Bile su potrebne skoro dvije godine na vlasti da se laburistička vlada Kira Starmera izjasni o pitanju koje izaziva najveći razdor u poslijeratnoj britanskoj politici.
Uz stagnaciju ekonomije, rat u Iranu koji je izazvao energetsku krizu i Donalda Trampa kao sve nepouzdanijeg saveznika, britanski premijer se ovog mjeseca, obraćajući se naciji, okrenuo Briselu, a ne Vašingtonu.
„Bregzit je nanio veliku štetu našoj ekonomiji“, rekao je Starmer, ponavljajući stav koji ekonomisti odavno dijele. Obećao je da će Britanija biti „ambicioznija“ u produbljivanju veza s EU, uz ocjenu da su koristi od toga sada „jednostavno prevelike da bi se ignorisale“.
Međutim, diplomate i analitičari upozoravaju da je Starmer možda već propustio priliku za veliki zaokret ka Evropi. Vrijeme ističe - kako za pregovore, tako i za to da biračima pokaže bilo kakvu stvarnu ekonomsku korist od tješnje saradnje s trgovinskom silom s druge strane Lamanša.
Zvaničnici EU otvoreno sumnjaju u Starmerovu sposobnost da to sprovede, dok se on bori da ostane na funkciji premijera, a stranka Reform UK Najdžela Faraža, koja vodi u anketama, najavljuje da će poništiti svaki „reset“ odnosa s Briselom. „Imamo listu od deset prioriteta koji su daleko važniji“, kaže jedan diplomata iz EU.
U Vestminsteru se postavlja pitanje da li je premijerovo približavanje Evropi ozbiljan pokušaj da se pregovorima s Briselom udahne novi zamah ili tek taktički potez da umiri laburističke poslanike koje sve više nervira njegova uzdržanost po tom pitanju.
Zabrinuti su da su dosadašnji rezultati laburističkog „resetovanja“ odnosa s EU ograničeni.
Paket mjera koji bi trebalo da bude dogovoren na samitu EU–UK u julu, prema procjeni same vlade, povećaće britanski BDP za svega 0,3 odsto u narednih petnaest godina.
Mjere uključuju sporazum o uklanjanju kontrola na izvoz hrane i pića, kao i ponovno povezivanje sistema određivanja cijena ugljenika u EU i Velikoj Britaniji. Sporazum o mobilnosti mladih, koji bi omogućio osobama od 18 do 30 godina da žive i rade u EU ili UK do tri godine, još nije postignut.
Industrijske grupe pozdravile su napredak, koliko god on bio ograničen, ali napominju da to predstavlja tek mali dio gubitka od oko četiri odsto BDP-a koji se pripisuje bregzitu, prema procjenama britanskog fiskalnog nadzornog tijela, Kancelarije za budžetsku odgovornost.
Diplomate iz EU kažu da su tako skromni rezultati neizbježni jer se laburisti drže „crvenih linija“ iz izbornog programa koje podsjećaju na vrijeme bivšeg konzervativnog premijera Borisa Džonsona. Starmerova vlada, poput prethodnih, odbacuje produbljivanje institucionalnih veza s Unijom, poput formiranja carinske unije ili ponovnog pristupanja jedinstvenom tržištu.
„Ono gdje mislim da je pošlo po zlu jeste to što su britanski zahtjevi suštinski ostali isti“, kaže drugi diplomata EU.
„Traže ‘reset’, ali to je kao staro vino u novim bocama: žele da budu dio onih segmenata jedinstvenog tržišta u kojima smatraju da imaju konkurentsku prednost. A ne žele da plate.“
Takva ocjena nije ograničena samo na Brisel. Odbor za spoljne poslove Donjeg doma britanskog parlamenta prošlog mjeseca kritikovao je reset odnosa, navodeći da mu nedostaju „pravac, jasnoća i zamah“. Iako je odbor pozdravio topliji ton britanske vlade, zamjerio je ministrima što neodređeno pozivaju na „usklađivanje“ s Evropom, a da pritom ne nude strateški plan.
„Napetost između tvrdnje da ‘bregzit košta osam odsto BDP-a’ i toga da ‘imamo reset koji neće mnogo promijeniti’ neodrživa je“, kaže Anand Menon, direktor istraživačkog centra "UK in a Changing Europe". „Sada se približavamo tački preokreta u kojoj status kvo više nije ni stabilan ni održiv.“
Reset ili repriza?
Zvaničnici iz Velike Britanije i EU priznaju da je prvih 18 mjeseci pregovora o „resetovanju“ odnosa oslabilo povjerenje na obje strane.
Laburisti su se nadali brzom uspjehu tako što bi muzičarima na turnejama i profesionalcima vratili pristup Evropi na nivo prije bregzita. Međutim, taj zahtjev je brzo odbijen u Briselu, koji je još jednom isključio mogućnost britanskog „biranja najboljih dijelova“ pristupa jedinstvenom tržištu EU.
Isti zahtjevi su upućivani - i odbijani - i dok je na vlasti bila vlada Rišija Sunaka. Ali laburisti su očekivali drugačiji odgovor.
„Na početku je bilo zapanjujuće naivnosti“, kaže jedan izvor iz Brisela koji je savjetovao novu vladu. „Mislili su da će, zato što nijesu konzervativci, mnoge stvari jednostavno moći da se završe.“
Zvaničnici u Briselu dodaju da su prijestonice država članica bile razočarane nevoljnošću laburista da prihvate sporazum o mobilnosti mladih koji bi uključivao niže „domaće“ školarine za studente iz EU na britanskim univerzitetima. To je, kako navode, smanjilo motivaciju država članica da podstaknu Evropsku komisiju na ambiciozniji pristup u pregovorima.
„Jedini zahtjev EU je sporazum o mobilnosti mladih“, kaže jedan zvaničnik Unije blizak pregovorima.
Komisija je dodatno bila oprezna da Velikoj Britaniji ne ponudi ništa što bi se moglo protumačiti kao selektivni pristup jedinstvenom tržištu, jer bi takvi ustupci mogli uticati na raspravu u Švajcarskoj, koja bi naredne godine trebalo da održi referendum o paketu za ažuriranje svojih odnosa s EU.
Otkako su laburisti na vlasti, predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen govorila je o „novom poglavlju“ u odnosima između Velike Britanije i EU.
Ali ono što se dešava pod Starmerom manje liči na reset odnosa, a više na ponavljanje starih sporova iz prethodnih rundi pregovora.
„Politička volja postoji, ali birokratska ne“, dodaje zvaničnik EU.
Tako je, na primjer, prošlog novembra neslaganje oko novca dovelo do propasti pregovora o učešću Velike Britanije u novom fondu EU za odbranu vrijednom 150 milijardi eura - uprkos saglasnosti na nivou lidera o strateškoj potrebi zajedničkog naoružavanja Evrope.
Iako su Njemačka, Holandija i Belgija pokušale da posreduju kod Evropske komisije kako bi smanjile trošak britanskog pristupanja od dvije milijarde eura, dogovor nije postignut.
Cijena, koju je London odbacio kao pretjeranu, bila je rezultat francuskog insistiranja na zaštiti odbrambene industrije EU.
„Na kraju dana, mi smo u istom klubu, pa moramo podržati članicu prije nego nekoga sa strane“, kaže jedan visoki diplomata EU, ukazujući na ograničen efekat toplih riječi Londona u odnosima s Briselom nakon bregzita.
Britanska vlada računa da će promijeniti narativ samitom u julu, na kojem se nada postizanju sporazuma koji bi otvorili put za ukidanje pojedinih graničnih kontrola za biljne i životinjske proizvode, kao i spriječili britansku industriju da plaća novi porez EU na ugljenik, uz neku vrstu sporazuma o mobilnosti mladih.
U Britaniji takvi dogovori daleko su od neupitnih. Sporazum o graničnim kontrolama zahtijevao bi da Velika Britanija automatski prati pravila i propise EU - što se u žargonu naziva „dinamičko usklađivanje“ - zbog čega konzervativci i Reform UK optužuju laburiste da „prodaju“ zemlju Briselu.
Vlada odgovara da stavlja ekonomiju ispred ideologije.
Povratak na princip „sve ili ništa”
Istraživanja pokazuju da duboke podjele oko bregzita i dalje postoje u Velikoj Britaniji.
Ali kako laburisti posrću, suočeni s nizom skandala i sve većim pitanjima o Starmerovoj političkoj sudbini, na ljevici jača konsenzus da bi ambiciozniji pristup Evropi mogao donijeti glasove.
Nasuprot tome, i Reform UK i konzervativci obećali su da će napustiti Evropsku konvenciju o ljudskim pravima kako bi dobili veću slobodu za deportaciju neregularnih migranata. Analitičari upozoravaju da bi to moglo dovesti u pitanje postojeći trgovinski sporazum Londona s Briselom.
„Vraćamo se u situaciju u kojoj se o bregzitu ponovo raspravlja po principu ‘sve ili ništa’“, kaže Menon. „Debata unutar laburističke parlamentarne grupe brzo se mijenja.“
Istraživanje YouGov-a, koje je ovog mjeseca objavila proevropska organizacija "Best for Britain", pokazuje da bi jasna poruka o ponovnom pridruživanju EU povećala podršku partijama ljevice - laburistima, Zelenima i liberalnim demokratama - znatno više nego umjereniji stavovi.
„Zalaganje za članstvo u EU najodrživija je politička opcija“, kaže Tom Brufato, direktor za politiku i istraživanja u organizaciji "Best for Britain". „Ne samo da bi donijelo najveći ekonomski rast, već bi mobilisalo podršku progresivnih birača širom zemlje.“
„Kada bi se referendum o bregzitu održao danas, polovina građana kaže da bi glasala za ostanak u EU, u poređenju sa nešto više od četvrtine koja bi glasala za izlazak“, kaže Luk Trijl, izvršni direktor organizacije "More in Common", uz napomenu da gotovo polovina javnosti i dalje smatra da je bregzit mogao uspjeti, ali da su ga političari loše sproveli.
Hoće li neka buduća lijeva vlada moći da pokrene smisleniji dijalog s Briselom zavisiće od spremnosti da se suoči s temeljnim kompromisima, kaže bivši britanski ambasador pri EU, ser Ivan Rodžers.
On smatra da je naivno očekivati da će EU ublažiti svoju pregovaračku poziciju zbog uspona Donalda Trampa i prijetnji iz Rusije i Kine.
„Ključno pitanje je: gdje želite da budete za 10 ili 15 godina, u svijetu kakvom izgleda da idemo? Da li je Velika Britanija zaista spremna da preispita svoje crvene linije?“, pita Rodžers. On dovodi u pitanje održivost britanske strategije koja trenutno, čini se, nastoji da se uskladi s Evropom u oblasti industrijskih proizvoda, a da se istovremeno približi SAD u tehnologijama poput vještačke inteligencije.
Čarls Grant, direktor istraživačkog Centra za evropske reforme, skeptičan je prema ideji ponovnog ulaska u EU, uz ocjenu da Brisel ne bi prihvatio takav potez bez jasnog političkog konsenzusa u Velikoj Britaniji. Za sada, to djeluje daleko.
Ipak, smatra da bi britanska vlada spremna da ublaži postojeće crvene linije mogla ubijediti Brisel da pristane na neku vrstu „jedinstvenog tržišta za robu“, u kojem bi se Velika Britanija uskladila u ključnim industrijskim sektorima, ali zadržala fleksibilnost u oblasti usluga.
„Velika Britanija sada kaže ‘ne’, ali ne kaže ‘ne zauvijek’“, kaže on. „Ako je spremna da ‘plati za učešće’, prihvati dinamičko usklađivanje i pokaže fleksibilnost po ključnom pitanju slobode kretanja, EU bi teško mogla da odbije takvo ‘biranje najboljih dijelova’.“
Mnoge diplomate EU ne isključuju takav dogovor. Ali tvrde da će za to biti potreban mnogo odlučniji pristup britanske vlade.
„Britanija mora da povede razgovor sama sa sobom“, kaže jedan od njih. „Šta je strateški prioritet? Velika Britanija s kraja 19. vijeka ne bi imala problem da shvati da morate i da uložite novac da biste bili globalna sila. Zašto to ne vrijedi za dananju Britaniju?“
Prevod: N.B.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
