. Nakon početnog rada kao nastavnik, postao je istraživač bjeloruske književnosti i direktor muzeja.

Za nezavisnost i demokratiju u Bjelorusiji počeo je da se zalaže početkom osamdesetih godina prošlog vijeka, organizujući antisovjetske proteste prije raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine.

Tokom masovnih opozicionih protesta 1996. godine, bio je jedan od osnivača Vjasne, s ciljem pružanja finansijske i pravne pomoći političkim zatvorenicima i njihovim porodicama. Organizacija je takođe dokumentovala zlostavljanja i torturu političkih zatvorenika, što su vlasti negirale.

Prvu zatvorsku kaznu izdržavao je od 2011. do 2014. godine zbog optužbi za utaju poreza, koje je negirao. Ukupno je proveo više od sedam godina iza rešetaka.

Bjaljacki je četvrta osoba koja je dobila Nobelovu nagradu za mir dok je bila lišena slobode, nakon Njemca Karla fon Osijeckog 1935. godine, Kineza Lju Sjaoboa 2010. i Aung San Su Ći iz Mjanmara, koja je bila u kućnom pritvoru, 1991. godine.