U Oleškiju, okupiranom ukrajinskom gradu, stanovnici su odsječeni od spoljnog svijeta i žive u nehumanim uslovima. Nedostaju im struja, voda, ljekovi i hrana, a njihova evakuacija je izuzetno teška.
Situacija u gradu Oleškiju, koji se nalazi pod ruskom okupacijom, postala je kritična. Nakon uništenja brane Kahovka u južnoj Ukrajini 2023. godine, grad je bio poplavljen, a potom i bombardovan, dok je danas praktično odsječen od spoljnog svijeta. Ipak, prema podacima ukrajinske vojne administracije, tamo još uvijek živi između 1.500 i 2.000 ljudi, uglavnom penzionera i osoba sa ograničenom pokretljivošću, kao i 47 djece.
Prije ruske invazije tu je živjelo 24.000 ljudi. Grad je imao dobro razvijenu infrastrukturu i predstavljao je popularnu destinaciju za odmor. Služi kao administrativni centar zajednice Oleški u oblasti Herson, koja se sastoji od ukupno 13 naseljenih mjesta. Tokom ruske okupacije, pet sela koja su pripadala ovom gradu, Krinki, Pidstepne, Piščanivka i Sahi, potpuno je uništeno, dok u preostalim selima ipak ima još stanovnika.
Kako se Oleški pretvorio u zamku
Danas je gotovo nemoguće napustiti Oleški. Sam grad, zajedno sa svim pristupnim putevima, minirala je ruska vojska. Most Antonivka, Rusi su digli u vazduh u novembru 2022. godine, prilikom povlačenja sa desne na lijevu obalu rijeke Dnjepar. Taj most je nekada povezivao Oleški sa regionalnom prijestonicom Hersonom.
U Oleškiju ljudi stradaju od mina, od direktnih napada na kuće ili od gelera, kaže za Dojče vele (DW) Ksenija Arhipova, koja je i sama tu živjela i sada pomaže u evakuaciji ljudi iz tog područja. Ona objašnjava da se snabdijevanje bolnice strujom odvija preko agregata, ali da goriva praktično nema, zbog čega kompleksni operativni zahvati, poput amputacija nakon ranjavanja od mina, uopšte nisu mogući.
To potvrđuje i Natalija, koja je godinu i po dana živjela pod ruskom okupacijom i napustila Oleški nakon rušenja brane Kahovka. Ona ističe da ljudi jedva preživljavaju jer nemaju ni struje ni vode. Ljekovi se gotovo uopšte ne dostavljaju, a hrana stiže veoma rijetko. Kada i stigne, svi stoje u dugim redovima kako bi bar nešto kupili, iako skoro da nemaju novca. Mine koje su postavljene pored puta eksplodiraju u trenutku kada prođe biciklista ili pješak, pa je na taj način stradalo mnogo ljudi, kaže Natalija u razgovoru za DW.
U gradu su još uvijek neki njeni rođaci i poznanici sa kojima održava kontakt, jer je Oleški, zbog blizine grada Hersona, u dometu ukrajinske mobilne mreže. Prema njenim riječima, ljudi koriste solarne panele ostavljene u djelimično uništenim kućama za punjenje mobilnih telefona. Međutim, Natalija upozorava da je ova komunikacija izuzetno opasna, jer su ukrajinske SIM kartice zabranjene na okupiranim teritorijama, kao i svaki kontakt sa ukrajinskom stranom.
Kijev zahtijeva uspostavljanje humanitarnih koridora
Prošle zime Oleški je bio dodatno izolovan. Miniranje puteva je dostiglo toliki obim da su mnogi privatnici koji su prevozili hranu sa okupiranih teritorija u grad prestali da dolaze iz straha za sopstvene živote. To je u februaru dovelo do skoro potpunog kolapsa snabdijevanja hranom, kako je za DW izjavila Tetjana Hasanenko iz ukrajinske vojne administracije u regiji Herson.
U martu je u gradu faktički zavladala glad, jer od sredine januara do februara gotovo da nije bilo hrane. Tek je 4. maja jedan kamion sa hranom stigao u Oleški, ali naknadnih isporuka nije bilo. Ljudi su, zbog nedostatka struje, bili primorani da kuvaju na otvorenoj vatri, kaže Hasanenko.
Prema njenim riječima, Kijev želi da spasi te ljude, a u te napore uključene su različite institucije, među kojima su Ministarstvo spoljnih poslova, komesar za ljudska prava i međunarodne humanitarne organizacije. Trenutno se raspravlja o uspostavljanju humanitarnih koridora, ali Hasanenko priznaje da sprovođenje takvih mjera ne zavisi samo od Ukrajine. Ona tvrdi da Rusija koristi tamošnje civilno stanovništvo kao živi štit i naglašava da imaju posla sa ruskim ratnim zločincima, te da bi humanitarni koridor bio moguć samo pod nadzorom međunarodnih misija, poput Ujedinjenih nacija, Crvenog krsta ili drugih organizacija.
Teško postizanje dogovora sa Moskvom
Ukrajinski komesar za ljudska prava Dmitro Lubinec opisuje situaciju kao humanitarnu katastrofu jer nema dovoljno hrane, ljekova, kao ni vode za piće. Početkom marta on je primio pozive za pomoć od stanovnika okupiranog grada, što ga je navelo da se obrati Međunarodnom komitetu Crvenog krsta. Istovremeno je razgovarao sa ruskom komesarkom za ljudska prava Tatjanom Moskalkovom.
Prema riječima Lubineca, Međunarodni komitet Crvenog krsta se krajem aprila složio da obezbijedi neophodan broj autobusa kako bi se olakšala evakuacija ljudi, ali on tek treba da dobije odobrenje od ruske strane. Predložio je ruskoj strani da se evakuacija iz grada obavi u periodu prekida vatre od 9. do 11. maja, ali nije dobio nikakav odgovor. Ponudio je i da lično otputuje tamo kako bi svi znali da je u konvoju za evakuaciju bio prisutan predstavnik ukrajinskih vlasti i da ukrajinska strana poštuje prekid vatre, a o tome će se i dalje pregovarati.
Ukrajina traži međunarodnu pomoć
U međuvremenu, ukrajinski komesar za ljudska prava pokušava da skrene pažnju međunarodne zajednice na situaciju u Oleškiju. Ukrajinsko ministarstvo spoljnih poslova objavilo je da Kijev namjerava da sa Ujedinjenim nacijama i OEBS-om razgovara o nesigurnoj humanitarnoj situaciji u Oleškiju i drugim lokalitetima u okupiranom dijelu Hersonske regije. Poziva se međunarodna zajednica da preduzme konkretne i hitne mjere za spas građana u privremeno okupiranom dijelu Hersonske oblasti, navodi se u saopštenju Ministarstva spoljnih poslova.
DW je zatražio od Međunarodnog komiteta Crvenog krsta da se izjasni o mjerama koje se preduzimaju po pitanju evakuacije stanovništva. Portparolka ove organizacije Oksana Kohan izjavila je da je njihova organizacija upoznata sa izvještajima u vezi sa situacijom u Oleškiju i okolnim selima, te da mogu potvrditi da je Međunarodni komitet Crvenog krsta trenutno u dijalogu sa nadležnim vlastima na obje strane po tom pitanju. Ona je dodala da kroz program za bezbjedno kretanje civila, ova organizacija kroz direktnu saradnju sa nadležnim organima nastavlja da podržava spajanje porodica na ugroženim područjima sa obje strane fronta.
Traženje bezbjednih ruta za evakuaciju
Dok vlasti pregovaraju o koridorima za evakuaciju iz Oleškija, stanovnici pokušavaju samoinicijativno da napuste grad. Ksenija Arhipova im pomaže u tome i objašnjava da, kako bi došli do njih, svakih stotinak metara provjeravaju gdje se nalaze mine, pa tek tada prolazi vozač i tako napreduju stepen po stepen. Svake sedmice evakuišu između sedam i dvanaest ljudi.
Njihov rad finansijski podržava humanitarna organizacija "Save Ukraine". Arhipova izvještava da se ljudi prvo prebacuju u Skadovsk, koji je pod ruskom okupacijom, a potom prevoze preko ruske teritorije do ukrajinsko-bjeloruske granice. Ona napominje da je to trenutno najbezbjedniji put za napuštanje okupiranih teritorija i dolazak na područje koje kontroliše Kijev.
Međutim, tim putem mogu izaći samo oni koji posjeduju identifikaciona dokumenta, naglašava Arhipova. Oni koji su ostali bez dokumenata moraju čekati da im okupacione vlasti izdaju nova. Ljudi bez dokumenata, koji su ostali bez svega, ne mogu proći kontrolne punktove, pa im ona savjetuje da uzmu ruske pasoše samo da bi mogli napustiti to područje. Međutim, Rusi od njih zahtijevaju da potvrde svoj identitet svjedočenjem trojice komšija, a Arhipova se pita gdje će ih oni pronaći.
Prema njenim riječima, takvi pojedinci u početku ostaju u Skadovsku. Napuštanje tih teritorija je teško i za porodice sa djecom, jer se djeci prvo moraju izdati ruski pasoši, pa su i oni primorani da mjesecima čekaju na njihovo izdavanje u Skadovsku. Svi koji odlaze sa ukrajinskim pasošem moraju izdržati iscrpljujuće inspekcije koje traju šest do sedam sati, gdje su podvrgnuti tjelesnom pregledu i moraju se skinuti do gola, zaključuje koordinatorka za evakuaciju Ksenija Arhipova.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
