Holandski premijer Rob Jeten formalno se izvinio zbog „bezdušnog“ zlostavljanja hiljada molučkih vojnika koji su se borili za holandsku kolonijalnu vojsku tokom indonežanske borbe za nezavisnost, prenosi Gardijan.
Oko 12.500 ljudi — muškarci koji su služili u Kraljevskoj holandskoj istočnoindijskoj vojsci i njihove porodice — stiglo je 1951. godine u Holandiju sa grupe indonežanskih ostrva, mnogi od njih bez mogućnosti izbora. Vjerovali su da je riječ o privremenoj evakuaciji nakon što je Indonezija izborila nezavisnost.
Vojnici su se nadali sopstvenoj molučkoj republici poslije šestomjesečnog boravka, ali su umjesto toga protiv svoje volje demobilisani, zabranjeno im je da rade i glasaju, a smješteni su u objekte poput bivšeg nacističkog tranzitnog logora Vesterbork. Republika nikada nije nastala, a neki nikada nijesu ni raspakovali kofere.
Na ceremoniji otkrivanja nacionalnog spomenika u luci u Roterdamu, finansiranog donacijama građana, na mjestu gdje je pristigao njihov posljednji brod, Jeten je rekao: „Za njihovu bezdušnu i nečasnu demobilizaciju kao vojnika, za neadekvatan prihvat i smještaj, za to što su bili nevidljivi i napušteni, za neispunjenu čežnju za domom, za tugu i bol u tolikim molučkim porodicama... zbog svega toga danas se izvinjavam u ime holandske vlade. Ne samo da je krajnje vrijeme, već je to i neophodno ako želimo da idemo naprijed.“
Aktivizam potomaka tih molučkih porodica tokom sedamdesetih godina — uključujući uzimanje talaca u školi i oružanu otmicu voza — okončan je krvavom akcijom holandskih specijalnih snaga. Godine 1986. postignut je sporazum s vladom, koji je uključivao finansiranje kulture i programe zapošljavanja, ali je od tada rastao pritisak za formalno priznanje učinjenih nepravdi.
Jeten je naglasio da je predstojeća parlamentarna istraga, u koju će biti uključena zajednica koja danas broji 70.000 potomaka, od ključnog značaja.
Gradonačelnica Roterdama Karola Shouten rekla je da se nada da će spomenik biti mjesto na kojem će se priče otvoreno pričati. „Prema njima se postupalo hladno, njihova lojalnost imala je visoku cijenu i to je često bila tiha patnja“, rekla je na ceremoniji otvaranja. „Važno je da postoji priznanje nepravde koja vam je nanijeta.“
Projekat izgradnje spomenika — rad umjetnika Jaira Patipelohija i Morisa den Bura, koji predstavlja pramac tradicionalnog broda — bio je desetogodišnja borba, rekao je Jordi Tahamata, predsjednik fondacije za spomenik.
„Stojim ovdje kao unuk svojih djedova... dio generacije koja je u Holandiju došla po vojnoj naredbi i izgradila život u stranoj zemlji, nesigurna u budućnost koju niko od njih nije mogao da predvidi“, rekao je. „Ovdje je riječ o pravu da ispričamo svoju istoriju i prenesemo je novim generacijama.“
Bilo je i kritika da je vlada, u suštini, preuzela otvaranje spomenika jedne zajednice, kao i da su riječi izvinjenja stigle prekasno za mnoge koji su proživjeli isključenost i nepravdu.
Eduard Latuheri, star 98 godina, pozvan je da blagoslovi spomenik, zajedno sa još nekoliko preživjelih vojnika i članova porodica prve generacije. U njegovo ime govorio je njegov unuk Denis van Peterson. „On je zahvalan samo što je došao ovdje“, rekao je za Guardian. „Osjećanja povodom izvinjenja su pomiješana. Za djeda, to je ispravna stvar, ali prve generacije uglavnom više nema — prekasno je.“
Drugi su se prisjećali doživotne ogorčenosti svojih roditelja zbog neispunjenog obećanja holandske vlade da će im pomoći da se vrate. Fred Ros, star 70 godina, rođen je i prvih pet godina života proveo je u Vesterborku. Rekao je da njegovom pokojnom ocu nikada nije bilo dozvoljeno da radi i da je uvijek osjećao bijes. „Sve je uvijek bilo spremno za povratak, ali se to nikada nije dogodilo“, rekao je. „Ovo je veoma težak trenutak.“
Fridus Stejlen, koautor novije istorije molučke zajednice u Holandiji, rekao je da je, zato što se boravak Molučana uvijek smatrao privremenim, integracija bila pogođena generacijama — uprkos otpornosti same zajednice.
„Izvinjenje treba da se odnosi na paternalistički stav tadašnje holandske vlade i na to što nije razmišljala o tome kako bi oni mogli da se vrate“, rekao je. „Zato je bol trajao.“
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
