Život u najbombardovanijem kvartu Kijeva: "Izgleda kao Černobilj"

Na trgu Lukjanivska, u najbombardovanijem kvartu Kijeva, bijela slova na prometnom "Mekdonaldsu" istopila su se od požara koji je zahvatio obližnji tržni centar tokom posljednjeg velikog napada, 24. maja, piše danas britanski list Gardijan.

Ipak, unutra je restoran pun gostiju – sve dok se ne oglasi vazdušna uzbuna, primoravajući osoblje i mušterije da se spuste pokretnim stepenicama u susjednu metro stanicu i potraže zaklon duboko pod zemljom. U posljednjem napadu urušio se dio plafona metro stanice, a peroni su bili prekriveni oblakom prašine, navodi Gardijan u tekstu na svom portalu..

Taj "Mekdonalds" je samo ove godine oštećen tri puta (jedan stanovnik Kijeva u šali kaže da je prepoznatljivi logo lanca sa zlatnim lukovima postao "simbol otpora"). Na toplotnim mapama koje prikazuju učestalost vazdušnih napada u Kijevu, područje oko trga Lukjanivska, kao i šira oblast Ševčenkivskog rejona, posebno se izdvajaju zbog velike koncentracije udara tokom protekle četiri godine.

Mještani kažu da se situacija posljednjih mjeseci samo pogoršala. U velikom, razuđenom gradu, gdje se tragovi ratnih razaranja lako izgube iz vida, ovaj dio Kijeva više liči na prizor iz mjesta mnogo bližeg liniji fronta.

Navodni razlog za to nalazi se preko puta prometne ulice od ulaza u metro: duga, crvena, razbijena fasada razorene fabrike "Artem", nekadašnje fabrike oružja, danas uglavnom uništene i djelimično prekrivene ogromnim muralom.

Međutim, nedavni masovni udari pogodili su civilne objekte. Staklena kula koja se nadvija nad ulicom poput pramca broda ostala je bez mnogih prozora. Dva izgorjela automobila stoje pored ivičnjaka. Ulazni hol metroa, koji je pogođen pet puta, na velikim površinama je zakovan daskama, dok prolaznici zastaju da pogledaju spaljenu i razorenu zgradu.

Osim stanice i restorana, većina aktivnosti u kvartu sada je usredsređena na mali niz tezgi sa cvijećem i povrćem na pijaci koja je još otvorena ispod jedne od razorenih građevina.

Kafu prije odlaska na posao pije Anastasija Primak, 23-godišnja menadžerka koja živi u jednom od obližnjih solitera.

"Preselila sam se u Kijev iz Nikopolja prije dvije godine zbog stalnog bombardovanja tamo. Sada smo posljednjih mjeseci imali masovna bombardovanja ovdje", kaže ona za Gardijan.

Prvi je bio napad dronom na krov obližnje stambene zgrade 28. aprila.

"Mislila sam da čujem avione. Onda sam sebi rekla da ne mogu biti avioni zbog rata. Zatim sam pogledala napolje i vidjela eksploziju na krovu. Dijagnostikovan mi je težak anksiozni poremećaj. Stalno osjećam anksioznost, čak i bez razloga, i imam napade panike", kaže Primak.

Ona otvara fotografiju na telefonu koja prikazuje pogled s prozora njenog stana. Ispod, zgrada gori, a plamen izbija kroz prozore poput mlaznica.

"Prošlog mjeseca bili su ti ogromni udari. Dečko me odveo u sklonište, a ja sam se molila iako ne vjerujem u Boga. Sada molim dečka da se preselimo u Lavov, na zapadu Ukrajine. Onda je kvart ponovo pogođen prije nekoliko sedmica. Ovo je odmah ispred moje zgrade", kazala je.

Primak pokazuje video-snimak razorenih zgrada.

"Prijateljima kažem da izgleda kao Černobilj. Ovdje postaje sve opasnije. Spavam sklupčana kao embrion jer se plašim da će pogoditi dron ili raketa. Želim da poginem odjednom. Ne želim da izgubim neki ekstremitet", rekla je Primak

U sve intenzivnijem vazdušnom ratu između Rusije i Ukrajine, šteta u ovom kvartu služi kao upozorenje u kom pravcu sukob ide. Zvaničnici Kremlja i predsjednik Rusije Vladimir Putin najavili su namjeru Rusije da pokrene snažnije i "sistematske" napade na ukrajinska urbana područja.

Porast ruskih raketnih prijetnji Kijevu i drugim gradovima dolazi u trenutku kada Moskva nastoji da iskoristi globalnu nestašicu presretača raketa – naročito za sistem Patriot – dodatno pogoršanu američko-izraelskim ratom protiv Irana.

Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski nastoji da obezbijedi obećanja o dodatnim presretačima, upozorivši lidere Velike Britanije, Francuske i Njemačke tokom posjete Londonu u nedjelju na "hitnu potrebu da se prošire" ukrajinska protivvazdušna odbrana i kapaciteti za duboke udare.

Sjedeći za svojom tezgom sa cvijećem, Faina Poliščuk kaže da su se, iako se većina prodavaca vratila, kupci izgubili.

"Opasno je. Poslije posljednjeg masovnog udara u maju, većina mojih kolega ovdje je plakala, bila nervozna i prvih nekoliko dana nije željela da se vrati. Ali od ovoga živim", kaže ona.

Posljednji udar vidjela je s prozora svog stana.

"Cijela zgrada se tresla. Otišla sam tada u sklonište, gdje mi je prišao jedan mladić i pokazao mi na telefonu šta se dešava. Rekao je da sve gori."

Faina najprije kaže da će ostati, šta god da se desi, i izražava optimizam.

"Ne plašim se", kaže, ali brzo se ograđuje. "Ako se ipak pogorša, otići ću u Vinicu, svoj rodni grad."