Kao direktni susjed Irana, Turska sa zabrinutošću prati eskalaciju na Bliskom istoku. Ankara strahuje od širenja sukoba u regionu, jačanja kurdskih grupa i porasta broja izbjeglica.
Turska se oduvijek rado pozicionira kao posrednik između Istoka i Zapada i održava diplomatske odnose i sa Evropskom unijom i sa državama Bliskog istoka. Ankara je i u sporu između Sjedinjenih Država i Irana više puta pokušavala da preuzme posredničku ulogu – bez uspjeha. Vašington nije bilo moguće odvratiti od napada, a ni Teheran nije odstupio od svoje pozicije.
U najnovijim izjavama turskog ministra spoljnih poslova Hakana Fidana osjeća se i određena doza frustracije nakon diplomatskih napora posljednjih godina. On je sugerisao da je Turska možda samo odložila rat. Pomenuo je telefonski razgovor koji je još krajem januara vodio sa Vašingtonom: "Nazvali su me usred noći", rekao je Fidan. Odmah je, kaže, shvatio koliko je situacija već tada bila ozbiljna i hitno je obavijestio predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana. "To su bili veoma mračni trenuci. Svakog trenutka smo očekivali izbijanje rata ili prvi napad", dodao je Fidan.
Složen sukob s više rizika
Ankara strahuje da bi rat sa Iranom mogao brzo da preraste u širi sukob koji bi zahvatio čitav region. Turska s Iranom dijeli granicu dugu oko 530 kilometara i zabrinuta je, kako zbog humanitarnih, tako i zbog ekonomskih i političkih posljedica.
Turska sadašnji rat vidi kao složen konflikt s više rizika. Ekonomski strahuje od rasta već visoke inflacije, mogućih problema u snabdijevanju energijom i gubitaka u turizmu. Politički je zabrinjavaju neizvjesne promjene odnosa moći na Bliskom istoku, kao i moguće ponovno izbijanje sukoba s naoružanim kurdskim grupama u regionu. Zbog raketnih napada u Iranu i južnom Libanu, Ankara takođe mora da računa s mogućim novim porastom broja izbjeglica iz te dvije zemlje.
Uzdržanost NATO-članice Turske
Do sada Iran nije napao ni vojnu bazu Indžirlik, koju intenzivno koriste američke snage, niti radarski centar NATO-a u anadolijskom Kurečiku. Jedna balistička raketa jeste, doduše, u srijedu presretnuta sistemom protivvazdušne odbrane NATO-a. Iran je, međutim, naglasio da Turska nije bila meta napada. I izvori bliski turskoj vladi procjenjuju da se radilo o raketi koja je skrenula s kursa.
Turska za sada ostaje neutralna i od početka rata je još više intenzivirala diplomatske aktivnosti sa SAD, EU i državama Persijskog zaliva, pozivajući sve strane da se vrate za pregovarački sto prije nego što se rat dodatno proširi. Međutim, ti posrednički napori trenutno ne nailaze na odjek, kaže Sinan Ulgen iz istanbulskog Centra za ekonomske i spoljnopolitičke studije (EDAM). U ovoj fazi rata pregovori se još ne razmatraju, pa on tursku diplomatiju tumači kao pokušaj da se Ankara pozicionira za kasniji trenutak.
Prema izvorima iz vlade, Ankara već radi na formuli koja bi u određenom trenutku mogla da dovede zaraćene strane za pregovarački sto kao ravnopravne partnere. Turska se pritom nalazi u dilemi: kolaps režima u Teheranu mogao bi da dovede do nekontrolisanog haosa u njenom neposrednom komšiluku. Ali i ako bi režim iz krize izašao ojačan, to bi moglo da donese nove političke neizvjesnosti i sukobe.
Etničke napetosti i kurdski konflikt
Neki mediji već spekulišu da bi SAD mogle da iskoriste kurdske snage kao kopnene trupe u Iranu – što u Ankari izaziva veliku zabrinutost. Iako se militantna Radnička partija Kurdistana (PKK) u Turskoj smatra poraženom, a njena sestrinska organizacija Narodne zaštitne jedinice (YPG) u Siriji oslabljenom, naoružavanje iranskih kurdskih militantnih grupa moglo bi da pokrene novu dinamiku u regionu.
Prema procjeni Ankare, to bi moglo da ugrozi i proces približavanja između turske države i Kurda koji je započeo pod sloganom "Turska bez terorizma". Zbog toga se etnički sukobi u i oko Irana smatraju najgorim mogućim scenarijem.
Novi izbjeglički talas?
Tokom rata u Siriji, Ankara je već primila milione izbjeglica iz susjedne zemlje – uprkos velikim sopstvenim ekonomskim problemima. Turska sada pokušava da spriječi ponavljanje takvog scenarija s ljudima koji bi mogli da bježe iz Irana. Prema izvještajima medija, postoje planovi za prihvatne kampove na iranskoj strani granice, a izgradnja graničnog zida prema Iranu posljednjih godina znatno je ubrzana.
Ipak, ni vlada ni stručnjaci trenutno ne očekuju nagli porast broja izbjeglica. Stručnjak za bezbjednost Sinan Ulgen podsjeća na iskustva iz Iraka i Sirije devedesetih i 2010-ih: do velikih izbjegličkih talasa dolazilo je tek kada su se u tim zemljama razvili građanski ratovi s više međusobno zaraćenih frakcija.
Za sada granične vlasti ne bilježe veće pokrete stanovništva. Ako ipak dođe do masovnog bjekstva, ne očekuju se samo iranski državljani. Procjenjuje se da bi se više od dva miliona avganistanskih izbjeglica koje trenutno žive u Iranu takođe mogle uputiti ka zapadu.
Tvit Ursule Fon der Lajen izazvao bijes
Tvit predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen dodatno je podstakao rasprave o mogućim novim migracijama prema Turskoj. Ona je u njemu izričito pohvalila pripreme Erdogana za suočavanje sa migracijom.
Mnogi Turci to su protumačili kao signal da EU ponovo želi da pretvori Tursku u "tampon-državu" ili "čuvara vrata" koji bi po svaku cijenu trebalo da zaustavi potencijalni izbjeglički talas iz Irana kako bi Evropa ostala pošteđena. To što je šefica Evropske komisije tako naglašeno istakla saradnju u upravljanju migracijama podstaklo je spekulacije o mogućim tajnim ustupcima Ankare koji bi Tursku mogli da pretvore u krajnje odredište za milione ljudi koji traže zaštitu.
Bonus video:
