Rupa od 500 miliona eura na krovu Černobilja

Bilo je dva sata ujutro kada je telefon probudio Oleksandra Titarčuka. Za nekoliko minuta već je bio u automobilu jureći ka svom radnom mjestu - nuklearnoj elektrani Černobilj.

Kada je Titarčuk, glavni inženjer tog postrojenja, stigao tog jutra prije nešto više od godinu dana, zatekao je vatrogasce i spasilačke ekipe već na terenu.

Nad njima se nadvijala ogromna čelična konstrukcija koja prekriva ostatke najteže nuklearne nesreće na svijetu. Sve o čemu je Titarčuk mogao da razmišlja bila je hitna poruka koja ga je probudila: konstrukciju je pogodio napadački dron.

Eksplozija je probila spoljašnji omotač čeličnog luka. Izgrađena prije manje od decenije, ta struktura trebalo je bezbjedno da zatvori “sarkofag” - na brzinu podignutu betonsku grobnicu podignutu 1986. godine oko reaktora 4 nakon eksplozije koja je poslala radioaktivni oblak iznad Evrope.

Titarčuk je ponosan na to što je ostao pribran. Laknulo mu je kada je vidio da nema povrijeđenih. Ali situacija je bila ozbiljna. Udar drona probio je rupu na sjevernoj strani čeličnog luka, gdje je gorjela vatra i dizao se dim.

Iz sata u sat, požar se širio kroz prostor između unutrašnjeg i spoljašnjeg sloja luka, koji je projektovan da obezbijedi hermetičko zatvaranje. Četiri dana nakon udara, bio je potpuno u plamenu.

Još gore, vatra se proširila duboko u unutrašnju membranu napravljenu od polimera i drugih materijala - obavijenu oko cijelog luka - do koje vatrogasci nijesu mogli da dopru.

Postojao je samo jedan način da se požar suzbije, a to je podrazumijevalo bušenje još više rupa u konstrukciji. Ukupno je izbušeno više od 300 rupa dok su vatrogasci pokušavali da ugase vatru, prema navodima tehničkog osoblja u Černobilju.

Nekoliko stotina ljudi radilo je u smjenama, penjući se na velike visine na zimskim temperaturama koje su padale ispod minus 10 stepeni. Svaki od njih nosio je dozimetar kako bi pratio nivo radijacije; kada bi prešao dozvoljenu granicu, smjenjivali su se.

Dronovi s termalnim kamerama, koji su pomagali u praćenju požara, pokazivali su da je tinjao sve do 3. marta - punih 17 dana nakon udara drona.

Luk je izgrađen kako bi spriječio da oštećeno nuklearno postrojenje ponovo ugrozi svijet najmanje narednih sto godina. Sada je kompromitovan, izložen vremenskim uslovima i podložan koroziji.

Unutar sada oštećenog luka, dovoljno velikog da u njega stane Kip slobode, nalazi se nestabilni betonski “sarkofag”, a u njemu stotine tona masa koje sadrže nuklearno gorivo i ogromne količine radioaktivne prašine, uključujući uranijum i transuranske elemente. Bez značajnih popravki luka, upozoravaju zvaničnici, korozija će početi za manje od četiri godine.

Prava lekcija Černobilja nikada nije bila samo o inženjerstvu ili fizici - već o kolektivnoj moralnoj odgovornosti naše vrste da zaštiti svijet od sopstvenih izuma", kaže Tarakanov. Ako dozvolimo da rat koji je stvorio čovjek razbije zaštitni štit koji je takođe stvorio čovjek, priznajemo da, iako smo naučili da ovladamo atomom, nijesmo naučili da upravljamo sami sobom, kazao je Tarakanov

“Ako se (betonsko) sklonište uruši, podići će se radioaktivni oblak”, kaže generalni direktor elektrane Serhij Tarakanov.

Finansijski opterećena ukrajinska vlada preduzela je prve korake da sanira rupu koju je napravio dron. Međutim, Evropska banka za obnovu i razvoj procjenjuje da će biti potrebno oko 500 miliona eura kako bi lokacija ponovo bila bezbjedna.

Apel za donacije, kao i 40. godišnjica katastrofe iz 1986, ukazuju na trajnu opasnost na jednom od najranjivijih nuklearnih mjesta na svijetu.

Sve to dolazi u trenutku dubokih međunarodnih podjela. Rat bjesni u Ukrajini, uključujući i u blizini njenih nuklearnih postrojenja. Bliski istok je u plamenu. A u Bijeloj kući je Donald Tramp, izraziti skeptik prema multilateralnim projektima.

“Kao što nas je 1986. naučila, radijacija ne poznaje granice”, kaže Tarakanov. “Vjetar će ove transuranske elemente raznijeti širom Evrope.”

“Ovo nije ‘ukrajinski problem’”, dodao je. “To je kontinentalna prijetnja koja se ignoriše.”

’Novi bezbjedni omotač’: kako funkcioniše luk

Kada je 2019. izgrađen “Novi bezbjedni omotač” (NSC) - zvanični naziv za luk vrijedan 1,5 milijardi eura - projektovan je sa više slojeva kako bi zaštitio “sarkofag” ispod, i bio otporan na vlagu, radijaciju, toplotu, pa čak i tornado treće kategorije.

Namijenjen je da Ukrajini, ali i svijetu, kupi vrijeme za pronalaženje trajnog rješenja za ostatke reaktora koji se nalaze ispod njega, kao i za radioaktivni materijal u njegovoj okolini.

Izgrađen iz dva dijela, luk je postavljen pomoću šina i hidrauličnih dizalica. Projektanti NSC-a očekivali su da će trajati čitav vijek. Ono što međunarodni donatori nijesu predvidjeli bio je veliki rat - a kamoli napad dronom u februaru 2025.

Černobilj se nalazi na sjeveru Ukrajine, blizu granice sa Bjelorusijom, duž vazdušnog koridora kojim često prolaze ruske rakete i dronovi, uključujući i one usmjerene ka Kijevu. Ukrajinski zvaničnici navode da je prošlogodišnji napad bio namjeran i da je izveden dronom tipa “šahed”, iranskog dizajna. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski rekao je da je dron letio na izuzetno maloj visini od 85 metara, vjerovatno kako bi izbjegao radarsko otkrivanje.

Lokacija je postala aktivna vojna zona u prvim nedjeljama nakon početka ruske invazije 2022. godine. Vojnici su zauzeli postrojenje i kampovali u zoni isključenja, podižući radioaktivnu prašinu dok su se kretali kroz visoko kontaminiranu “Crvenu šumu” koja okružuje elektranu.

Metalni okvir luka visok je 108 metara i gotovo je tri puta teži od Ajfelovog tornja. Među ostacima četvrtog bloka nalaze se oštećeni reaktor i oko 5.000 tona pijeska, olova i borne kiseline, izbačenih iz helikoptera poslije katastrofe. Evropska banka za obnovu i razvoj navodi da se u tom bloku i dalje nalazi 190 tona goriva od uranijum-dioksida. U donjim djelovima reaktora nalaze se “mase nalik lavi koje sadrže gorivo”, sa rastopljenim čelikom i betonom na različitim mjestima.

Šteta - i šta treba popraviti

Prošlogodišnji napad dronom nije izazvao curenje radijacije u atmosferu, kažu zvaničnici. Međutim, oštećenja na spoljašnjoj oblozi luka i rupe koje su izbušili pripadnici hitnih službi narušili su ventilacioni sistem NSC-a.

Bez popravke ventilacionog sistema, “korozija će početi da nagriza” luk do kraja ove decenije, rekao je Baltazar Lindauer, šef odjeljenja za nuklearnu bezbjednost Evropske banke za obnovu i razvoj.

Nuklearni stručnjaci kažu da je NSC izgubio nekoliko ključnih funkcija, uključujući sposobnost da zadrži radioaktivne supstance i obezbijedi kontrolisano okruženje za demontažu “sarkofaga” - što je bio glavni razlog njegove izgradnje. “Bez zapečaćenog omotača, cijeli sistem pada”, rekao je direktor elektrane Tarakanov. “Sada postoji otvorena veza između unutrašnjosti i spoljnog svijeta. To znači da više ne možemo održavati vlažnost u potrebnim granicama.”

Uprava Černobilja završila je hitne popravke na NSC-u početkom oktobra, prekrivši glavno oštećenje zaštitnim štitom prije početka zimskih kiša i snijega.

Međutim, zvaničnici priznaju da metalna ploča praktično služi samo da spriječi prodor vode. Sajmon Evans, stručnjak za nuklearnu bezbjednost Evropske banke za obnovu i razvoj koji je upravljao fondom za izgradnju NSC-a, opisuje je kao “uljepšanu ceradu”.

Druga faza, kako je rekao Tarakanov, podrazumijeva privremene popravke vrijedne između pet i deset miliona eura, za koje Ukrajina prikuplja sredstva od donatora. On je naveo da bi veći dio tog posla - zatvaranje svih manjih oštećenja i obnova dijela membrane - trebalo da bude završen ove godine.

Treća faza ima za cilj potpunu obnovu funkcija NSC-a, što je, kako je rekao Tarakanov, “izuzetno zahtjevan zadatak”, jer je izgorjela membrana bila ugrađena u takozvanu “sendvič” strukturu.

“S obzirom na intenzivna radijaciona polja neposredno iznad uništenog reaktora, to predstavlja ogroman tehnički izazov”, kaže Tarakanov.

Opasnost iz Černobilja

Černobiljski “sarkofag” izgrađen je za oko 200 dana 1986. godine, u izuzetno teškim uslovima. Ogromni nivoi radijacije onemogućavali su poštovanje standardnih građevinskih pravila, pa konstrukcija nikada nije bila potpuno stabilna. Zvaničnici elektrane upozoravaju da bi udar rakete u blizini mogao izazvati njegovo urušavanje, što bi podiglo radioaktivnu prašinu koja bi kroz nezaptiveni luk dospjela u atmosferu.

Hiljade ljudi mobilisane su iz cijelog tadašnjeg Sovjetskog Saveza da uklone krhotine nakon eksplozije i zapečate reaktor 4. Tokom čišćenja krova nosili su olovne kecelje i respiratore i radili uz strogo ograničeno vrijeme kako bi se smanjila izloženost gama zračenju, navodi Adam Higinbotam u knjizi Ponoć u Černobilu. “Objekat sklonište” bio je projektovan da traje 20 godina, ali stoji već 40.

U trenutku napada dronom, zvaničnici su pripremali plan za “ranu demontažu” nestabilnih djelova sarkofaga. Međutim, pošto je NSC oštećen, obustavljena je demontaža ostataka postrojenja.

“Ne možete nastaviti dok nemate potreban nivo zatvorenosti”, kaže generalni direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju Rafael Marijano Grosi. “Struktura zgrade nije ugrožena”, rekao je Grosi. “Ali ugroženi su svi prateći sistemi - i nivo zadržavanja radioaktivnih materija je narušen.”

Ukrajinski nuklearni zvaničnici upozoravaju da bi borbena dejstva mogla izazvati novi incident.

“Gotovo svakodnevno i svake noći svjedočimo neprijateljskim raketama i dronovima koji prelijeću zonu Černobila”, kaže Tarakanov. Dronovi i rakete mogu da zakažu, budu “zaslijepljeni elektronskim sistemima za ometanje ili jednostavno skrenu sa kursa”, dodaje, dok postoji i mogućnost namjernog udara: “Posljedice toga bile bi katastrofalne.”

“Udar rakete ili teškog drona u blizini luka stvara seizmički udar”, kaže on. “Nijedan inženjer na svijetu ne može garantovati da se sklonište neće urušiti pod takvim potresom.”

Na lokaciji se nalazi i najveće svjetsko skladište istrošenog nuklearnog goriva, kao i “ogromne količine tečnog radioaktivnog otpada”, dodaje. “Udar na bilo koji od tih objekata - namjeran ili slučajan - mogao bi izazvati nuklearnu katastrofu globalnih razmjera.”

Ukrajina je takođe, uz ograničen uspjeh, pozivala na veći međunarodni pritisak na Rusiju zbog rata koji vodi u blizini nuklearnih postrojenja.

U maju 2023. godine Grosi je rekao Savjetu bezbjednosti UN da bi obje strane trebalo da poštuju pet principa kako bi se obezbijedila sigurnost nuklearne elektrane Zaporožje, koju Rusija kontroliše i kojom upravlja.

“Ti principi se svode na dvije stvari”, kaže Grosi. “Ne pucajte na nuklearnu elektranu i ne pretvarajte nuklearnu elektranu u vojnu bazu za projekciju sile prema drugoj strani.” Međutim, nijedno obavezujuće rješenje nije usvojeno.

“Prava lekcija Černobilja nikada nije bila samo o inženjerstvu ili fizici - već o kolektivnoj moralnoj odgovornosti naše vrste da zaštiti svijet od sopstvenih izuma”, kaže Tarakanov. “Ako dozvolimo da rat koji je stvorio čovjek razbije zaštitni štit koji je takođe stvorio čovjek, priznajemo da, iako smo naučili da ovladamo atomom, nijesmo naučili da upravljamo sami sobom.”

Apel za finansiranje

Međunarodni černobiljski kooperacioni fond, koji koordinira rad na nuklearnoj bezbjednosti, zaštiti i razgradnji u zoni isključenja Černobila, raspolaže sa više od 70 miliona eura, prema podacima EBRD-a. Međutim, Arvid Tirkner, direktor te banke za Ukrajinu i Moldaviju, procjenjuje da će troškovi projekta “premašiti 500 miliona eura”.

Iako luk sprečava širenje kontaminirane prašine u okolinu, on ne blokira gama zračenje, koje dopire do svih koji rade iznad njega.

“Na vrhu luka, maksimalnu godišnju dozu (od 20 milisiverta) primili biste za svega 11 sati”, kaže Evans. “To povećava složenost posla i podiže troškove.”

Zvaničnici EBRD-a opisuju dosadašnju međunarodnu podršku Černobilju kao “najveću globalnu saradnju u oblasti nuklearne bezbjednosti”, ali navode da je ona dovedena u “temeljnu opasnost” nakon ruskog napada dronom.

Kao znak koliko su se okolnosti promijenile od izgradnje luka 2019. godine, među njegovim početnim donatorima bila je i Moskva. Zemlje su, kako kaže Evans, “prepoznale da je potrebno podržati Ukrajinu... i saglasile se da obezbijede finansiranje za dugoročno rješenje”. Nada se da će se “međunarodna zajednica ponovo okupiti”.

Priredila: N. B.