Posljednji trenuci života Henrija Novaka morali su biti nezamislivo potresni. Dok je ležao na zemlji, krvareći iznutra od rane zadobijene nožem, policija je osamnaestogodišnjem studentu stavila lisice, sumnjajući u njegovu tvrdnju da je izboden.
Novakov ubica, Vikram Digva, slagao je policajcima, rekavši da ga je tinejdžer rasno vrijeđao i povrijedio. Digva, britanski Sik iz porodice indijskog porijekla, tvrdio je da mu je Novak zbacio turban, koji nosi kao znak svoje vjere, i nazvao ga “Paki”, pogrdnim izrazom za ljude južnoazijskog porijekla.
Zapravo, prema riječima sudije koji je Digvu osudio na najmanje 21 godinu zatvora, dogodilo se to da je žrtva “možda drsko” prokomentarisala veliki bodež koji je ubica nosio - još jedan vjerski simbol, iako većina pobožnih Sika nosi nož koji je znatno manji i skriven ispod odjeće - nakon čega je Digva zgrabio Novakov telefon, što je izazvalo koškanje koje se završilo time što je izvukao oštricu dugu 21 centimetar i više puta izbo studenta.
Zločin se dogodio u Sautemptonu, na južnoj obali, u decembru prošle godine. Međutim, tek ove sedmice, nakon što je Digvi izrečena kazna i objavljen potresan video-snimak na kojem se vidi kako policajci stavljaju lisice Novaku dok bespomoćno leži na zemlji, događaji su postali politički eksplozivni.
Premijer Kir Starmer je rekao da mu je “bilo muka” dok je gledao snimak. Šabana Mahmud, ministarka unutrašnjih poslova, nazvala ga je “uznemirujućim”, ali je insistirala da se Nezavisnoj kancelariji za postupanje policije, nadzornom tijelu za policijske snage, omogući da završi istragu o ponašanju policajaca koji su bili uključeni. Državni tužilac razmatra da li da preispita da li je minimalna zatvorska kazna bila “pretjerano blaga”.
Najdžel Faraž i njegove kolege iz Reform UK, na populističkoj desnici, bili su manje odmjereni. Faraž je 2. juna emitovao “vanredno obraćanje” u kojem je pozvao javnost da odgovori “čistim, hladnim bijesom” i poručio: “I životi bijelaca su važni.” Robert Dženrik, njegov portparol za ekonomiju, rekao je: “U ovoj zemlji postoji problem rasizma protiv bijelaca.”
Kada je Kemi Badenok, liderka torijevaca koja se hvali svojim antivouk stavovima, optužila Faraža da pokušava da podstakne podjele predstavljajući se kao branilac bijelaca, agresivni portparol Reforma za unutrašnja pitanja Zija Jusuf sramno je uzvratio: “Kemi i Torijevska partija ne mare za bijelce.”
Ovakva retorika je nova u britanskoj politici - i opasna. Glavne partije uglavnom su se slagale oko poruke rasnog jedinstva i izbjegavale da podstiču bijelu većinu da njeguje osjećaj ogorčenosti. Iako je Faraž tokom karijere uglavnom privlačio nesrazmjerno veliku podršku bijelih birača - 2015. njegova stranka UKIP dobila je podršku 14 odsto onih koji se izjašnjavaju kao bijelci i samo dva odsto birača iz etničkih manjina - on je zagovarao viziju politike “slijepe za boju kože”. Ponosio se time što je ubrzao pad otvoreno rasističke Britanske nacionalne partije, koju je UKIP u suštini potisnuo nakon što je krajem 2000-ih nakratko stekla popularnost.
Ta strategija je bila uspješna. Sada 12 odsto nebijelih birača podržava Reform, a više Faražovih najpoznatijih kolega - poput Jusufa i Suele Brejverman, bivše konzervativne ministarke unutrašnjih poslova - potiču iz manjinskih zajednica.
Zašto je onda prihvatio novi, ružniji način razmišljanja, koji bijelce izričito prikazuje kao grupu kojoj je sada potrebna pomoć? Reform ukazuje na nekoliko zaista zabrinjavajućih primjera u kojima su zločini koje su počinili pripadnici etničkih manjina umanjivani zbog pogrešne zabrinutosti od stigmatizacije ili stereotipa - posebno na skandal sa “grooming” bandama, u kojem su grupe muškaraca pakistanskog porijekla seksualno zlostavljale djevojčice, uglavnom bjelkinje.
Moguće je i da je obuka osmišljena kako bi se prevazišla istorija lošeg postupanja policije prema nebijelim ljudima učinila neke policajce previše lakovjernim kada se suoče s tvrdnjama o rasizmu, poput onih koje je Digva cinično iznio. Kir Starmer je obećao da će istražiti “kako su optužbe za rasizam uticale na donošenje odluka u ovom slučaju”. Službene smjernice objavljene prošle godine, koje izgleda sugerišu da bi policajci trebalo različito da postupaju prema etničkim manjinama, sada se ponovo razmatraju.
Ali ideja o rasprostranjenom “dvostrukom standardu u postupanju policije”, kojim se u Britaniji sistematski diskriminišu bijelci, je besmislica. Bijelci i crnci podjednako često su žrtve kriminala. A crnci imaju više nego dvostruko veće izglede da budu uhapšeni nego bijelci.
Čini se da je Faražov mračni zaokret podstaknut prijetnjom, ogorčenjem i prilikom. Prijetnja dolazi od još radikalnijih snaga desno od Reforma: Rupert Lou, lider Restore Britain, rekao je da bi ubicu trebalo pogubiti, a njegovu porodicu deportovati. Restore ima podršku Ilona Maska, a nedavna anketa je pokazala da ta partija ima sedam odsto podrške na predstojećim dopunskim izborima u Mejkerfildu - što je razlika potencijalno dovoljna da spriječi Reform da osvoji mandat i prepusti ga laburisti Endiju Bernamu.
Tomi Robinson, krajnje desničarski huškač od kojeg se Faraž ranije ograđivao, predvodio je protest na ulicama Sautemptona uveče 2. juna, što je dovelo do nasilja manjeg broja učesnika nad policijom.
Ogorčenost, koju saveznici Faraža privatno priznaju, usmjerena je protiv pokreta Životi crnaca su važni (BLM), koji je nastao u Americi i imao globalni odjek, uključujući i Britaniju, nakon smrti Džordža Flojda tokom policijske intervencije 2020. godine. U svom video-snimku od 2. juna Faraž govori o reakciji na smrt “profesionalnog kriminalca Džordža Flojda”. Mnogi na desnici već dugo zamjeraju to što su vodeći političari podržali tu kampanju, tvrdeći da je ona pomogla uvozu američke politike identiteta u Britaniju; sada smatraju da ljevici vraćaju istom mjerom.
A prilika proizlazi iz fragmentisanog britanskog biračkog tijela. S obzirom na to da stanovništvo iz etničkih manjina u Britaniji čini 17 odsto i da taj udio raste, otuđivanje nebijelaca sigurno će otežati izgradnju široke biračke koalicije koja je nekada bila neophodna za osvajanje vlasti.
Međutim, pošto su birači sada podijeljeni između pet različitih partija - a u Škotskoj i Velsu i više njih - čak bi i sadašnjih 26 odsto podrške Reformu u anketama moglo biti dovoljno za pobjedu. Ciljanje bijesnih birača i dodatno raspirivanje njihovog bijesa moglo bi biti dobitna formula.
Bez obzira na dostojanstven odgovor Marka Novaka na ubistvo njegovog sina: “Ne želimo da se njegova smrt koristi za stvaranje novih podjela, mržnje ili tenzija.”
Priredila: A. Š.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
